18.8 C
Dubrovnik
Subota, 16 listopada, 2021
NaslovnicaNaša čeljadLjudi NazbiljKristina Mirošević, ženska pokretačka snaga ekipe koja stvara nove vrijednosti u Gružu

Kristina Mirošević, ženska pokretačka snaga ekipe koja stvara nove vrijednosti u Gružu

Rođena sam 15.09.1989. godine u Dubrovniku gdje sam završila Umjetničku školu Luke Sorkočevića. U Zagrebu sam nastavila školovanje na Studiju Dizajna pri Arhitekturi gdje sam stekla titulu prvostupnika Industrijskog dizajna, te sam nakon toga sam upisala diplomski na Grafičkom fakultetu gdje sam postala magistar inženjer grafičke tehnologije – smjer grafički dizajn i to sve uz veliku podršku mojih roditelja. Kombiniranje znanja iz polja industrijskog i grafičkog dizajna, primjena ‘design thinking-a’ te afinitet prema poduzetništvu, otvorili su mi kasnije vrata na mnogim zanimljivim projektima – o sebi će, nakon što smo je zamolili da se predstavi, reći Kristina Mirošević, ženska pokretačka snaga Crvenog muzeja i Ljeta u Gružu koje postaje novi urbani centar grada, prvenstveno zahvaljujući ekipi mladih ljudi koji stvaraju nove vrijednosti i realiziraju zanimljive ideje. Uz puno truda, rada i entuzijazma.

Grafički dizajn? Zašto? Kako je počelo? Gdje si radila dok nisi otvorila svoj studio?

Dobar dizajn je puno više od toga kako nešto izgleda, to je promišljanje, odnosno sposobnost rješavanja problema, a dizajneri imaju tu mogućnost da svojim neuobičajenim promišljanjem i djelovanjem unaprijede svoje okuženje i živote ljudi oko sebe.

Moj prvi dizajnerski posao za vrijeme studiranja bio je rad na projektu razvoja hrvatske aplikacije za Samsung Smart TV (koji je tada u nas tek krenuo), te nakon toga rad u Agrokorovom odjelu za marketing. Nakon završetka fakulteta, počela sam raditi kao pripravnik u dizajn Studiu Oaza koji su mi svojom dizajnerskom praksom ostali veliki uzor.

Kad si se odlučila za svoj Studio Bonsenjo? Jesi sama u tome? Što sve radite? I ako bi izdvojila neke od radova na koje si posebno ponosna?

2017. godine sam igrom slučaja zbog nekih projekata počela sve češće dolaziti u Dubrovnik, iako sam tad još uvijek živila u Zagrebu. Kako se taj obim posla povećavao i ja sam sve češće tu dolazila odlučila sam otvoriti svoj studio – Bonsenjo (im. Dobar znak). Na kraju se dogodilo to da sam zbog poslovnih i privatnih obaveza trajno preselila natrag.

Studio je malo po malo počeo imati sve veću mrežu suradnika koji se uključuju po potrebi projekta (drugi dizajneri, tipografi, arhitekti, povijesničari, novinari, prevoditelji, programeri, PR stučnjaci…) jer klijent često i ne zna što mu sve treba kad započinjemo neki projekt ali to sve detaljno iskomuniciramo, isplaniramo i (uglavnom) dođemo do optimalnog rješenja.

Rad studija je širokog obima: radi se na novim konceptima, istraživanjima, cjelovitim vizualnim identitetima, publikacijama, ambalažama, dizajnu postava izložbi, weba, projektiranju manjih komada namještaja, razvoju novih proizvoda…

Gotovo svaki rad mi je drag, ali oni na koji sam posebno ponosna iz recentnog vremena su:

Serija lokalnih suvenira Croatian City Stories – Dubrovnik, nastala u suradnji sa dizajnericom Madom Milićević, povijesničarom Ivanom Lujom i prevoditeljicom Katarinom Bijelić Beti.

Vizualni identiteti za zadnje tri godine Feste Sv. Vlaha koje sam radila za Grad Dubrovnik.

Rad na projektu Marin Držić – Life Story sa ustanovom Dom Marina Držića.

Vizualni identitet zadnje četiri godine Festivala Soli u Stonu.

Total dizajn Muzeja Crvene povijesti.

Mreža instalacija nastala u suradnji Muzeja crvene povijesti i Društva Arhitekata Dubrovnik (Božo Benić)  koja je postavljena po cijelom Dubrovniku pod nazivom Tragom modernističke arhitekture.

Publikacija Grada Gladan nastala u suradnji sa Društvom Arhitekata Dubrovnik i platformom Grada Gladan koja je uvršena u izložbu bijenala Hrvatskog dizajna.

I najnoviji projekt na koji sam izuzetno ponosna, na čijem sam dizajnu radila sa kolegicom Ivanom Puticom – publikacija Plan upravljanja Gradom Dubrovnikom i cjeloukupna promjena vizualnog identiteta Zavoda za obnovu grada Dubrovnika (koji se mijenjao prvi put nakon 40 godina, i to je bio jako poseban zadatak).

Ljudi često misle da vizualni identitet nekog proizvoda i nije bitan, zašto su zapravo u krivu?

Vizualni identitet proizvodu, djelatnosti ili usluzi nudi jedinstvenost, prepoznatljivost i profesionalnu prezentaciju pred svojim korisnicima koja se postiže kroz konzisentno korištenje elemenata propisanih ‘knjigom standarda’ koja je finalni priručnik do koje se dolazi istraživanjem, analizom i dizajnom specifičnim za klijenta i ono što on želi predstaviti. Nekome to nije bitno, ali takvi ljudi onda i ne traže usluge dizajnera. A ako mislimo na konzumente, oni će u većini slučajeva moći prepoznati dobar dizajn, odnosno dosljedan vizualni identitet, ako ne na svjesnoj onda sigurno na podsvjesnoj razini.

Red History Museum – dio si ekipe koja vodi muzej, koje su tvoje zadaće u timu? Što si tamo radila/radiš? Kako vam prolazi ova sezona, koliko vas je Covid usporio?

Red History Museum je veliki projekt, koji sa ostatkom užeg tima (Krešom i Ninom Glavinićem) vodim paralelno sa dizajn studijem. Za muzej sam radila total dizajn (vizualni identitet, odabir eksponata, dizajn postava, web dizajn, dizajn signalizacije i svim materijala vanjske komununikacije), a moja sadašnja uloga je kreativne direktorice – konstantno osmišljavanje načina kako unaprijediti muzej, programa, marketinškog dijela, komunikacija sa raznim medijima te suradnicima. Covid nas je na žalost malo usporio, ali usprkos tome uspjeli smo realizirati još dvije ideje: TUP dvorište + knjižnjicu/galeriju (koji su također u sklopu Muzeja, a zamišljeni su kao mjesto za svakodnevno druženje) te Ljeto u Gružu.

Znamo da ste otvorili TUP dvorište, što se tamo sve događa? Ako bi izdvojila neke od događanja koja se tamo događaju?

TUP dvorište je svojevrsni nastavak Muzeja i odgovor na problem koji nas je mučio otkad smo ga otvorili. Ljudi dođu jednom, možda dva puta i to je to, a mi smo htjeli stvoriti prostor u kojem bi svakodnevno kroz razne programe (odnosno samim mjestom na kojem se opušteno mogu doći podružiti) – aktivno uključili lokalnu zajednicu i zajedničkim idejama stvorili novu vrijednost za naš grad. Tako smo ove godine u unutarnjem dvorištu TUP-a pokrenuli  – TUP dvorište. Izdvojila bih suradnju Umjetničkom školom Luke Sorkočevića  (slikarski odjel) i profesoricom Ivanom Selmani koji su oslikali sad već svim posjetiteljima prepoznatljivi mural, s Malom Trubom (Lucijom i Damirom Šarićem) smo radili iznimno popularni ‘Prvi maj u muzeju ’ i ‘Talijansku večer’  na kojima su se slušale talijanske šansone, jele panzerotte i pio Aperol spritz, kao i suradnju s Marinom Orsag, odnosno Studiom Smijeha koji su pokrenuli pravu revoluciju, odnosno dubrovačku stand up scenu, kao i brojne kvizove. Osim toga tu se pratila i Eurovizija i lokalni izbori, a gledali su se i filmovi tematski vezani s muzejem: Gosti iz Galaksije i Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj. 

Ljeto u Gružu je izazvao jako dobar odjek u javnosti, kakvi su vam sljedeći planovi?

