Lazareti su večeras bili toliko ispunjeni emocijom da se ona širila na sve prisutne u koncentričnim krugovima, pokazujući i onima koji nikad nisu bili dijelom Linđove obitelji, koliko su snažne veze što ih vežu svih ovih godina. A proteklo ih je poprilično, čak 60!
Zagrljaji, osmijesi, ćakule… i onima koji se možda nisu vidjeli godinama, činilo se da su se sa svojim Linđovcima, rastali jučer. A prvi put su nastupili pod nazivom “Linđo” 8. listopada 1965. u Revelinu.
U takvom naboju sjećanja i uspomena ne čudi pljesak koji se prolomio kad im se obratio dugogodišnji koreograf, Sulejman Muratović, čovjek koji je zaslužan što je Linđo postao Linđo kojim se diči Grad i Hrvatska. Bilo je dirljivo vidjeti kako su se svi digli na noge pozdravljajući ga i odajući mu čast na svemu što je učinio.
Jer, u proteklih šezdeset godina LINĐO je postao pronositeljem i promicateljem scenski vrhunsko uobličene hrvatske tradicijske kulture te nezaobilaznim dijelom kulturne ponude turističkog Dubrovnika. LINĐO je kroz tih šest desetljeća izrastao i u jedan od najupečatljivijih simbola društveno korisnog okupljanja dubrovačke mladosti postavši tako dobrim duhom Grada.
Osnivanje LINĐA poduprli su ondašnje vodstvo Saveza omladine, Turističko društvo Dubrovnik i Putnička agencija Atlas. Ali, u svemu tome doprinos prve generacije je iznimno značajan: jer bez volje, htijenja i entuzijazma prvih plesačica, plesača i glazbenika u postavljanju temelja za daljnje uspješno djelovanje Ansambla vjerojatno ne bi bilo današnjeg jubileja LINĐA.
Stoga je u ime Upravnog vijeća “Linđa” nazočne pozdravio Luko Brailo i sam dugogodišnji plesač:
– U ime upravnog vijeća pozdravljam prvu generaciju plesačica, plesača i glazbenika iz 1965. godine. Da nije bilo vas, ne bi bilo ni novih generacija. Večeras smo se sastali i još jedanput hvala na svemu što ste napravili i da bi sve produžili za dugih 60 godina. Hvala Gradu Dubrovniku i gradonačelniku koji je pokrovitelj naše feste te ravnatelju Vlahu Kljunku i umjetničkom direktoru Andriji Ivančan.
Sulejman Sule Muratović je rekao:
-Bilo bi dobro da se ovaj dio ansambla koji je počeo 1965. češće viđa. Da otpočetka nije bilo prve generacije i njihove hrabrosti ne bi bilo ni današnjih generacija. Nemam riječi da vam se zahvalim i mogu vam dati veliki aplauz. Isplatilo se, bilo je dobro, lijepo i zahvaljujemo Gradu koji je i dalje uz Linđo. Kad sam ja radio u onim vremenima, sami smo se financirali i dobro se zarađivalo. Ljudi su hrlili na naše nastupe te su mnogi kupovali kartu i unaprijed. Nije bio problem napuniti dvoranu nego smjestiti ljude. Kad više nismo mogli nastupati u Revelinu, prešli smo u dvoranu. Najviše sam ponosan na kupovinu kostima. Tko god je nešto prodavao, ja bi kupio i ponosan sam na fundus za kojeg se brinu danas vrsne umjetnice koje čuvaju naše blago koje smo stekli.
Aktualni ravnatelj Vlaho Kljunak je kazao:
-Hvala što ste se okupili u velikom broju. Temelji su izvrsni i vjerujem da niste mogli zamisliti kako će sve završiti kad ste počeli. Na čelu sa Sulom postavili ste kvalitetnu bazu te generacije koja i dalje šalju svoju djecu na Linđo. Na nama je da s njime dobro upravljamo. Jako je bitno da Linđo čine ljudi. Vi kako ste postavili kormilo da ide naprijed, tako se ide i danas. Bez Grada ne bi mogli biti na nivou i danas smo u kulturnom svijetu jako visoko. Smatram da današnja generacija diže ljestvicu još više i mislim da idemo dobrim smjerom.
Gradonačelnik Mato Franković nije krio ponos:
-Grad je nevjerojatno bogat činjenicom da je davne 1965. Sule bio u gradu i tada se odlučio na vizionarstvo koje je važno i danas. Kupovao je nošnje, a moja baba i djed su se u Ponikvama vjenčali u nošnji. Sule je svojom odlukom da krene u kupnju nošnji ‘oteo’ značajan broj nošnji zaboravu i propadanju, jer bi one završile sa prijašnjim generacijama. Danas Linđo uživa cijela Hrvatska te je Sule pokrenuo proces koji se raširio po cijelom našem kraju gdje se Linđo pleše. Trend je potaknuo osnivanje KUD-ova te da svatko do sebe daje svoj dio doprinosa. Linđo pleše na svoj profesionalni način i danas je vrhunski profesionalni ansambl. Kao takav nema konkurencije, usudio bi se reći i na prostoru Europske unije. Sule je postavio temelje i za nekoliko dana ćete vidjeti sve generacije koje su došle nakon vas. Plodovi su vašeg rada i vizije, truda i svega uloženog.
Pa, prisjetimo se i prvog sastava: Prizmić Miloš Nives, Granada Worman Katija, Baničević Vlaho, Baničević Antun Tonči, Karaman Milat Nataša, Hure Rathman Dubravka, Elaković Dragan, Veža Elaković Ety, Bratičević Šehović Ankica, Bratičević Đuro, Jančo Lise Noemi, Gušalović Hikmet, Krce Kalanj Ivančica, Krce Hrnić Dubravka, Milovčić Maja, Hančević Glumac Blanka, Ševelj Vukičević Kate, Žuhović Di Ceglie Marija Maja, Šperanda Dada, Kužnin Wilson, Radić Miro, Peručić Vido, Lubura Frano, Glumac Lubura Mare, Barković Mirjana Mime, Donatović Nela, Haklička Banac Irida, Hamović Vedran, Hamović Orešković LJudmila, Butrica Kvestić Neda, Bulić Niko, Petričić Bulić Dubravka Buba , Brailo Luko, Kovačević Vranjican Netty, Paulinom Lulom Vidjen, Pače Branko, Božinović Pače Ranka, Božinović Snježana, Tomović Ljubica, Kerschbaum Josip Pepo, Negodić Ivo Braco, Ćerimagić Mithad, Magdić Krešimir, Savić Magdić Branka, Sentić Milan, Butrica Kvestić Neda, Jurin Miletić Neda.
