“Meni je Severina odavno idol kao žena koja je Balkanu stala na rep…”

Svi oni koji mene imalo znaju sigurno su mogli pretpostaviti da će moj sljedeći tekst biti o Severini, inspiriran valom javnog bijesa koji je podigao novi incident oduzimanja njenog djeteta.

Meni je  Severina odavno idol kao žena koja je Balkanu stala na rep istom onom potpeticom na koju ju je taj bahati delija i popeo, za svoje zadovoljstvo i profit.

Mada odavno ne slušam njenu glazbu, pogledam ponekad premijeru nekog videa, kao semafor s rezultatom u finalnoj utakmici između korumpirane kaljuže odumirućeg patrijarhata i buđenja predugo katatoničnog ženskog principa u svima nama. 

Priča o oduzimanju njenog djeteta od samog početka mi se činila kao ljutiti zamah arhetipskog delije koji sad već zna da je probudio Moru. A More su iz arhetipskog – suđenice, osvetnice i nemilosrdnice. 

Nastale su iz kolektivne podsvijesti zadnjih tisućljeća od žena koje su prognane vukovima, bačene na lomaču, utopljene ili zarobljene u „ludare“ jer se nisu pokoravale patrijarhalnom sudu o svome mjestu u društvu.

Ne bih ulazila u legalne i etičke rasprave, korupciju i političku moć, sve su to u Severininoj srceparajućoj priči drugi već komentirali. Rekla bih da cijela priča oko njenog šokantnog i besmislenog progona dobije pravi smisao tek kad je gledamo kao arhetipsku, kao val energije probuđene iz kolektivnog nesvjesnog.

Prema psihologu Carlu Jungu, arhetipi su urođeni, univerzalni simboli koji postoje u kolektivnom nesvjesnom umu čovječanstva. Arhetip predstavlja temeljni aspekt ljudskog iskustva i često je povezan s određenim konceptom, likom, situacijom ili simbolom.

Pojavljuju se u mitovima, snovima i kulturnim pripovijestima, odražavajući zajednička ljudska iskustva i emocije. Arhetipi pomažu u prenošenju zajedničkih značenja i rezoniraju s publikom na dubokoj, nesvjesnoj razini.

Mislim da u priči Severine gledamo razvoj događaja vezan uz ponovno buđenje potisnutog arhetipa ženskog principa. U svjetlu taj aspekt definira receptivnost, intuicija, briga za bližnje, suosjećanje, empatija, kreativnosti i međusobna povezanosti (Djevica Majka Vješica), no kad je potisnut u sjenu postaje mračna Vještica koja jede djecu i zarobljava junake u svojoj začaranoj šumi.

Komplement ženskog je, naravno, muški princip koji se povezuje s kvalitetama poput asertivnosti, logike, racionalnosti i analitičkog razmišljanja. Ta dva načela smatraju se komplementarnima i idealno je kad su u ravnoteži unutar pojedinca i unutar kolektivnog. Što u našem vremenu, očigledno, već dugo nisu.

Seve mi je kao arhetipska heroina jedna Trnoružica (uspavani ženski princip iz bajke) koju je princ (arhetipski prestolonasljednik nekog tajkuna) probudio malo prije ostalih da nam raščisti paučinu zaborava na dvoru.

Čini mi se da kroz njene stihove i njen put kroz zadnjih nekoliko desetljeća, simbolički možemo iščitati priču ovog vremena, priču transformacije ženskog principa iz uspavane princeze (nesvjesnog arhetipa zarobljenog dolje nekom crnom magijom) u suverenu kraljicu (utjelovljenog i integriranog ženskog arhetipa Djevice Majke Vještice).

Prvotni arhetip vjerne „Dalmatinke“ koja štuje Gospu i čeka kad će obući svoju bilu boju, sa svakim novim niskim udarcem oholog balkanskog majkovića (muškog arhetipa van ravnoteže), malo po malo, sa sve manje nevinim osmjehom pretvara se u (njegovu najveću noćnu) Moru, mračnu stranu arhetipa Vještice.

Pa kaže…„I nek’ se more okrene na leđa, ja ne dam nikom da me tako vrijeđa.“ Druge to do sad nisu mogle, ali ova može, podiže iz arhetipskog potisnuti bijes ženskog principa zbog tisućljetnog zlostavljanja i brutalnosti.

