11 C
Dubrovnik
Utorak, 20 travnja, 2021
Naslovnica Kultura Dubravka Lošić je izašla iz ateljea: snimila je film u napuštenim Kuparima

Dubravka Lošić je izašla iz ateljea: snimila je film u napuštenim Kuparima

Napušteni i razoreni hotelski kompleks bivšeg dragulja hrvatskog turizma u Kuparima među kojim se posebno izdvaja i mjesto snimanja filma, popularni hotel Grand hotel, nazivan i najambicioznijim arhitektonskim projektom građenog 20-ih godina, postao je platforma na kojoj dubrovačka umjetnica Dubravka Lošić upisuje svoje radove predstavljajući ih ovaj put na jedan potpuno drukčiji način.

Opustošen kontekst prošaran brojnim negativnim i bolnim konotacijama ne predstavlja tek pozadinu, kazališnu scenografiju za nova djela autorice, već ih nadopunjuju, međusobno prožimajući dvije povijesti nastanka i raspadanja fizičkih i simboličkih vrijednosti.

Novi ciklus radova pod nazivom „Lapad“ predstavlja autoričino ponovno poniranje u temu lapadskih krajolika građenih akrilom i gumom na osovljenim podlogama crnog valjanog lima u kojima se isprepliću motivi lapadskih čempresa Velike i Male Petke, ispreplitanja sjena, nijansi zagasitih boja u kontrastu s bojama buđenja svjetla u lapadskoj uvali.

Nakon već uobičajenog prikazivanja novih radova putem originalnog programa održanog u trima izdanjima izložbi pod nazivom Susreti u depou u bivšoj tvornici ulja Radeljević, Lošić se ovog puta odlučila za snimanje umjetničkog filma u režiji mladog autora Tome Široka.

Filmovi o umjetnosti dijele se na one dokumentarne vrijednosti u kojima voditelj programa pokušava pobliže objasniti i verbalizirati djela vizualne umjetnosti bilo putem interpretacije ili intervjua s umjetnicima, njegovim suradnicima, kustosima, direktorima muzeja, poznavateljima opusa autora. Belgijski redatelj Jef Cornelis 70-ih je godina pratio skriveni svijet umjetničkog procesa svjetskih imena suvremene umjetnosti, poput Daniela Burena, dok se poznati projekt Exhibition on screen usmjerio na prikaze djela isključivo s postavljenih izložbi kako bi se one dodatno kontekstualizirale.

No film Dubravke Lošić ne spada ipak u ovu kategoriju filmova o umjetnosti, već on tu istu umjetnost preuzima nadopunjujući vizualni jezik umjetnosti filmskim jezikom naracije pokreta, izmjenom rakursa, brzinom prikazivanja i koncentriranja na detalja. Oponašajući znatiželjnog promatrača koji u muzejskom prostoru preispituje sve perspektive umjetničkog djela, umjetnički film Tome Široka koji je popraćen fotografijama Veronice Arevalo, gledatelja odvodi u vizualno putovanje originalnog postava u sali Grand hotela u kojem se osjeti istrošenost materijala, prolaznost vremena i neprestanog propuha koji simbolično poput kakvog Memento mori napominje na prolaznost svega, kako predmeta tako i idejnih sustava, percepcija svijeta i naizgled ustaljenih obrazaca mišljenja. Upravo ova podložnost promjenama kao skriveni predgovor nepoznatog autora za izgradnju filmske naracije osjeti se u lapadskim krajolicima, posebice u odabiru materijala koji vuče paralelu s industrijskim svijetom trošnosti, mirisima pokretnih vozila i zagasitim tonom svijeta industrijskih revolucija prošlih stoljeća.

Zašto se baš odlučila za ovaj tip prikazivanja svojih novih radova i koje je nove dimenzije radova u umjetničkom filmu uspjela možda dokučiti, a što nije bilo moguće u drugim medijima?

Pokušala sam radove pokazati na drukčiji način, možda praktičan zbog vremena u kojem živimo, nadajući se da je to ipak privremeno. Film je izazov jer pruža različite mogućnosti, ali ne može zamijeniti neposredan odnos s likovnim djelom – kazala je umjetnica.

Problem predstavljanja radova putem muzejskih izložbi uvijek je početna muzeološka misao da je izložba komunikacijski sustav koji komunicira rad samo u vremenu dok je postavljena izložba. Uspjeva li, pak, umjetnički film zadržati taj izložbeni trenutak i zamrznuti kontekst predstavljanja djela?

Film to samo djelomično može, ali ja nisam imala takvu potrebu. Željela sam prikazati jedan od ciklusa u novom prostoru, izmješten iz radionice kao mjesta nastajanja ili mjesta izlaganja, i iz institucija poput galerija ili slično. Iskušavala sam mogućnosti radova u odnosu s novim prostorom, tragovima i ostatcima u njemu, u odnosu s vremenom, pred morem, skoro na granici mogućeg zbog vremenskih prilika, pod nebom… vidjeti što se takvim predstavljanjem događa s njihovim značenjima… što im se umanjuje, a čime se obogaćuju… – pojasnila je Lošić.

Jelena Tamindžija

Film autora Tome Širokog o novoj seriji radova pod nazivom „Lapadi“ Dubravke Lošić dostupan je na sljedećem linku:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić