Nedjelja, 11 travnja, 2021
Naslovnica Naša čeljad Ljudi Nazbilj Predstavljamo Tinu Grbić, mladu Župku koja bi voljela raditi u Europskom parlamentu

Predstavljamo Tinu Grbić, mladu Župku koja bi voljela raditi u Europskom parlamentu

Poljoprivreda je generacijama odgajala njezinu obitelj, koja već stotinama godina živi u Župi dubrovačkoj. Raditi na obiteljskom gospodarstvu za nju je dio svakodnevnice od najranijih godina, ali nije se tu zaustavila. Ova 24-godišnjakinja jako je zainteresirana za društvo i politiku, pa je tako završila preddiplomski studij diplomacije, a trenutno studira odnose s javnošću. Proputovala je veliki dio Europe, a u slobodno vrijeme osvaja brda i planine. Nada se da će svoje obrazovanje nastaviti van granica Lijepe Naše, a potom se sa znanjem i iskustvom vratiti i doprinijeti svojoj lokalnoj zajednici. Predstavljamo vam Tinu Grbić.

Rođena je u Dubrovniku. Odrasla je i osnovnu školu završila u Župi. Nakon srednje Turističko-ugostiteljske, smjer hotelijersko-turistički tehničar, zaključila je kako rad u turizmu nije njezina strast. Upisala je preddiplomski studij “Diplomacija i međunarodni odnosi”.

-Strast prema politici osjetila sam još u srednjoškolskim danima. Jako mi smeta nepravda, nedostatak empatije i manjak kolektiva. Svi ignoriramo problem dok on nije pred našim vratima, a ne razmišljamo kako je pred vratima nekoga drugoga i da im moramo probati pomoć. Tijekom studija najviše me zanimao aspekt međunarodnih odnosa. Kolegije, kao što su svjetska politička povijest, geopolitika, trenutni politički problemi, komparativni politički sustavi i slično, s gustom sam slušala, učila i proučavala. Prednost ovog studija je što se nastava održava na engleskom, a predavači i studenti dolazi sa svih strana svijeta. Tako da sam, osim što sam dobro ovladala engleskim, upoznala ljude koji dolaze iz kultura koje nisu slične našoj i na taj način izašla iz svoje comfort zone. Razmjenjivali smo mišljenja i raspravljali o raznim temama.


Smatram da je politika jedan od alata koji može društvu donijeti nešto dobro i da politika mora ljudima vratiti vjeru u bolje sutra, u prosperitet i napredak. Svjesna sam da danas živimo u  društvu koje je razočarano u politikom i političarima i to mi nije čudno jer iz dana u dan gledamo razne afere u kojima političari dokazuju kako su interesi pojedinca ispred interesa društva. Logično je da ljudi nisu zadovoljni time i da im ne vjeruju. Znam da kao društvo možemo i moramo bolje. Smatram da se u političkom životu, kako lokalnom tako i nacionalnom te globalnom što više ljudi treba angažirati s ciljem da poštenim i vjerodostojnim radom uz entuzijazam zajedno donesemo društvu pozitivu promjenu.

Nakon što je 2020. završila preddiplomski studij Tina je upisala Odnose s javnošću na Sveučilištu u Dubrovniku.

Tražila sam neku novu avanturu za učenje, nešto što bi moglo biti slično politici, ali opet drugačije od svega što sam učila. Studij odnosa s javnošću bavi se komunikacijom, možda nije usko povezan s politikom, ali stvara dobru bazu za neke poslove u budućnosti. Studij ima široku paletu kolegija i profesore koji su stručnjaci u njihovim poljima. Mislim da svatko može naći nešto što ga zanima od medija, politike, marketinga ili komunikacije. Studij je zanimljiv jer radimo puno projektnih zadataka: izradu komunikacijskih planova, strategija, lobiranja…Odnosi s javnošću nisu zanimanje koje vas točno odredi za neko polje rada i mislim da je to pozitivno jer kroz kolegije možete vidjeti što vas zanima i u kojem smjeru želite ići i usavršavati se.

Tijekom studija Tina je iskoristila priliku studentske razmjene te je preko Erasmusa jedan semestar provela u glavnom gradu Poljske, Varšavi.

-Nisam osoba koja voli hladnoću, zimu i snijeg, ali krenula sam u avanturu. Ništa vas ne može pripremiti na šok, kad dođete iz grada koji ima oko 40 000, u grad koji broji oko 3 milijuna stanovnika. Zgrade i neboderi idu do 100 m u zrak, a ljudi su, za razliku od nas dosta hladni i nepristupačni. Snašla sam se i upoznala dosta ljudi iz cijele Europe koje i danas smatram prijateljima. Kroz Erasmus sam upoznala ljude koji misle drugačije, druge kulture i načine života i shvatila kako je cijeli svijet je jedan globalan mehanizam, koji se temelji na različitostima i upravo zbog toga je zanimljiv i lijep. Ta nova poznanstva i susreti su me promijenili i obogatili. Mjesec dana pauze od predavanja, moji novi prijatelji i ja iskoristili smo dobru povezanost Varšave i obišli dosta gradova u Poljskoj, kao i Ukrajinu, Austriju, Češku, Njemačku, Mađarsku i Slovačku. Spavali smo u jeftinim hostelima, jeli jeftinu hranu, ali cilj nam je bio upoznati lokalnu kulturu i način života. Ljubav prema putovanjima počela je rano, otkad sam prvi put s župskim KUD-om Marko Marojica otputovala u Strasbourg, pa onda Portugal…

Politika, studij, putovanja, no to nije sve, jer ova mlada studentica od najranijih godina pomaže roditeljima na OPG-u u Čelopecima.

-Poljoprivreda je generacijama odgajala moju familiju, koja već stotinama godina živi u Župi. U prošlosti je upravo ona bila jedini izvor prihod. Otkad znam za sebe, uvijek smo radili na zemlji. Baba je išla na placu, pa poslije moj tata Tonko, a sad je brat Pero preuzeo OPG. To je obiteljski posao, svi radimo i pomažemo, mama Anka možda najviše. Proizvodimo sezonsko voće i povrće, imamo svoja jaja, pravimo domaće sokove i zimnice, imamo svoje maslinovo ulje i vino, suhomesnate proizvode: pršut, pancetu i kobasice.

Otkad je brat preuzeo u posao se uključila i njegove cure Antea, koja radi razne namaze i tapenade, aromatizirana ulja, a uz pomoć drugog brata Mata, koji je stolar i ima zlatne ruke,  osmislila je i novu ambalažu za naše proizvode. Ja pomažem kad treba: kad se beru masline, sade patate, pomadore ili tikvice, kad treba pomoć spraviti narudžbe ili brat kuke i šparoge.

Tina se odlučila politički aktivirati, upravo zato što smatra da ima što dati zajednici. Gdje i kako to nećemo spominjati, ali interesiralo me je zašto?

Smatram da smo mi u Hrvatskoj okovani ideologijama, a to nas prelako i prečesto odvuče na ono što se događalo u prošlosti, stvari na koje više ne možemo utjecati i stvari koje ne možemo promijeniti. Ne želim vjerovati da su naši djedovi i bake, naši roditelji za nas stvarali svijet u kojem ćemo se dijeliti i u beskonačno raspravljati o prošlosti, koja nas kao uteg vuče ka dnu, umjesto da se kao građani aktiviramo i gledamo u budućnost.

Čini mi se da smo više društvo ambalaže, nego sadržaja. Bitnije nam tko je lijevo ili desno, nego što se nudi za budućnost. Povijest i tradiciju moramo poštovati, ali ne smijemo dopustit da nam to bude prepreka u razvoju.

Velika većina, pogotovo mladih, misli da pojedinci ne mogu ništa promijeniti, ali upravo taj stav je naš problem. Jedan probuđeni pojedinac, koji se angažira, pokreće promjenu. Mi mladi ne smijemo biti pasivni promatrači, nego pokretači te promjene, koju želimo vidjeti u našem društvu. Mladi nisu aktivni jer je politika prikazana kao „Sizifov posao“, koliko god truda i rada ulažeš, uvijek će biti onih koji su korumpirani, onih koji će gledati osobne interese, prije društvenih. Ne mora to biti tako, možda sam ja idealist, ali vjerujem da možemo bolje.

Svoju budućnost i karijeru Tina vidi prvo u usavršavanju van RH, a onda bi se svakako vratila doma i stečena znanja i vještine upotrijebila na korist svoje Župe, iako kaže kako trenutno razmišlja kratkoročno, završiti diplomski studij.

Voljela bih raditi u Europskom parlamentu, danas-sutra baviti se profesionalno politikom, a kad steknem iskustvo, voljela bih mlađe generacije, studente, poučavati kritičkom razmišljanju, koje je danas važnije od samog znanja. Živimo u svijetu kojeg pokreću informacije i ključno je razlučiti što je istina, a što nije, razumjeti suštinu poruke iza izgovorenih ili napisanih riječi. Vještina kritičkog mišljenja nas štiti od manipulacije, a širi toleranciju. Mislim da nam danas svima toga najviše nedostaje.

U slobodno vrijeme Tina se opušta u prirodi. Amaterski planinari i uživa u usponima.

– Planiranje je savršeni spoj fizičke aktivnosti i uživanja u prirodi. Cijeli život sam aktivna, bavila sam se folklorom i odbojkom. Planinarenje doživljavam kao neki životni ciklus u ograničenom vremenu. Krećem od dna brda, mogu pretpostaviti što me čeka na putu, ali ne mogu sve predvidjeti. Ima dosta materijala o planinarskim rutama, tuđih zapisanih iskustava, ali svatko to proživljava na svoj način, kao i u životu. Onda se penjem, etapu po etapu. Svaka donosi nešto, nove izazove, ali kad dođem na vrh, sva se iskušenja isplate. Taj osjećaj zadovoljstva, osjećaj da sam uspjela i, usprkos nedaćama, nisam odustala. S vrha je najljepši pogled, a zadovoljstvo da sam se tamo sama uspela, ništa ne može zamijeniti. Naravno imam i ekipu za planinarenje, samo nam treba dobro vrijeme i idemo.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić