Školovanje djece kod kuće – je li u najboljem interesu djeteta? – pita se putem društvenih mreža bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja u svom mandatu nije podržala prijedlog o obrazovanju djece kod kuće.
Bivša ministrica je napisala:
Ideja koja je na stolu za novi Zakon o odgoju i obrazovanju je i mogućnost da roditelji djecu školuju kod kuće. To smo saznali jučer u RTL direktu.
Meni to nije nešto novo jer se i kod donošenja izmjena Zakona 2018. dosta žestoko lobiralo da ideja školovanja od kuće (homeschooling) uđe u Zakon.
Međutim, analize su mi pokazale da je to vrlo rizično tako da taj prijedlog nisam kao ministrica podržala.
Važna je motivacija roditelja za školovanje od kuće.
Naime, ovdje ne govorimo o nastavi u kući zbog bolesti, koja u Hrvatskoj već postoji i koju organizira škola uz stručne učitelje, nego o obrazovanju kod kuće koje bi provodili roditelji.
Suvremeni masovni homeschooling kao društveni pokret nastao je u SAD-u tijekom 1970-ih i 1980-ih, a danas je u vrlo slobodnom ili strože nadziranom obliku raširen diljem svijeta. Tako Slovenija i Italija imaju tu mogućnost, ali Njemačka i Švedska ne. Nema niti Hrvatska, barem za sada.
Zagovornike se može naći na barem dvije pozicije: liberalnim kritičarima škole koji zagovaraju djeca da bolje uče slobodno i individualno te religijsko (originalno u SAD-u evangelici) orijentiranim zagovornicima religijskog odgoja koji se protive nekim znanstvenim spoznajama.
S druge strane, Konvencija o pravima djeteta UN-a (koja je vrlo široko prihvaćena diljem svijeta), naglašava pravo djeteta na obrazovanje usmjereno na puni razvoj osobnosti, poštovanje ljudskih prava, toleranciju i pripremu za odgovoran život u slobodnom društvu. Cilj je priprema za odgovoran život u slobodnom i pluralističkom društvu.
Rizici školovanja kod kuće mogu uključivati ograničavanje pristupa znanstvenim spoznajama (npr. odbacivanje evolucije ili medicinskih spoznaja), suzbijanje kritičkog mišljenja, izolaciju od vršnjaka i pluralističkog društva, stvaranje straha od „vanjskog svijeta”, ali rigidne rodne uloge i autoritarni odgoj.
U međunarodno poznatim slučajevima pod krinkom školovanja kod kuće otkriveni su obrazovno zanemarivanje, prikrivanje zlostavljanja i gotovo potpuna izolacija djece od društva. Neke religijske zajednice propituju i treba li djevojčice školovati.
Prijedlozi izmjena Zakona u Hrvatskoj koji su u javnom opticaju, ne govore ništa o kompetencijama roditelja i potrebi stručne procjene socijalnog razvoja i mentalnog stanja djece koja ne idu u školu.
Stoga treba otvoriti i usmjeriti raspravu na djelovanje u najboljem interesu djeteta, zaštitu prava djece i pitanja gdje je granica između roditeljskih prava i autonomije djeteta.
Treba omogućiti i djetetu da izrazi svoj stav i sudjeluje u odlučivanju sukladno svojoj dobi i zrelosti.
Naime, dijete nije vlasništvo roditelja nego nositelj vlastitih prava.
Stoga treba biti oprezan i ne uvoditi ovakve radikalne promjene bez detaljne analize i javne rasprave o suštini i motivaciji za otvaranje ovakve mogućnosti – napisala je.