Ljeto u Gružu je pilot projekt, odnosno kulturno-turistička manifestacija u trajanju od 90 ljetnih dana koju smo (Muzej crvene povijesti) inicirali udruženi sa našim susjedima DBC-om, Kulturnim centrom Jadran, budućim klubom Dubina uz potporu Grada Dubrovnika, Turističke zajednice Grada Dubrovnika, a u organizaciji nas inicjatora, te mnogih gradskih ustanova, udruga civilnog društva i zainteresiranih pojedinaca

‘Projekt LJUG’ (kako ga mi u šali zovemo) osim aktivacije javnih prostora (Gruški park, Pjaca, povijesni vrt iza Pjace…) ima za cilj u svijesti kako domaćih ljudi tako i posjetitelja početi Gruž brendirati kao urbani centar Dubrovnika i to na način da  svojim sadržajem radi disperziju posjetitelja i rasterećenje povijesne jezgre o kojoj se toliko priča. U programu smo imali vođenu turu ‘Šetnja kroz povijest Gruža’, Kino-piknik koji se održavao na livadi iza Gruške pjace, Šahovski turnir, Eko, umjetničke radionice i informatičke radionce, Knjige pod stablima, Art Park, Yogu na livadi, te brojne ‘satelitske’ događaje koji su se događali u prostorima privatnih partnera.

Zasad smo prezadovoljni odazivom na svaki događaj koji se dogodio unutar LJUG-a i koji je bio popunjen do dozvoljenog maksimuma. Ovim primjerom smo, iako u teškim i skromnim uvjetima pokazali da se može nešto napraviti te se nadam se da se stvorila platforma koja će potaknuti, ali i dati okvir svima koji se svojim programima i djelovanjem u budućnosti budu htjeli pridružiti i koja će se možda nastaviti razvijati i neovisno o nama koji smo je pokrenuli.

Festival Soli – u produkcijskom si timu Festivala soli u Stonu koji još uvijek traje iako je glavni dio programa prošao – opiši nam u nekoliko crta kako je sve počelo, kako se razvija i što bi htjeli da Festival soli postane?

Nisam inicjator ali sam u produkcijskom timu festivala te zadnje četiri godine radim na vizualnom identitetu ali i prijateljski pomažem oko drugih stvari u planiranju i provođenju. Ston i Stonska solana su mi od relativno nepoznatog postali jako drago mjesto u kojima sam upoznala fantastične ljude i naučila jako puno toga o tom jedinstvenom načinu proizvodnje soli. Festival Soli je Stonu dao jednu novu dimenziju, spoja ambijentalnog, kulturnog i gastro događaja zbog kojeg i naši sugrađani tih dana krajem osmog mjeseca znaju potegnuti do Stona. Festival se polako ali sigurno širi, na primjer – od ove godine su uključeni i restorani diljem Pelješca koji cijeli mjesec nude posebne festivalske menije. Nadam se da će ovaj festival u budućnosti pokrenuti još veću aktivaciju lokalne zajednice i da će se zajedničkom suradnjom aktivirati još bogatiji program na opće zadovoljstvo svih uključenih strana.

Kako komentiraš kulturnu scenu u gradu? Koliko prostora za razvoj imaju mladi umjetnici? Koliko su ove platforme kao što je ljeto u Gružu i Tup stvorili mjesta za mlade… Kako bi se to još moglo unaprijediti?

Kulturna scena je za ovako relativno malen grad jako velika. U Dubrovniku se rade odlični programi koji su vrlo često i besplatni ili vrlo povoljni, a meni je osobno žao da nema više konzumenata tih programa. Više puta se dogodilo da sam neke prijatelje ili poznanike nagovorila da idu na neki kulturni događaj jer sam pretpostavila da će im biti zanimljivo, a oni nisu ni znali da to postoji ili su negodovali da im se ne da, a na kraju su ipak pošli – i oduševili se. Tako da mislim i da mladi umjetnici imaju prostora za razvoj, a da ih ove platforme u tome itekako mogu unaprijediti (primjer je i ovogodišnji Art Park u sklopu Ljeta u Gružu održanom u gruškom parku koji je nekim mladim umjetnicima već dao vidljivost i gurnuo ih u daljnje suradnje). Moglo bi se unaprijediti tako da se još više ljudi poveže i svojim idejama i radom daju nešto zauzvrat zajednici u kojoj žive. Ja bih na primjer voljela vidjeti da netko napravi Ljeto u Lapadu.

Neki planovi za budućnost? Neke još uvijek neotkrivene ideje koje nam spremate?    

Planovi za budućnost su veliki i razni, ali i podložni okolnostima i promjenama tako da još ne bih ništa otkrivala ali novih projekata sigurno neće nedostajati.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić