U Kazalištu Marina Držića, održana je danas, uz prisustvo njegove obitelji, komemoracija za gospara Iva Felnera posljednjeg potomka slavne dubrovačke obitelji Kaboga, tihog, skromnog i nenametljivog dobročinitelja, čiji će dubok i neizbrisiv trag pri obnovi i revitalizaciji spomeničke baštine ostati zauvijek zapisan u povijesti našeg Grad.
Ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara, Ivana Medo Bogdanović kazala je kao je donatorska potpora Igrama omogućila ispunjene misije gospara Felnera, a to je odgajanje publike, ulaganje u kreativnost i profesionalni razvoj najmlađih sugrađana.
“Suradnja je započela 2018., a tijekom idućih pet godina Zaklada Caboga i gospar Ivo, nesebično su Igrama donirali skoro milijun eura. Ova financijski podrška omogućila je nove umjetničke programe, ali i nosila snažnu poruku o važnosti ulaganja u živu baštinu, izvedbenu umjetnost i kvalitetu. Zajednički smo organizirali više od 80 programa, koji su donijeli radost svim generacijama, ali ponajprije djeci i mladima, kako je gospar Ivo od srca želio, a ljetnikovac Kaboga postao je dom bogatog kulturnog života. Njegova nesebična predanost kulturi ostat će trajno upisana u memoriju Igara kroz brojne vrhunske programe koje je podržavao. Hvala mu na svemu, počivao u miru”, kazala je.
Predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine, Vedran Kosović, kazo je kako će Ivo Felner ostati zapisan zlatnim slovima u povijesti društva.
“Neosporna je činjenica da je gospar Ivo Felner zadužio ovaj grad. Ono što je meni bitno za istaknuti je način na koji je to napravio. Promatrajući ga i prateći njegove projekte pitao sam se odakle mu ta snaga, pogotovo kad sam saznao za sve izazove s kojima su se suočili tijekom izvedbe projekata. Danas je tužan dan, sjeta je u svima nama. No, sad kad pomislim na gospara Iva, vidim čovjeka koji je ostvario svoj cilj, koji je vratio puno svojoj rodnoj baštini i koji je za života bio toga svjestan. Koliko velik čovjek treba biti da bi mogao dati nešto ovako, toliko i mi moramo biti veliki kako bi ovo mogli primiti i tek kad se to dvoje poklopi dobijemo ovako velike stvari. Moj sin ide u školu koja je obnovljena dobročinstvom Zaklade Caboga Stiftung. Zamislite vi danas njega, koliku on ima kompartivnu prednost nad svojim vršnjacima pri upijanju znanja. U kontekstu društva, izgubili smo člana, najvećeg pojedinačnog donatora. Poznato da je gospar Ivo donirao 2 milijuna eura za obnovu i uređenje Kneževa dvora na Lopudu, kojeg je društvo kupilo, ali nije imao novca za dovršetak projekta. Suradnja se dogodila u nekoliko minuta, a sve jer smo imali zajednički cilj – obnoviti i revitalizirali spomeničku baštinu i onda je dati ljudima i oživjeti je”, kazao je Kosović i prisjetio se skladnog, ali svečanog otvaranja obnovljenog Kneževog dvora.
“Prilikom jednog odlaska na Lopud, za vrijeme obnove Kneževa dvora saznao samo tko je gospar Ivo i što ga pokreće. Ukrcali smo se na Postiru i za vrijeme plovidbe gospar Ivo mi je pokazao kuću u Lapadu u kojoj je proveo djetinjstvo, pokazao mi je gdje je veslao, gdje sve kupao. Tad sam vidio s kojim žarom i ljubavlju je o tome pričao i tad su mi se kockice posložile i shvatio sam koja je tajna njegvog uspjeha”, kazao je Kosović.
Od gospara Felnera danas se oprostio i njegov dugogodišnji suradnik i prijatelj, arhitekt Matko Vetma, koji se prisjetio njihovog prvog susreta, kako i svih projekata na kojima su surađivali.
“Susreli smo se u hotelu Imperijal, upoznao nas je Ivov prijatelj iz najranijeg djetinjstva gospar Čičo Obuljen koji mi je tad rekao kako misli da bih ja mogao biti osoba koju traži gospar Felner. Bilo je to u studenom 2008. godine. Ivo i ja smo ugodno razgovarali. Ne sjećam se detalja, ali se sjećam da mi je na kraju rekao da bi volio da za njega vodim obnovu ljetnikovca Kaboga, ali pod uvjetom da pređemo na ti. Ivo je često dolazio u Grad, zajedno smo organizirali i vodili sastanke, projekti su se nizali i napredovali. Kako su se jedni završavali, tako su se otvarali novi. Svi su bili povezani osjećajem za zajednicu i nasljeđem, sa željom da postanu nova vrijednost u današnjem vremenu”, kazao je Vetma, a potom se prisjetio svih projekata na kojim su surađivali.
Prvi je obnovljen i svečano otvoren 2013. godine ljetnikovac Kaboga, uslijedili su projekti obnove plače u Ulici braće Andrijića 8, koja je svečano otvorena 2017., potom Biskupska palača 2018., nakon toga je uređena i svečano otvorena OŠ Marina Getaldića u Pobijanoj ulici, a dan kasnije otvoren je i Knežev dvor na Lopudu.
“Ivo nas je učio postavljanju ciljeva, da nema toga što se ne može ostvariti ako si uporan, da ti nitko ne može reći da je nešto nemoguće jer upravo će tada u tebi izazvati pravu lavinu motivacije i želje da to ostvariš. Uvijek je to govorio, naročito mladima, želeći tako potaknuti njihove emocije bez kojih nema uspješnog posla. Često nas je zvao, s nama razgovarao, sve ga je zanimalo. Bio je precizan, temeljit, istinoljubiv, srdačan, skroman, iznad svega je volio ljude. Od 2008. do 2025., kad smo ga posjetili u njegovom domu i s njim se oprostili prošlo je 17 godina u kojima se skupilo puno lijepih trenutka koji su nas ispunili, druženja koja nećemo nikad zaboraviti. Dovoljno da se o njima priča i kako je rekla njegova Aina: “Iva ćemo pamtiti samo po dobrome”, ali mi osim dobrih nemamo nikakva druga sjećanja. Osjećamo samo beskrajno poštovanje i neizmjernu zahvalnost što smo bili njegovi suradnici i prijatelji”.
Od velikog dobročinitelja grada danas se oprostio i dubrovački biskup mons. Roko Glasnović koji je istaknuo kao je Ivo Felner svjedočio kako znanje, rad i uspjeh mogu biti na korist bližnjeg.
“Njegov doprinos nije bio samo materijalne naravi, obnavaljo je duh zajedništva i nade u bolji grad, a posebna je bila njegova osjetljivost za potrebe grada. Posebno se ističe njegova suradnja s Dubrovačkom biskupiju na obnovi plače u Ulici braće Andrijića u kojoj danas žive mlade obiteji, liječnici i sveučilišni profesori te na obnovi Biskupske palače i katedrale. Ulagao je u obrazovanje i odgoj budućih naraštaja. Dr. Felner bio je veliki ljubitelj latinskog jezika i klasične kulture što se očitovalo njegovim ulaganjem u Klasičnu gimnaziju Ruđera Boškovića, a potaknuo nas je i na osnivanje Zaklade Ruđer Bošković. Izražavam iskrenu sućut obitelji i prijateljima. Život Iva Felnera najbolje se može sažeti sljeće riječi: blagoslovljen život i dobročiniteljstvo”.
Na komemoraciji je naglašeno da gospar Felner nije donirao sredstva isključivo za obnove kulturne i spomeničke baštine, već da je donirao sredstva i Dubrovačkim knjižnicama, Dubrovačkim ljetnim igrama, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, medijima, Klasičnoj gimnaziji Ruđer Bošković, Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića, Udruzi za promicanje prirodnih znanosti, a jer je znao da bez mladih, obrazovanih, talentiranih ljudi obnovljena zdanja neće imati smisla.
Gradonačelnik Mato Franković naglasio je kako je Ivo Felner pripadao Dubrovniku, iako nije u njemu živio.
“Ivo Felner, potomak obitelji Kaboga, svoje nasljeđe nije razumio kao titulu, već kao obavezu i dar koji se vraća zajednici. U vremenu kad se ljudi sve više okreću od prošlosti on je gledao natrag ne kako bi se zadržao, nego da bi ispravio i obnovio ono što čini srž našeg grada. Svojim dijelima je podsjetio da baština nije samo kamen i umjetnost. Ona je odnos prema povijesti, prostoru i ljudima. Taj je odnos njegovao s dubokom tišinom, bez pompe i isticanja. Zahvaljujući njegovoj zakladi i viziji obnovljeni su prostori koje svjedoče tko smo i odakle dolazimo. To nisu samo obnove i restauracije, to je gesta ljubavi prema gradu u koji se vraćao ne zato što je morao, nego zašto što je osjećao dužnost, kao da mu je povijest šaptala da ne zaboravi od kuda je došao. Govoriti o milijuna eura donacija, fazama i fundacija, značilo bi možda i promašiti bit. Ono što je Ivo Felner ostavio ovom gradu ne može se izmjeriti. Može se samo naslutiti u tišini obnovljenih dvora, u dječjem koraku kroz školu kojoj je on udahnuo novi životu, u pogledu onih koji će tek spoznati da je sve to netko učinio za njih, iako ih nije ni poznavao. Gospar Felner pokazao nam je da se veličina ne očituje u glasnoći, nego u tihoj postojanosti i da dobrota ne traži naslovnicu već ostavlja trag. Možda je najljepše što je sve učinio tako nenametljivo. Nije tražio spomenik, ali ga je izgradio, ne u bronci, nego u vremenu i našoj zahvalnosti. Dragi gospar Ivo, hvala vam na svemu što ste bili i što ste napravili za vaš grad. U ima Grada Dubrovnik i u moje osobno ime primite naše vječno poštovanje. Počivajte u miru, u svijetlu koje ste tako nesebično darivali”, kazao je gradonačelnik Franković.
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek izrazila je sućut obitelji i prijateljima gospara Felnera.
„Danas ovdje stojim sa svim vama kako bi još jednom iskazala poštovanje i zahvalnost gospodinu Felneru koji je kao posljednji izdanak dubrovačke obitelji Kaboga i kao dugogodišnji upravitelj Zaklade Caboga Stiftung krenuo i svojim donacija pomogao realizirati cijeli niz projekata baštinske obnove kao i cijeli niz drugih projekata na dobrobit grada svojih slavnih predaka. Uz zahvalnost gosparu Felneru izražavam zahvalnost i njegovoj obitelji koja ga je podržala u njegovim po svemu iznimnim filantropskim pothvatima. Kao istinski plemenitaš duha Ivo Felner nije zaboravio svoje korijene i nije se nikad zadovoljio osobnim materijalnim prosperitetom i osobnim poslovnim uspjesima. Bio je zaljubljenik u povijest i kulturnu baštinu Dubrovnika te je želio ostaviti svoj trag i u zemlji svojih predaka. Nenametljiv, profinjen, elegantan, neraskidivo utkan u povijesnu matricu, ali i suvremeno tkivo grada. Među velike i zaslužne pojedince koji su nacionalnoj kulturi dali nemjerljiv doprinos Hrvatska i Dubrovnik upisuju ime Iva Felner kojeg ćemo se dugo i sa poštovanjem sjećati“, kazala je u ime Ministarstva kulture i medije, a potom se okupljenima obratila kao članica obitelji koja je s Ivovom obitelji generacijama dijelila brojene sretne, ali i neke teške dane.
„Prijateljstvo naših obitelji seže daleko. Moj nono i nona su u vremenima Drugog svjetskog rata sklonili Alfreda Felnera kojem je prijetila sudbina mnogih naših sugrađana židovske vjere. Naše su obitelji i u generaciji mojih roditelja ostale povezane bez obzira što je životni put Iva i njegove sestre odveo izvan Hrvatske i što je svoj životni put gradio u Švedskoj i Švicarskoj, daleko od svoje domovine. Pape je često pričao o nedjeljnim ručkovima u njihov kući. Među brojim božićnim čestitkama uvijek se posebno iščekivala Ivova koja je uvijek počinjala istim riječima: „What a year, what a time“, u kojoj bi opisao sve ono lijepo i manje lijepo što se njegovoj obitelji u toj godini dogodilo. Iako smo se u našoj generaciji manje susretali, imala sam osjećaj da više znam o Thomasu i Karin, nego o prijateljima koje sam susretala u Dubrovniku i Zagrebu, a upravo zbog tih čestitki. Posebno se danas sjeća zadnjih 20 godina kad se nije moglo dogoditi da dođu u Dubrovnik, a da se ne susretnu s mamom i papom s kojima su dijelili planove, snove i zamisli. Ovih zadnjih 20 godina posebno nas je povezala Ivova misija da svom gradu i domovini daruje nešto veliko. Svaki korak u projektima obnove, svaku birokratsku zapreku, svaki uspjeh i razočaranje nezahvalnošću i nebrigom dijelili smo. Ivo m je bezbroj puta ispričao anegdotu kad je došao na ideju osnivanja zaklade. Ja sam tad bila državna tajnica i znala sam što ga čeka. Rekla sam mu da lud i da je to luda ideja, ali i da ću mu na tom putu pomoći. I sjećam se da sam mu tad rekla da bude spreman na razočaranja, na nedostatak zahvalnosti i nepoštovanje. Rekla sam mu da je važno da on zna zašto to radi i da mu njegovo želja darovanja za opće dobro bude najveća nagrada. Stojim danas ovdje s vama, kao bi još jedan put iskazala poštovanje ovom velikom donatoru i pitam se jesmo li za njegova života znali iskazati posebnu zahvalnost i poštovanje tom ogromnom daru kojeg je ostavio svom gradu i domovini. Nadam se da je s ovoga svijeta otišao ponosan, ispunjen i sretan, i da je osjećao i znao da mu mi, njegovi sugrađani zahvaljujemo na svemu što je učinio. Nadam se i vjerujem da ćemo se njegovog nesebičnog čina dugo sjećati i o njemu pričati i kako bi potaknuli druge pojedince da krenu putem odricanja za opće dobro.
Okupljenima se u ime obitelji Felner, obratio i sin gospara Felnera, Tomas Felner. Istaknuo je kako njegov otac nije mogao sam postići sve ono što je u zadnjih 20 godina postigao.
“Svi ste vi imali bitnu zaslugu u posljednjih 20 godina kao bi se sve ovo ostvarilo. Bez vas, sve ovo ne bi bilo moguće, stoga smo vam mi kao obitelj zahvalni. Najvažniji dio za Iva bili su ljudi s kojima je na ovom svemu surađivao, a mnogi od vas su mu postali veliki prijatelji. Najviše je cijenio kad bi šetao Stradunom i kad bi ga netko prepoznao i prišao mu i zahvalio mu. To mu je bila najveća nagrada od građana Dubrovnika, i na tome vam mi kao obitelj zahvaljujemo”, kazao je.
