Ovoga tjedna u rubrici Od A do Ž, ugostili smo bivšu novinarku, sadašnju zaposlenicu Grada Dubrovnika, Mariju Pajić Bačić koja nam je otkrila fali li joj kamera i novinarski tempo života, žali li što je iz privatnog prešla u javni sektor, što je ono što nikad nije mislila da će napraviti, a ipak jest, koje je kulturološke šokove doživjela po preseljenju u Dubrovnik i zašto naručivanje pizze u našem gradu nije proces već dijalog.
Zašto je, iz vaše perspektive nekoga tko se doselio u Dubrovnik – dobro živjeti ovdje?
– Jer, budimo realni, živimo u najljepšem gradu na svijetu. Ljudi plaćaju avione, hotele, transfere i posebne dodatke samo da bi proveli vikend ovdje, a ja evo idem ‘kupiti kruh’ s najljepšim pogledom ikad.
Bivša ste novinarka – fali li vam kamera i taj tempo života?
– Fali mi nekad onaj adrenalin kad ti urednik kaže: “Imamo minutu do uključenja.” To se ne može glumiti. Ali ne fali mi trčanje po kiši za izjavom ni to što ti ponekad ručak postane urbana legenda. Kamera mi je još uvijek draga, ali sad imam luksuz birati kad ću je voljeti.
Najveći kulturološki šokovi koje ste iskusili po preseljenju u Dubrovnik?
– Prvi šok bio mi je vrlo praktičan, da mi do posla ne treba sat i pol vremena i tri presjedanja. Odjednom imam vrijeme. Drugo, shvatila sam da ovdje naručivanje pizze nije proces nego dijalog. Kažem prezime i čovjek već zna i gdje živim i što želim. Nekad me i podsjeti što sam zadnji put jela. To je onaj nivo personalizirane usluge kojem svi težimo.
Iz novinarstva ste prešli u javni sektor – jeste li požalili tu odluku?
– Nisam. Svaka promjena je reset i novi level, a meni se svidio ovaj. U javnom sektoru naučiš strpljenje i diplomaciju. A novinarsko iskustvo mi je zapravo super baza: jasna komunikacija, brzina, prilagodljivost. Ništa nije izgubljeno, samo u drugom formatu. I dalje osjećam da radim posao koji ima svrhu, samo na drugačiji način.
Ljubiteljica ste društvenih mreža – zašto i koja vam je mreža najdraža?
– Zato što su mi društvene mreže kao dnevna doza inspiracije i zabave. I malo bijega od realnosti kad mi treba. Najdraža mi je Instagram, vizualna sam osoba, volim estetiku, boje, detalje. A i najlakše je biti kreativan kad imaš dobru fotku i dobar caption. TikTok mi je ‘guilty pleasure’, ali ovisno o danu, nekad inspiracija, nekad crna rupa jer radi njega kasno legnem a budim se svaki dan u 6. Iskreno, bila bi sretnija da ga znam bolje koristiti, ali mislim da sam jednostavno prestara.
Fotografija ili video?
– Fotografija za dušu, video za dinamiku. Fotka uhvati osjećaj, ali video prenese energiju. Ako moram birati, uvijek video.
Postoji li nešto što ste mislili da nikad nećete napraviti, a ipak jeste?
– Preseliti se u drugi grad. Uvijek sam mislila da ću biti osoba koja planira, razrađuje i dvaput razmisli. I onda sam samo došla. I dobro da jesam. Uostalom, odrastala sam s idejom da ću ionako ovdje živjeti jer sam još u petom osnovne pisala sastav “Moj život u Mokošici” zahvaljujući mojoj teti koja me velikodušno primala svako ljeto na praznike. 🙂 Tako da moje preseljenje nije neko iznenađenje, nego prije koliko brzo i koliko lijepo te ovaj grad prihvati.
Što je za vas moda i kako osmišljavate svoje odjevne kombinacije?
– Moda je, za mene, najbrži način da ispričaš tko si bez da kažeš ijednu riječ. Ne pratim slijepo trendove, više biram ono u čemu se osjećam najbolje. Kombiniram boje i teksture, volim klasiku s malim ‘twistom’. I uvijek biram udobnost prije svega.
Dubrovački zimski festival – čemu se najviše veselite?
– Svemu što miriše na blagdane: lampicama, ukusnim delicijama, koncertima, druženjima, onom osjećaju da je cijeli grad postao kao jedno. Volim tu toplu vibru koja se pojavi kad vani zahladi, uostalom, nema mi ljepšeg od hladnog sunčanog zimskog jutra! Dubrovački zimski festival ove godine je pripremio uistinu ambiciozno izdanje i novi ugostiteljski koncept koji će se vjerujem svidjeti svima. Iz perspektive mame, jedva čekam obilaziti sve dječje radionice kojih je ove godine više od 60! I naravno dočeku Nove godine koji je i ove godine opravdao očekivanja okupivši najpoznatije zvijezde.
Sitnica koja vam uvijek može uljepšati dan?
– Moja obitelj. Moj sin kad mi nešto nacrta i ozbiljno kaže da me voli, to je instantno topljenje srca. Moj muž. Moji najbliži prijatelji, oni koji znaju moj ritam bolje nego alarm na mobitelu. Tenis s curama u TK Libertas ili pak pilates iza posla kod Mije u Muse studio. Beskonačno punjenje košarice na raznim aplikacijama iako 99 posto toga neću naručiti 🙂 Mogli bi nastavit ovaj niz unedogled.
