Plastika koja danas putuje Neretvom prema moru mogla bi se, zbog promjena vodnog režima, sve više zadržavati u njenom donjem toku. U ljetnim mjesecima more već prodire uzvodno, a smanjenje dotoka slatke vode moglo bi taj fenomen dodatno pojačati kao i nanose plutajućeg otpada. Posljedice će se osjetiti i na zapadnoj morskoj obali Dubrovačko-neretvanske županije.
Rijeke su jedan od glavnih puteva kojima otpad s kopna dospijeva u more. Među njime prevladava plastika, a procjene govore da riječnim putem u morski okoliš može dospjeti i do polovice ukupnog otpada.
Za dubrovačko područje problem je dodatno složen. Morske struje do dubrovačkog akvatorija donose otpad koji u Jadransko i Jonsko more stiže iz Sredozemlja i rijeka istočnih obala Jadrana, ali je jedan od važnih izvora morskog otpada u najjužnijoj županiji i sliv Neretve.
Prema podacima organizacije Ocean Cleanup, Neretva godišnje u more donese oko 127 tona plastike. Dio tog otpada završava u moru Dubrovačko-neretvanske županije.
Upravo je zato Neretva uključena u međunarodni projekt TETHYS4ADRION – Jačanje prekogranične suradnje u smanjivanju količina i utjecaja plastičnog otpada u rijekama u Jadranskom i Jonskom moru. Cilj projekta je utvrditi gdje otpad nastaje, gdje se zadržava i pod kojim uvjetima iz rijeke odlazi prema moru.
Dr. Pero Tutman s Instituta za oceanografiju i ribarstvo, koji je uz dr. sc. Dubravku Bojanić Varezić koautor projekta, koji okuplja devet partnerskih institucija iz zemalja Jadransko-jonske regije, kroz nekoliko faza istraživanja sa suradnicima pokušava utvrditi izvore i mjesta nakupljanja otpada te pronaći načine za smanjenje njegova dospijevanja u more.
Institut za oceanografiju i ribarstvo (IZOR) iz Splita i Grad Metković projektni su partneri s hrvatske strane, dok su Hrvatske vode pridruženi partner. Na projektu sudjeluje i grad Čapljina. Projekt je donio i prve konkretnije podatke o tome kako se otpad kreće Neretvom i što se s njim događa prije nego što stigne do ušća.
– Dosadašnji rezultati potvrđuju da je plastika i dalje uvjerljivo prevladavajuća komponenta otpada u Neretvi, s naglaskom na jednokratnu ambalažu poput PET boca, plastičnih vrećica i čepova koja se nagomilava u obalnoj vegetaciji i na zavojitim dijelovima toka. Svi ovi podaci sada se unose u napredne modele koji će ustanoviti gdje nastaju najveća gomilanja koja će za vrijeme jesenskih kiša krenuti prema moru – navodi dr Pero Tutman.
Za otpad koji završava u moru na zapadnoj obali županije ključno je ono što se događa uzvodno, a ne samo na području ušća Neretve.
Zbog toga dr. Tutman upozorava i na moguće posljedice koje bi mogao izazvati hidroenergetski projekt Gornji horizonti u istočnoj Hercegovini. Projekt predviđa izgradnju novih brana, akumulacija i tunela kojima bi se velike količine vode iz sliva Neretve preusmjeravale prema slivu Trebišnjice.
Takve bi promjene mogle utjecati na količinu vode koja dolazi u donji tok Neretve, a time i na kretanje i zadržavanje otpada.
– Brane i preusmjeravanje vode značit će da će donji tok Neretve kroz Čapljinu i Metković trajno izgubiti značajan dio svoje vodene mase i brzine. Bez prirodne snage riječnog toka koja gura otpad prema moru, Neretva gubi sposobnost “samočišćenja”. Plastični otpad se više neće kretati, već će se kontinuirano taložiti, zadržavati i gomilati na dnu i na obalama duž rijeke – objašnjave dr Tutman.
Poseban problem doline Neretve predstavlja slana voda koja u razdobljima niskog vodostaja prodire uzvodno.
– Dogodit će se stalni, a ne privremeni prodor “klina slane vode”. Treći monitoring projekta Tethys4adrion pokazao je da je u ljetnom periodu niskog vodostaja uzvodno strujanje mora blokiralo i vraćalo otpad natrag. Ukoliko Gornji horizonti trajno smanje dotok slatke vode, fenomen uzvodnog strujanja mora i prodiranja slanog klina postat će trajno stanje, a ne samo kratkotrajna kasnoljetna anomalija. To znači da će morska struja redovito potiskivati otpad uzvodno, zarobljavati ga u donjem toku i onemogućiti njegovo prirodno ispiranje. Nadalje, tu je ekstremno bujanje obalne vegetacije kao savršene “zamke” za plastiku. Manji i sporiji vodotok, uz povišene temperature, stvara idealne uvjete za ubrzani rast i bujanje riječnog i obalnog raslinja. Kao što je uočeno na trećem monitoringu, vegetacija djeluje kao gusta mreža koja fizički zaustavlja i mjesto gdje se gomila plastični otpad. Umjesto pojedinačnog, ujednačenog prolaza otpada, stvorit će se velika područja nakupljanja smeća duž zavojitih dionica toka – navodi dr Tutman.
Manje vode ne bi nužno značilo manje otpada koji dolazi do mora. Otpad bi se mogao mjesecima zadržavati u riječnom sustavu, a zatim u kratkom vremenu biti pokrenut velikim oborinama ili naglim povećanjem protoka.
– Prve velike jesenske kiše ili nagla pražnjenja akumulacija uzvodno izazvat će ekološki problem. Rijeka će u iznimno kratkom vremenu isprati te višemjesečne nakupine, što će rezultirati masivnim, uvišestručenim valovima plastike koji će odjednom preplaviti ušće i u golemim količinama završiti u Jadranskom moru – objašnjava dr Tutman.
Za Dubrovačko-neretvansku županiju ovo pitanje nije samo problem Metkovića i okolnih naselja i ušća Neretve. Neretva ne završava na administrativnoj granici, a otpad koji se zadrži u rijeci prije ili kasnije može završiti u moru.
Zato je prekogranična suradnja Čapljine i Metkovića jedna od važnijih komponenti projekta Tethys4adrion. Istraživanja bi trebala omogućiti da se problem ne rješava tek kada plastika stigne do ušća i mora, nego ranije – na mjestima gdje se otpad nakuplja.
Za lokalne samouprave u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini dobiveni podaci trebali bi biti osnova za učinkovitije upravljanje otpadom i planiranje konkretnih mjera. U tome važnu ulogu imaju i ekološke udruge, civilno društvo i lokalno stanovništvo.
U završnoj fazi projekta Tethys4adrion na temelju prikupljenih podataka trebali bi biti izrađeni regionalni planovi i konkretna tehnička rješenja za smanjivanje količina otpada i njegova utjecaja.
Jer ono što se danas događa uzvodno na Neretvi već sutra je u plavom Jadranu, na obalama Pelješca.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
