I ne htijući, od Ivice Vlašića, mladog obiteljskog čovjeka koji je pokrenuo svoj OPG Vardia u selu Baletići u Župi dubrovačkoj dobili smo lijepu ekskluzivu.
Osnovana je Župska baština! Udruga koju je osnovala grupa zaljubljenika u Župu, a koja će se baviti promicanjem ruralnog turizma, prirodne i kulturne baštine, tradicije, poljoprivrede i ekologije.
To je zasigurno vijest koja veseli, a uz koju bismo, onako, uzdahnuvši mogli dodati i – konačno!
U Župi dubrovačkoj iz godine u godinu raste, srećom, broj mlađih ljudi koji sa svojim obiteljima vide ostanak u Župi kroz zadovoljstvo pokretanja svojih OPG-ova, a za očekivati je i kako će u susjednoj općini vidjeti primjere koji čitavu zajednicu guraju naprijed preko dobro osmišljenih sadržaja i programa koji pokazuju bogatstvo nasljeđenog.
Ivica Vlašić ime je svom OPG-u dao po latinskom imenu za brdo Malaštica – Mons Vardia – jer se ispod njega nalazi njihovo obiteljsko imanje kojim se najviše bave on i njegova supruga Dominika, uz odgoj dvojice mališana, troipolgodišnjeg i dvoipolgodišnjeg sinčića.
-Oduvijek sam volio prirodu, a u nekom profesionalnom smislu sam se počeo ovim baviti 2019. godine kad mi je otac Mato rekao da ne može više asistit baštinu sam. Pandemija je sve to pogurala i u tom periodu sam provodio svoje vrijeme pripremajući teren za ovo čime se danas bavim. U momentu kad su svi zatvarali turističke agencije, ja svoju otvaram u srpnju 2020. i počinjem organizirati ture na vlastitom OPG-u s gostima iz vlastitog smještaja, a onda i šire. Aktivnost na otvorenom je bila poželjna poslije korone i to mi je pomoglo, bio mi je to dodatni vjetar u leđa – priča Ivica, koji je nakon dosta godina provedenih u agencijskom poslu za “druge”, nastavio s istim poslom ali “za sebe”.
Kaže iskreno kako je nadogradio ono što su njegovi “stari” davno započeli.
– Ja sam nastavio obrađivati vinograd i maslinike iza oca koji je sve radio nakon babe i đeda, pa tako sve do unatrag 300-tinjak godina otkad smo tu, ali sam prvi počeo dovoditi goste na OPG.
Prvo su krenuli s gostima koji su boravili u njihovoj kući Francesca guesthouse, a onda su, vidjevši oduševljenje koje su izazivali izleti na njihovo imanje ispod Malaštice, počeli posao pomalo i širiti na ostale goste željne kušanja vina u njihovom vinogradu uz zalazak sunca ili u maslinicima u kojima vlada mir i spokoj.
Kakvu turističku priču želi ispričati svojim primjerom i čini li mu se da Župa malo “kaska” u tom odvažnom poduzetničkom iskoraku ka tom vidu turizma?
-Svojim radom prije svega želim sačuvati ostavštinu naših predaka i prikazati način i kulturu življenja ovoga kraja svim posjetiteljima Župe dubrovačke i cijelog dubrovačkog kraja. Nema većeg zadovoljstva nego raditi za sebe i na svom!
Reakcije posjetitelja mogle bi se svesti u poprilično ograničen vokabular: wow, amazing, thank you for sharing …
-Posjetitelji su zahvalni što su imali mogućnost ući na obiteljski posjed i vidjeti kako se živi i kako se živjelo od zemlje – priča Ivica dodajući kako su posjetitelji većinom mladi ljudi od 20 do 40 godina života, gosti koji žele što više ovakvih iskustava, a Župa ih zasigurno ima za ponuditi.
U slučaju Ivice Vlašića moglo bi se reći – gdje je dobro vino, tu je i pjesma … i eto najvećeg gusta mediteranskog načina življenja. Član je klape Poklisari, što mu znači klapska pjesma?
-Pjesma je dio moje osobnosti i gdje se pjeva tu sam ja! To je ujedno i najljepši način druženja ljudi, a kad se nešto i želi nađe se vremena, bez obzira na sve obaveze koje imaš kao privatni poduzetnik i obiteljski čovjek.
Obzirom na položaj vašeg imanja, vinograda i maslinika, jeste li ugroženi predloženom trasom brze ceste za koju je, nadati se, da nikad neće biti izgrađena. Osobito u ovom vremenu kad su se Župljani “probudili” i postali svjesni u kakvom prostornom i baštinskom potencijalu žive.
-Mi smo na sredini Malaštice u selu Baletići i predložena cesta bi trebala proći ispod ili poviše nas, a definitivno sam protivnik asfaltiranja i gradnje na ovako uskom području Lijepe naše! Pretvaramo sve u beton, a težimo turizmu koji ima sve više pobornika u svijetu. Pobornika mira i sklada koje pruža priroda i boravak u njoj. Svi bi trebali biti svjesni da, kad se jedanput zemlja oskvrne, više nema povratka. O ovome trebamo svi pričati stalno i neprestalno, jer se radi o kvaliteti života ovdje, o našoj budućnosti i budućnosti naše djece. Kako smo mi naslijedili ovu ljepotu od naših starih, bilo bi lijepo i da je predamo generacijama koje dolaze iza nas.
