25.8 C
Dubrovnik
Nedjelja, 16 lipnja, 2024
NaslovnicaVijestiISTRAŽIVANJE POTVRDILO: Nasilje u obitelji u DNŽ je u stalnom porastu

ISTRAŽIVANJE POTVRDILO: Nasilje u obitelji u DNŽ je u stalnom porastu

U gradskoj vijećnici danas je javnosti predstavljno istraživanje koje je provela sociologinja dr.sc. Nikolina Hazdovac Bajić, prema narudžbi udruge DEŠA na temu nasilja u obitelji, a koje će poslužiti za izradu Strategije Grada Dubrovnika o zaštiti žrtava obiteljskog nasilja.

Pravosudna zbrka

Problem s kojim se cijeli sustav, a prije svega žrtve susreću je niz zakonskih i podzakonskih akata prema kojima se nasilje u obitelji može okarakterizirati kao kazneno djelo, prekršaj ili dio nekog drugog kaznenog djela, što stvara zbrku u pravosudnom postupku, a često i neujednačenu sudsku praksu.

Odaziv institucija, stručnjaka, ali i žrtava je indikativan, naime gotovo svi su s područja Grada Dubrovnika, dok su se tek 3 sudionika javila s područja Korčule i područja Doline Neretve, što govori, kako je u malim sredinama, žrtvama posebno teško prijaviti nasilje.

Žrtve su uglavnom žene i djeca, a nasilnici muškarci

Podatci su za istraživanje sakupljeni u relevantnim institucijama, koje se bave zaštitom od nasilja u obitelji, ali i od pojedinaca iz sustava, kao i žrtava nasilja, a oni govore kako je kod nasilja među odraslim članovima obitelji uglavnom nasilnik muškarac, a žrtva žena, dok je kod nasilja nad djecom situacija drugačija, pa su žrtve uglavnom muška djeca.

Žene žrtve nasilja uglavnom su u braku, izvanbračnoj zajednici ili rastavljene u dobnoj skupini od 30 do 50 godina, sa završenom srednjom školom, a nasilje uglavnom provode njihovi supružnici, izvanbračni ili bivši partneri u istoj dobnoj skupini i s istim stupnjem obrazovanja.

Nasilje u porastu iz godine u godinu

2021. u DNŽ prijavljeno je ukupno 257 slučajeva nasilja u obitelji od kojih je 199 okarakterizirano kao kazneno djelo, a 158 kao prekršaji. 2022. ta se brojka popela na 382 slučaja i to 211 kaznenih i 171 prekršajni, da bi 2023. bilo prijavljeno 385 slučajeva i to 237 kaznenih i 158 prekršaja.

-Nasilje u našoj županiji je u porastu, pogotovo nekoliko zadnjih godina, ne samo u obitelji, nego i među mladima, ali i među pripadnicima starije životne dobi. Raste broj prvih prijava nasilja, a raste broj i višegodišnjih prijava. Mi na žalost nismo potpuno svjesni toga da se u našem društvu nasilje djelomično i tolerira, da ga se ponekad nedovoljno osuđuje, a to je veliki problem. To trebamo promijeniti. Nasilje nikad nije lijek, kazala je Hazdovac Bajić.

Zašto žene i djeca ne prijavljuju nasilje?

-Naš sustav ne reagira dovoljno dobro kod pružanja potpore djeci koja se susreću s nasiljem, također djeca još uvijek, ukoliko prijave nasilje prolaze više puta davanje iskaza u različitim institucijama, a kad dođe do razdvajanja nasilnih obitelji, često se nasilje nastavlja kroz manipulaciju djecom, kazala je Hazdovac-Bajić, osvrćući se na rezultate istraživanja te dodala kako djeca i iz takvih situacija uče obrasce ponašanja u obitelji te se nasilje tako prenosi s jedne generacije na drugu, ali i uzrokuje različite proobleme u ponašanju djece.

Rizični faktori za pojavu nasilja u obitelji u našoj županiji pokazali su se: ovisnost o drogama, alkoholu i kockanju; nedovoljno osuđivanje nasilja od strane zajednice; patrijahalni društveni odnosi, koji muškarcu daju zadatak upravljanja ponašanjem članova obitelji.

-Žene često dosta dugo čekaju i trpe, prije nego što skupe hrabrost i prijave nasilje. Najčešće zato što nemaju povjerenja u sustav, boje da bi mogle izgubiti djecu, zatim zbog prijetnji nasilnika, neadekvatna podrška okoline, nego i unutar institucija, tu su i krivnja i sram, ali i vrlo često financijska ovisnost.

Institucije ne funkcioniraju, samo ih vrijedni pojedinci vuku

Iz iskustava žrtava nasilja, koje su sudjelovale u istraživanju, ispada kako su žrtve često u institucijama, kojima su se obratile za pomoć naišle na ignoriranje. Jedna se obratila liječniku obiteljske medicine, druga psihijatru, a treća je čak nazvala za pomoć Centar 112. Reakcije nije bilo, a nasilje se ponavljalo sve do prijave.

-To su stvari na kojima moramo raditi. I stručnjaci i žrtve prepoznaju nedostatke u funkcioniranju sustava, ali i u uslugama, koje se u našoj županiji ne mogu ostvariti. Žrtve nam kažu kako pristup, bez obzira na instituciju kojoj su se obratile, ovisi isključivo o pojedincima, stručnjacima koji tamo rade i njihovoj empatiji. S nekima su imale dobra, s drugima loša iskustva. Kaže jedna žrtva: Institucije ne funkcioniraju, nego ovise samo o pojedincima, koji su dobri i rade svoj posao. To znači da ustvari imamo vrijedne pojedince koji vuču, a onda se događa izgaranje na poslu, kazala je sociologinja te dodala kako je u sustavu kakav imamo premalo stručnjaka, te da bi trebalo više i financijski i kadrovski uložiti u stručnjake koji pomažu, ne samo žrtvama, nego i nasilnicima, koji će se jednog dana opet vratiti u društvo.

Žrtve su također istaknule kako ih nitko nije obavijestio kad su nasilnici pušteni s izdržavanja kazne, nego su ih srele iznenada na cesti. Žrtve obično ostaju same s djecom na jednom ili niti jednom prihodu, bez stambenog prostora.

Problem s pravosudnim postupcima je stalno mijenjanje pravilnika i zakona, a onda i beskonačno trajanje tih postupaka na sudu, a dok ti postupci traju, žrtve moraju živjeti svoj život. Za jedan dio stručnjaka, koji su sudjelovali u istraživanju, kazne su preblage, dok drugi dio smatra kako nije bitna dužina kazne nego rehabilitacija nasilnika.

Posebno je Hazdovac – Bajić istaknula kako imamo nedovoljno razvijen sektor civilnih usluga, u usporedbi s drugim Županijama, a osobito u manjim sredinama, ruralnim mjestima, gdje usluge uopće ne postoje.

Nedostatak informacija

Žrtve nasilja susreću se s nesnalaženjem u sustavu, ne znaju svoja prava, ne znaju kome se i za što obratiti. Tome upravo služi DEŠIN centar za žrtve nasilja u kojem mogudobiti sve informacije, no Hazdovac je istaknula kako nedostatak informacija primjećuje i kod stručnjaka, od kojih su neki rekli da uopće ne znaju u kojoj je fazi i kako funkcionira Sigurna kuća, koju je Županija još lani otvorila, a pojedine žrtve i dalje šalju u sigurne kuće u drugim gradovima.

Prevencija je najbitnija

Ono što se može napraviti je povećanje kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite, a to zato jer je nasilje često vezano uz ovisnost. Zatim provoditi prevenciju nasilja od vrtića do fakulteta, ojačati kadrovski i financijski institucije koje rade sa žrtvama, ali i suradnju među institucijama. Treba razviti Strategiju zaštite od nasilja u obitelji i akcijski plan provedbe te strategije.

