9.8 C
Dubrovnik
Četvrtak, 13 veljače, 2025
NaslovnicaNaša čeljadLjudi NazbiljPetra Ereš, prva Vojta terapeutkinja u Dubrovniku: za roditelje djece koja trebaju...

Petra Ereš, prva Vojta terapeutkinja u Dubrovniku: za roditelje djece koja trebaju ovu zdravstvenu uslugu, briga manje

Mlada, ambiciozna i znanja željna fizioterapeutkinja Petra Ereš nedavno je završila dvogodišnju edukaciju po Vojta principu, što je kao radosna i veoma važna, te pažnje vrijedna vijest zabilježena i na stranici Udruge Dva skalina gdje trenutno radi. Petra je dosadašnja iskustva stjecala kroz privatnu praksu, odnedavno je “kotačić” bolničkog zdravstvenog sustava, no, iščitavajući njena razmišljanja o profesiji kojom se bavi i entuzijazmu kojim je obavlja, ovo je tek početak uspješne karijere na pomoć – drugima.

Petra, čini se da se prezime Ereš u ovom gradu počelo povezivati uz profesiju nekoliko generacija fizioterapeuta… otkud kod Tebe poticaj da se odlučiš time baviti?

-Zanimanje za ovu profesiju razvilo se još u osnovnoj školi, kada sam imala priliku vidjeti koliko stručna pomoć može napraviti konkretnu razliku u životu pojedinca. Takva iskustva ostavljaju dubok dojam i bude želju za pružanje pomoći drugima. Empatija i osjećaj zadovoljstva kad nekome olakšate bol i vratite funkcionalnost su snažan motivator.

Prema dosadašnjem stečenom iskustvu izabrala si pravu profesiju za sebe, što je zaista velika sreća. Što te motivira?

-Radila sam na nekoliko mjesta, uključujući bolnicu i privatnu praksu, što mi je omogućilo širok spektar iskustava. Započela sam svoj rad u privatnoj poliklinici, koja je jedna od vodećih ustanova za neurorehabilitaciju robotikom, gdje sam stekla vrijedno iskustvo u primjeni najsuvremenijih tehnologija u radu sa djecom i odraslima. Trenutno sam zaposlenik bolnice, s radnim mjestom u Udruzi Dva skalina, neprofitnoj organizaciji koja pruža podršku osobama s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Kao dio multidisciplinarnog tima u bolnici, specijalizirana sam za neurorehabilitaciju beba.

U svojoj praksi primjenjujem Bobath koncept, Bowen i Vojta metodu, prilagođavajući pristup individualnim potrebama svakog djeteta. Terapijski rad uključuje i detaljnu procjenu motoričkog razvoja, te kontinuirano praćenje napretka. Osim terapije, veliku pažnju posvećujem edukaciji i podršci roditelja, koji su ključni sudionici u terapijskom procesu. Nastojim im pružiti jasno razumijevanje djetetovog stanja i razvojnih potreba, uz detaljno objašnjenje terapijskog postupka kojeg provodimo, kao i njihov značaj za napredak.

Osjećam da sam pronašla profesiju koja odgovara mojim sposobnostima i interesima, a povratne informacije pacijenata dodatno me motiviraju. Nastojim stvoriti povjerenje i otvorenost, kako bi roditelji osjećali da imaju sigurnu osobu kojoj se mogu obratiti s pitanjima, zabrinutostima ili izazovima.

Za Tvojom profesijom u bolničkom sustavu postoji sve veći interes, ali jesu li dobro ekipirani timovi i dostupna suvremena tehnologija?

-Da, postoji značajan interes za mojom profesijom, osobito u bolničkom okruženju gdje su potrebe za kvalitetnom neurorehabilitacijom, posebno kod beba i djece, sve veće. Razvoj medicine i sve veća svijest o važnosti rane intervencije doveli su do porasta potražnje za stručnjacima u ovom području. Stručnjaci igraju ključnu ulogu u poticanju normalnog motoričkog i neurološkog razvoja, što dugoročno djeci omogućava bolju funkcionalnost i neovisnost.

Zdravstveni sustav sve više ulaže u edukaciju i razvoj multidisciplinarnih timova. U takvom timu, osim doktora i fizioterapeuta, uključeni su radni terapeuti, edukacijski rehabilitatori, logopedi, psiholozi i druge struke. Ovakav pristup, ne samo da omogućava djeci bolje funkcionalne rezultate, već doprinosi i stvaranju boljeg zdravstvenog sustava u kojem je svaki stručnjak bitan kotačić u rehabilitacijskom procesu, s ciljem postizanja trajnog i sveobuhvatnog napretka.

Unatoč trenutnom napretku, još uvijek ima prostora za dodatno unapređenje kroz ulaganja u infrastrukturu, tehnologiju, edukaciju stručnjaka i jačanje suradnje. Svi ovi elementi mogu rezultirati boljim terapijskim ishodima, većom funkcionalnošću djece i boljom kvalitetom života obitelji.

Nedavno si završila dvogodišnju edukaciju VOJTA principa – što je to točno i zašto si se odlučila za tu vrstu terapije koja je, spomenimo, po prvi put roditeljima dostupna u Dubrovniku?

-Nedavno sam završila dvogodišnju edukaciju za primjenu Vojta principa, što predstavlja važan korak u mom profesionalnom razvoju kao fizioterapeuta.

Vojta terapija je specijalizirana terapijska metoda u neurorehabilitaciji koja se ujedno naziva i refleksna lokomocija. Jedinstvena je po tome što se temelji na dubokom razumijevanju razvoja središnjeg živčanog sustava i refleksnih mehanizama. Potiče se aktivacija refleksnih obrazaca pokreta koji omogućuju pravilno kretanje i napredak, čime se smanjuju rizici od trajnih motoričkih i razvojnih problema. Terapeut pozicionira dijete ili odraslu osobu u specifične položaje na stolu ili podu, te uz primjenu pritiska ili podrške na određene dijelove tijela, aktivira refleksni mehanizam. Vojta terapija se može primjenjivati kao temeljna terapija u području fizioterapije kod svakog poremećaja kretanja u mnogobrojnim oboljenjima kao što su: centralni poremećaji koordinacije u dojenačkoj dobi, poremećaji kretanja nastalih zbog ozljede mozga (npr. cerebralna paraliza), kod različitih mišićnih bolesti, kod bolesti i funkcionalnih ograničenja kralježnice (skolioze), za dodatno liječenje poremećaja razvoja kukova (displazije i iščašenja) itd.

Moja odluka za odlaskom na Vojta edukaciju nije bila jednostavna ni slučajna. Ona je rezultat mog dugogodišnjeg iskustva, profesionalnog rasta i dubokog uvjerenja u važnost rada s djecom koja se suočavaju sa poteškoćama. Želim kontinuirano učiti, usavršavati svoje vještine i primjenjivati metode koje donose stvarne rezultate.

Mnogi roditelji i obitelji do sada nisu imali pristup ovoj metodi u Dubrovniku, te su se zbog toga djeca često morala upućivati u druge gradove kako bi dobila odgovarajuću terapiju. Želim osigurati kontinuiranu terapiju i edukaciju koja omogućuje djeci dugoročni napredak, surađivati sa stručnjacima iz drugih područja, educirati roditelje i graditi zajednicu u kojoj svako dijete dobiva priliku za razvoj i neovisan život.

Kakva iskustva nosiš iz angažmana i posla u Udruzi Dva skalina? Budući si iskustva stjecala i u privatnom i u javnom zdravstvenom sustavu, koliko su ona slična, a koliko različita?

-Rad u bolnici, Udruzi Dva skalina i u privatnoj poliklinici pružio mi je priliku da steknem duboko iskustvo i jasnu sliku o tome kako različiti konteksti – javni i privatni sektor – oblikuju pristup fizioterapiji, rad s djecom, obiteljima i timskom suradnjom. Svaka od ovih ustanova ima svoje prednosti, izazove i vrijednosti koje doprinose mojem profesionalnom razvoju i svakodnevnom radu.

Privatni sektor pruža fleksibilnost, dok javno zdravstvo omogućava dostupnost terapije široj populaciji.  Moj cilj, kao fizioterapeuta, uvijek ostaje pružanje najbolje moguće skrbi za djecu i stvaranje uvjeta za njihov napredak, no način na koji to postižem varira ovisno o sektoru u kojem radim.

Sve je više potrebe za uključivanje fizioterapeuta u razvoj djece odmah po rođenju – zašto je rana intervencija toliko bitna?

-Rana intervencija je ključna jer prve godine života predstavljaju period najintenzivnijeg neurološkog i motoričkog razvoja. U tom periodu mozak ima izuzetnu sposobnost prilagođavanja (neuroplastičnost), pa se korekcija problema može postići mnogo brže i efikasnije. Sve veća potreba za uključivanjem fizioterapeuta u brigu o bebama nakon rođenja proizlazi iz različite problematike. Najčešći razlozi su: problematične trudnoće i porodi, povećan broj prijevremeno rođenih beba, poremećaji tonusi mišića (hipertonus i hipotonus), posturalne asimetrije i deformacije (npr tortikolis, plagiocefalija), kašnjenje u razvojnim fazama, senzorika, neurološke poteškoće (cerebralna paraliza) i ortopedske poteškoće.

A s kojim se poteškoćama odrasli najviše suočavaju i dolaze po pomoć?

-Odrasle osobe najčešće dolaze po pomoć zbog boli, smanjenje pokretljivosti, slabosti ili poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti koje utječu na kvalitetu života. Ove poteškoće najčešće spadaju u: mišićno-koštane probleme, degenerativne bolesti (osteoporoza, osteoartritis Itd.), neurološke probleme (moždani udar, Parkinsonova bolest), kardiovaskularne i respiratorne probleme, postoperativne rehabilitacije.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

NJORGANJE