“Stigli smo jučer uvečer. Recimo da smo “spavali” u vojarni u Petrinji, zajedno sa svima onima koji su ostali bez svojih domova. Oko 4 sata probudio nas je potres jakosti 3.8. Više nitko nije spavao. Do šest sati bilo je još pet manjih potresa. Svaki od njih izazva strah kod ljudi, ali i materijalnu štetu. Mnoge kuće koje su dosad još stajale, više ne stoje. Hvala Bogu zasad nema akcija potrage za ljudima niti spašavanja života, sve akcije su usmjerene na pomoć potrebitima, saniranje krovova i zaštitu imovine”, kazao nam je u jednom dahu Mario Begić pročelnik dubrovačke stanice HGSS, koji je zajedno s kolegama Alanom Šimunovićem, Zoranom Čabrilom, Kristijanom Boškovićem i Tvrtkom Brekalom trenutno na području ugroženom potresom.
“Ovdje je hladno i maglovito. Pada kiša. Tlo se svako malo zatrese. Sve je porušeno. Ipak najteže je slušati priče ljudi koji su u trenu ostali bez ičega i već tri dana spavaju po livadama u automobilima, neki i sa malom djecom. Ja trenutno vodim glavnu bazu HGSS-a u Petrinji, a kolega Čabrilo je u glavnom stožeru. Na terenu, u radijusu od oko 20 kilometara oko Petrinje, Gline i Siska, trenutno je raspoređeno 120 pripadnika HGSS-a, pa i naši Dubrovčani. Pomažemo na sve moguće načine, dostavljamo pomoć, prevozimo ljude, pomažemo u sanaciji krovova, raščišćavanju ruševina. Sve što treba. A treba puno. Centar Petrinje je potpuno zatvoren za civile, samo žurne službe mogu pristupiti. Ipak divno je vidjeti kako pomoć stiže sa svih strana od hrane, pića, građevinskog materijala, ma sve što treba”, ispričao mi je Mario u kratkom telefonskom razgovoru, koji je prekinuo poziv iz baze.
Dubrovački HGSS-ovci do daljnjega ostaju na ugroženom području, koje će njihovu i našu pomoć trebati ne samo danas i sutra, već na duži period, a onda i tijekom obnove.
Fotografije s terena poslali su nam dubrovački HGSS-ovci.