Djevojka sa sela nekad je plijenila je srca sa „Ja sam neka druga vrsta, ja bih iskreno, u meni je srce ostalo“ a sad zaključuje „Dobro mi je srce al’ na žalost to je mana“.

Umjesto nevinog „Voli-me-Ne-voli“ i „Daj mi ime da ga nosim iza svojega,“ ona sad njegovoj djeci programira umove sa „Popila sasvim dovoljno promila“ dok s onim istim koketnim osmjehom pjeva „Oko mene hiljadu kretena što pored svojih žena još nešto bi sa strane za čas“.

A na semaforu  piše „Sad smo 1-1 ti i ja, samo opušteno“.

Nadam se da ćete mi oprostiti što Sevine stihove koristim kao titlove za njenu stvarnu priču, ali tako je to u arhetipskom…

No, svaki silazak u arhetipsko je opasan, klizav i prijeti potopom, provalom svega što je tamo potisnuto na osobnom i kolektivnom nivou. Težak put za jednu osobu, no Sevu, baš kao u bajkama, štiti neka nadljudska arhetipska snaga. To je vjerojatno znak da dole nešto odrađuje za svih nas.  

A znamo da smo duboko zašli u mračno arhetipsko kad do nas dopiru stihovi kao „Ja sam loša“ i „Zar se ni malo ne plašiš prevarene žene…?“, „Živjet ćeš bez svoje sjene“, „Što me nije ubilo snagu mi je ulilo“ i tako dalje…

Rad s arhetipskim nivoom podsvijesti potreban je i dragocjen, sve se to mora integrirati u svjesno, i zato su glazba, film i vizualna umjetnost tako dragocjeni.

No, potisnuti materijal lako preraste u plimni val koji divljom snagom nosi sve pred sobom, kao što je to sad slučaj s glazbom koju prezirno zovemo „cajke“ a koja, čini se, ima apsolutnu vladavinu nad mlađim generacijama.

Arhetip More otrovan je za svih. Toksični potisnuti ženski bijes lako se prelije u ovisnosti i impotenciju kod muškaraca, a kod žena u materijalizam, destruktivnu dominaciju ili pasivno-agresivno kažnjavanje muškaraca za neke neizgovorene prijestupe.

U arhetipskom nema humanosti ni ranjivosti, za ljude to nije siguran teritorij. Jungovo učenje je da arhetipove moramo integrirati u svjesno i odvojiti od sebe, da bismo mogli upravljati mi njima umjesto oni nama.

Ono što bi bilo transformativno i oslobađajuće u ovoj priči je upravo ono što se zadnjih dana u javnosti nazire… impuls za povratak ljudskosti i dostojanstva u arhetip moćne žene „Vještice“, prihvaćanje da je ona ista ta Majka i Djevica koje pokušavamo od nje odvojiti. Da konačno prihvatimo da izdvajanje sve tri čini toksičnima, i da ih vratimo na svoje mjesto, u izvorno sveto trojstvo koje štujemo a ne manipuliramo za potrebe profita, dominacije i moći.

Mali Severinin dječak je pak arhetipski simbol čistog i nevinog u svima nama.  Našao na putu ovog plimnog vala, kao i ostala djeca ovog vremena, i vjerojatno nikad nije ni imao šanse ne postati običan dječak.  Putevi koji mu se nude bit će opasni i sjenoviti.

Nadam se da će ga suđenice zaštiti i da će baš on iz svega izaći sa srcem junaka koji poznaje, voli i poštuje Ženu u njenoj cjelovitosti, a svoju mušku moć i snagu vuče iz integriranog srca/ženskog principa u sebi.

A Severini beskrajno hvala na snazi duha i žrtvi koju je podnijela na arhetipski oltar domovine, njena borba je borba svih nas. Nadam se da će dobiti ne samo svoje dijete, već i dignitet i poštovanje samoostvarene Kraljice koji joj pripadaju na kraju ove priče, te da će stihovi njene treće dobi u kolektivnom odzvanjati mudrosti u svjetlo integrirane Vještice.  

Marija Grgurević je vlasnica holističkog fitness studija Elixir Vitae u Župi. Prije par godina ostavila je posao u event managementu i krenula je u podvig stvaranja jednog eksperimentalnog prostora za istraživanje nove paradigme života koji izlazi iz vlastitog kreativnog stvaranja i duhovnog rasta.