Dubrovački glumac Frano Mašković je kao Skup u istoimenoj komediji Marina Držića prema ocjeni žirija ostvario najbolju ulogu na 77. Dubrovačkih ljetnih igara, dok je violinist svjetskog ugleda Roman Simović impresionirao nastupom s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom u Kneževu dvoru, stoga se u njihovim rukama danas našla prestižna nagrada – Orlando!
Grand Prix za osobit ukupan doprinos Festivalu dobili su redatelj Paolo Magelli i maestro Ivan Repušić.
Prilikom preuzimanja nagrade Mašković je bio posebno emotivan, naglasivši kako je on prije svega lokalpatriot te da obožava ovaj Grad, zbog čega mu je nagrada Orlando toliko važna.
– Istina, ova mi je nagrada “pobjegla” nekoliko puta, ali moram istaknuti da ovo nije samo moja nagrada nego nagrada cijelog autorskog tima, dijelim ovu nagradu s cijelim timom, hvala svima, na svakoj podršci, a najviše partnerici Nives Ivanković, mojoj Varivi, s kojom sam kreirao ulogu. I “o captain, my captain Paolo Magelli”. Možeš li vjerovati da smo od Akademije napravili deset najboljih predstava i da si me natjerao da kopam po sebi – rekao je Frano Mašković preuzimajući nagradu. Zahvalio se svojoj široj obitelji, a nagradu posvetio svojoj djeci.
Za Romana Simovića, nagradu je preuzeo njegov menadžer Danijel Gašparović koji je najavio kako se već radi na Simovićevom ponovnom dolasku u Dubrovnik, a dodao je i kako ova nagrada puno znači proslavljnom umjetniku. Svoje obraćanje je završio snažnom porukom o važnosti kulture bez koje nema prošlosti, ali ni budućnosti.
Još od utemeljenja 1976. s nestrpljenjem se očekivao zadnji dan Dubrovačkih ljetnih igara kada se za najbolja ostvarenja u dramskom i glazbenom dijelu programa dodjeljuje nagrada Orlando. Riječ je o prestižnom priznanju koje dodjeljuje Hrvatska radiotelevizija svake godine, a osim ovih, dodjeljuje i Grand Prix za osobit ukupni doprinos festivalu.
U žiriju za dramski program su Petra Jelača (predsjednica), Davor Mojaš i Željka Turčinović, dok su u sastavu glazbenog žirija Sanja Dražić (predsjednica), Alberto Frka i Periša Obradović.
OBRAZLOŽENJE ZA FRANA MAŠKOVIĆA
Frano Mašković kreirao je sasvim novog i posve drugačijeg Skupa od svih do sada viđenih na Igrama. On nije opsjednut samo zlatom, rastrzan je između različitih briga i u tome suvremen, što nam prikazuje kroz različite slojeve svog prepoznatljivog glumačkog rukopisa. Njegov Skup ima i dozu karakternog mraka, neublaženu komikom, pa sve to njegovu kreaciju čini vrlo sadržajnom i zahtjevnom za izvedbu. Njegov Skup nije samo komičko lice, on je puno je više od toga. Ovo je i prvi Skup s erotskom motivacijom prema ženi, Varivi, što nije bilo upisano u niti jednu interpretaciju do sada, baš suprotno, ljubav prema munčjeli sa zlatom bila je prepoznatljiva kao sublimacija Skupovog erosa. Kreiranje posve novog lica prema Držićevom tekstu, koji nije samo komični stari škrtac, bio je po svemu zahtjevan glumački izazov i zadatak. Skup je i uloga koju je u kronologiji Dubrovačkih ljetnih igara bilo teško glumački iznova sagraditi, dati joj novo čitanje, nakon zacrtanog horizonta očekivanja kod publike formiranih davnim antologijskim ulogama.
OBRAZLOŽENJE GLAZBENOG ORLANDA
„Koncert za violinu i gudački orkestar br.1 imena Daleko svjetlo napisao je latvijski skladatelj Pēteris Vasks. Djelo je 1996. godine naručio njegov sunarodnjak, violinist Gidon Kremer, za novoosnovani omladinski orkestar baltičkih zemalja Kremerata Baltica. Istaknimo kako su i Kremer i njegov sastav nekad bili česti gosti Kneževoga dvora. Violinist Roman Simović je u solističkoj dionici spomenutog djela postigao izuzetnu atmosferu i ostvario snažnu umjetničku interpretaciju. Naglasimo da je riječ o, kako za sviranje tako i za slušanje, izuzetno složenoj i zahtjevnoj jednostavačnoj skladbi. U Simovićevom nastupu bile su spojene sve komponente vrhunskog umjetnika. Jer, profinjenost i temperament, muzikalnost i tehnička suverenost kod Simovića imaju zapanjujuće dimenzije. Međutim, Simović je svojim sviranjem odmakao nekoliko koraka dalje i kao da je srušio neke granice: one na kojima zastane osebujnost, razrada i estetika. Pa nam se s pravom činilo da je Simović brojnoj festivalskoj publici postavio pitanje: možete li zamisliti dokle seže tehnička perfekcija, jasnoća, raznolikost boja i umjetnička snaga? I na njega odgovorio na najbolji mogući način. Veliki doprinos cijelom tom veličanstvenom dojmu dali su i angažirani članovi Dubrovačkog simfonijskog orkestra čudesno vođeni majstorskim dirigentom Valentinom Egelom koji Orkestar zna tako motivirati da svaki nastup s njim pretvore u neki o svojih vrhunaca. A o suradnji sa solistom možemo samo reći: savršeno. Svi su tvorili jedno tijelo koje je potpuno opčinilo svaki kutak Kneževoga dvora. Nastup Romana Simovića u Koncertu za violinu i gudače Peterisa Vasksa pridružuje se najvećim imenima bogate povijesti Dubrovačkih ljetnih igara. Čestitamo i zahvaljujemo!“
To sto Nina Violic nije dobila Orlanda takav je sunovrat objektivnosti moguc samo u Dubrovniku