Brčić – Strategija zaštite od nasilja će se uskoro naći na Gradskom vijeću

Pročelnik gradskog odjela za obrazovanje, sport i socijalnu skrb Đivo Brčić oberatio se prisutnima te je istaknuo kako je Grad Dubrovnik oduvijek partner DEŠI usvim projektima, a osobito ovima vezanim uz zaštitu od nasilja u obitelji. Istaknuo je kako je na zahtjev DEŠE u Odluku o stambenom zbrinjavanju uvrštena i kategorija žrtava nasilja u obitelji, što prije nije postojalo, a rekao je kako je siguran da će Gradsko vijeće, kad se ona napiše, u rekordnom roku prihvatiti i Strategiju zaštite od nasilja.

Ana Cvjetković – Strategija je put za dalje

Izvršna direktorica DEŠE Ana Cvjetković obratila se prisutnima, kazavši kako DEŠA još od 2016. provodi razičite projekte pružanja pomoći žrtvama i borbe protiv obiteljskog nasilja.

-Shvatili smo da smo došli do jedne razine, kad bez konkretnih podataka ne možemo dalje. Zato smo naručili ovo istraživanje te će ono biti podloga za strateške dokumente i daljnji napredak borbe protiv nasilja u obitelji. DEŠA ima vlastiti fond za pomoć žrtvama nasilja, koji punimo s 10 posto vlastitog prihoda te donacijama pojedinaca i tvrtki. Njime pomažemo žrtvama nasilja, kad njihove troškove ne mogu pokriti institucije. Zbog primijećene potrebe nedostatka informacija za žrtve nasilja, ali i za stručnjake koji s njima rade, ove smo godine tiskali i Vodič za socijalno i radno uključivanje žrtava nasilja u obitelji.

Tiskan Vodič koji žrtvama nasilja daje sve informacije kako dalje

Vodič je prisutnima predstavila njegova autorica Ana Žerovnik, a u njemu je detaljno prikazan cijeli postupak od prijave nasilja do institucija gdje se može zatražiti pomoć do svih prava, koje žrtve imaju.

-U direktnom radu sa žrtvama, shvatili smo kako je stvarna potreba, sve ove informacije sakupiti na jednom mjestu, ne samo zbog njihovih prava, nego kako bismo olakšali rad svima koji rade sa žrtvama, kazala je Žerovnik. Vodič je dostupan u online formatu na mrežnim stranicama DEŠE.

Porast seksualnog nasilja, nažalost bez prijava

Prisutnima se obratila i Anđela Buntić iz DEŠE, koja vodi program “Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela“, koja je zahvalila svima koji su sudjelovali u istraživanju, a osobito dr.sc. Hazdovac Bajić, koja ga je provela.

-I ovo istraživanje i svi drugi podatci pokazuju nam kako je nasilje u obitelji, neovisno o dobnim skupinama, a ond ai među djecom i mladima, zaista vrlo ozbiljan probelm u našoj županiji. Smatram da žrtve nasilja zaslužuju funkcionalni sustav, koji će im, ako već nije uspio spriječiti, izaći u susret i pomoći da se dalje suočavaju s brojnim posljedicama nasilja. Nasilje samo po sebi, ostavlja brojne i fizičke i psihičke posljedice. Žrtve nasilja se s time nose cijeli život, pa i kad se dugotrajni sudski procesi završe. mi u našoj udruži bilježimo porast sekualnog nasilja i to nad osobama različite životne dobi. No većina njih, zbog svih ovih razloga koje smo danas čuli, ne žele prijaviti nasilje. Boje se raznih predrasuda, stigme, okrivljavanja okoline. To su ogromni problemi i na strani žrtve i na strani sustava u koji žrtve očito nemaju povjerenja.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA