Vijećnici stranke Srđ je Grad su se priopćenjem osvrnuli na revizijsko izvješće koje će se naći u ponedjeljak na sjednici Gradskog vijeća, a koje je utvrdilo niz propusta u poslovanju. Priopćenje u cijelosti glasi:
Tko bi u bilo kojoj tvrtki nakon ovakvog revizijskog nalaza poslovanja bio nagrađen drugom ili ponovnom funkcijom?
Revizija je u dubrovačkom skloništu za životinje utvrdila ozbiljne propuste. Proći ćemo ih ukratko zajedno, ali uz to da zamislimo sljedeće:
Jedan ste od vlasnika ili dioničara privatne tvrtke. Troškovi rastu bez objašnjenja, pa naručite reviziju. Revizija utvrdi niz nepravilnosti, i to na čak 29 stranica.
Ne postoji vjerodostojna evidencija dolazaka na i odlazaka s posla. Neki su, naime, bili na bolovanju ili godišnjem, a evidentirani su kao da su bili prisutni na radnom mjestu. A i kad su radili, radili su kraće, pa bi se kasnije taj manjak sati korigirao u izvornoj evidenciji radnog vremena. Nisu zaboravili sebi ni prikazati zapravo neodrađen, ali uredno isplaćen višak sati.
Ne postoji ni evidencija korištenja službenih vozila. Iako ustanova raspolaže s dva službena vozila, za potrebe prijevoza životinja koristila su se privatna i unajmljena vozila, uz nepravilnosti u obračunu putnih troškova. Jesu li sva ta vozila korištena za potrebe azila ili privatna putovanja, nećemo nikad saznati. A i trošilo se na delikatese u OPG-ovima.
Sve to bilo je potpomognuto manjkavom financijskom dokumentacijom. Financijski plan rebalansirao se na nepropisan način, evidencija nabave bila je nepotpuna i netransparentna, a sada konačno vidimo koliko toga se preplaćivalo i koliko se sredstava trošilo neučinkovito.
Ujedno se (neopravdano) angažirao skupi vanjski knjigovodstveni servis, bez ugovora i postupka javne nabave, a koristili su se i skupi vanjski stručnjaci za provođenje javne nabave. Čak i onome što održava web stranicu isplaćivalo se više nego je ugovoreno, iako nije redovito ažurirana. Najlakša lova ikad!
Zaključno, kaže revizija, radilo se i o potpunom nepoznavanju zakonskih propisa i internih akata, kao i nedovoljnoj angažiranosti rukovodstva u svakodnevnom upravljanju Ustanovom.
Vi kao jedan od vlasnika ili dioničar, uz sve ove nepravilnosti utvrđene revizijom, saznajete i da osobe koje su vodile ustanovu u vrijeme nastanka tih propusta ne snose nikakvu odgovornost.
Što bi bio sljedeći logični korak?
Utvrđivanje odgovornosti i sankcija za one koji su vodili sustav u razdoblju u kojem su nepravilnosti nastajale? Ili premještanje jednog bivšeg ravnatelja na drugu poziciju u javnom sektoru, a postavljanje prve ravnateljice te ustanove za vršiteljicu dužnosti iste te ustanove?
Da se radi o privatnoj tvrtki, točan odgovor bi bio prvi, ali kako se ovdje radi o javnoj ustanovi “najbogatijeg grada u Hrvatskoj” koja misli da može trošiti kao pijani milijarder uz blagoslov Grada bez posljedica, odgovor je ovaj drugi.
Nova-stara uprava tvrdi da se već sada mogu ostvariti značajne uštede i da se niz stvari može organizirati bolje i učinkovitije. Pročitali su i naučili, izgleda, sve propise i zakone, „doveli se u red“ pa sada spominju potencijalnu uštedu od 130 tisuća eura. Ako se sada odjednom mogu pronaći deseci tisuća eura ušteda, što nam to govori o načinu na koji se ustanovom upravljalo prethodnih godina? Zašto te uštede nisu bile moguće jučer, a danas jesu?
Javna ustanova Grada Dubrovnika, dakako, nije privatna tvrtka. I baš zato jer upravlja novcem građana, svojih stvarnih dioničara, standardi odgovornosti moraju biti viši, a ne niži.
Nedavna izjava trenutne v.d. ravnateljice glasi: „Ne želim se baviti osobama ni tražiti krivce“. Vjerujemo da bi mnogima odgovaralo da građani jednostavno zaborave na nalaze revizije jer im se, eto, obećalo bolje poslovanje u budućnosti.
Baš zato ponovit ćemo dva jednostavna pitanja: zašto izostaju sankcije i zašto se nakon ovako ozbiljnih utvrđenih nepravilnosti odgovornost gotovo uopće ne spominje, nego se odgovorne premješta na druge ili ponovno imenuje na vodeće funkcije?
A možda je odgovor jednostavan. Oduvijek je bilo najlakše zarađivati na životinjama, pogotovo napuštenim. One, naime, ne govore, a uvijek su zahvalne.
P.s. U privitku prijedlog za novo ime azila, jer su širokom rukom dijelili proračunska sredstva gdje god su stigli.
