21.8 C
Dubrovnik
Srijeda, 22 svibnja, 2024
NaslovnicaDupromoACI marina Komolac kroz lica dugogodišnjih zaposlenika: Zoran Smokvina i Nedjeljko Šimunović

ACI marina Komolac kroz lica dugogodišnjih zaposlenika: Zoran Smokvina i Nedjeljko Šimunović

Uspješnost jedne tvrtke najbolje se odražava kroz zadovoljstvo djelatnika koji joj ostaju vjerni i lojalni godinama. Zoran Smokvina je u marini u Komolcu od 1981., a Nedjeljko Šimunović od 1979. To puno govori o ACI marini u Komolcu.

Smokvina: nikad nisam poželio promijeniti svoj posao u marini

Zoran Smokvina, zaposlenik ACI marine u Komolcu na poslovima mornara dizaličara i danas pamti svoj prvi radni dan u marini.

– U ovoj marini započeo sam s radom 1.srpnja 1981.godine, i sada pamtim taj dan. Bilo nas je 124 zaposlenih tada. Marina je bila u sklopu HTP Dubrovnik, a moje prvo radno mjesto je bilo referent nabave. Prelaskom marine u sustav ACI d.d. prelazim na radno mjesto zaštitara marine, zatim u mornara te u mornara dizaličara čime se bavim sve do danas. Dužnost mornara dizaličara je dizanje i spuštanje plovila, postavljanje na brage i pranje i čišćenje podvodnog dijela plovila. Odgovoran je to posao jer svojim rukama upravljate podizanjem i spuštanjem jako vrijednih plovila, za koje su vlasnici iznimno vezani.

Koliko “intervencija” kao mornar dizaličar imate godišnje, što su najčešći razlozi za taj posao i je li se za neka redovita održavanja ipak češće bira zimsko, od ljetnog doba?

-Godišnje u ACI marini Dubrovnik imamo između 400 do 600 intervencija. Najčešći razlozi za to su redovno održavanje podvodnog dijela plovila, servis i popravak pogonskih dijelova, zatim propela i ostalih dijelova. Nautičari pretežno biraju proljetno doba za redovito održavanje svojih plovila, preko zime podvodni dio plovila zna obrasti, te se njegovim redovitim čišćenjem omogućava plovilima da neometano plove. Na suhom vezu vlasnici svoja plovila ostavljaju većinom tijekom zimskih mjeseci, a mi se brinemo da ih dobro osiguramo tijekom zimskih mjeseci koji u ovom kraju znaju biti vremenski nepredvidljivi.

Je li naporno raditi u marini, budući se uglavnom radi na otvorenom, pod ljetnim temperaturama, u ozračju koje gostima mora biti opuštajuće?

Posao na dizalici je težak i odgovoran. To je posao koji se dugo uči, a najvažnije je imati povjerenje u sebe jer preuzimamo odgovornost za sigurnost tih plovila prilikom svakog pomaka istih. Tijekom ljetnih mjeseci zna biti iznimno teško biti usredotočen na posao koji se odvija na platou pod velikim temperaturama, ali to se sve s godinama nauči pa i pri najvišim temperaturama uvijek imamo spreman osmijeh i odgovor za naše goste. Posao jest ponekad naporan, ali nikada ga nisam poželio mijenjati.

Koliko je mladih zainteresirano za posao koji vi obavljate ili je i u toj branši evidentno pomanjkanje, koju edukaciju moraju imati?

Svi smo svjesni pomanjkanja radne snage u svim granama turizma, te se to naročito vidi u ovoj branši, jer ovaj posao iziskuje rad na visokim temperaturama, dok za sobom nosi veliku odgovornost. Sve je manje mladih zainteresirano za ovakve poslove. Prethodnu edukaciju ne trebaju imati, svakoga se posebno osposobljava prema težini posla koje treba obavljati.

Šimunović: za mornara električara uvijek u marini ima posla

Nedjeljko Šimunović od svog prvog radnog dana, a bilo je to sad već daleke 1979. radi na poslovima električara.

-Dosta je vremena prošlo od mog zaposlenja u ovoj marini, od davne 1979.godine. Od prvog dana radim kao električar, prvo kao serviser na jahtama, a zatim kao mornar električar, čime se bavim i danas. Za mornara električara u marini uvijek ima posla. U marini vrlo često dolazi do sitnih kvarova koji zahtijevaju hitno uklanjanje, te zato moram uvijek biti prisutan, naročito u ljetnim mjesecima kada nautičari zahtijevaju hitna rješenja nastalih problema.

Što je možda najizazovnije u vašem poslu?

-Sam rad sa strujom je svakodnevni izazov. Svaki poziv oko nastalog kvara u marini za mene predstavlja izazov. Kvarovi se najviše događaju na dizalici, viljuškarima, trailerima i električnim ormarićima za brodove (pingvinima). Za vrijeme ratnih događanja u Gradu, bili smo poslani i u druge marine na ispomoć. Radio sam i u marini na Palmižani, Korčuli, Cresu i Rovinju. Svaka marina ima drugačiji način rada pa je meni kao električaru to predstavljalo poseban izazov, radeći hitne intervencije u nepoznatim marinama. Lijepa su to sjećanja za mene, upoznao sam mnoge kolege iz drugih marina i naučio podosta o njihovom načinu rada.

Jesu li zadovoljena vaša očekivanja u ACI marini, jeste li ikad razmišljali o tome da pronađete negdje drugdje posao u struci?

-Moj dugi staž u ovoj marini dosta govori o tome. Ovo je dinamičan posao, svaki novi dan može donijeti novu situaciju koju treba rješavati, te samim tim ovaj posao može biti jako zanimljiv. Nikada nisam razmišljao da potražim posao negdje drugo u struci. Ova marina je postala moj drugi dom, uživam u svom poslu i druženju s kolegama.

Nekad je možda biti električar bilo manje poželjno zanimanje, jer je bilo češće, a danas je zlata vrijedno. Slažete li se?

-Od malena sam htio biti električar, zanimao me taj posao oduvijek pa sam i svoju profesiju uputio u tom smjeru. I sada mislim da sam donio dobru odluku. Ovo zanimanje je uvijek bilo traženo, a danas se to naročito odražava, pogotovo u nautičkom svijetu u kojem sam svakodnevno prisutan. Danas je dobrog električara jako teško naći. Nadam se da ću prije svog odlaska u mirovinu imati priliku obučiti nove mlade i vrijedne kadrove i prenijeti im svoje veliko iskustvo stečeno u ovoj marini.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA