Hrvatska je deseti puta u polufinalu Eura. Teška utakmica i teška pobjeda nad Mađarima. Švedska neće u borbu za medalje. Svaka čast, dečki!
Dakle, morali smo pobijediti Mađarsku ako smo htjeli biti sigurni u polufinale. Čekati da Švedska ne pobijedi Švicarsku vjerojatno bi bio uzaludan posao. To je naizgled bilo jednostavno, jer je Mađarska otpala iz svih kombinacija, no to s obzirom na stanje koje je donijela sedma utakmica bez Zvonimira Srne nije bilo nimalo jednostavno. Mađari znaju rukomet, prepoznaju situacije, vidjelo se da je Chema pripremio tim vrlo precizno za dvoboj s nama, pišu sportske.jutarnji.hr.
Bilo je to jako teško prvom poluvremenu za naše igrale. Imali smo -2 i to je, s obzirom na sva događanja, još bio i dobar rezultat. Nikako nismo izgledali dobro, ni u obrani, ni u napadu. A Norvežani su nam očekivano otežavali posao, pa je Sigurdsson u jednom trenutku zbog reakcije kažnjen žutim kartonom.
Obrana je počela u 5-1, s Mandićem na golu, Načinovićem i Mamićem u liniji. Fazekas je lako radio viškove, trpao na krila, a krila su lako završavala akcije. Posebno se u toj igri istaknuo Kielov Imre Bence koji nije opraštao baš ništa. Ljut je bio Sigurdsson nakon lošeg starta i već nakon šest i pol minuta je zatražio time-out, te napravio hokejaške izmjene. Ušli su Šušnja u obranu, Cindrić, Klarica, Glavaš i Raužan u napad, Mandića je na golu zamijenio Kuzmanović. No, nikako se nismo uspjeli sastati s obranom, a da stvar bude gora ni naši vratari s loptom. Tek kada je Kuzmanović obranio nekoliko lopti, izgledali smo pristojnije, ali su Mađari bili ti koji su diktirali tempo.
Naš je napad bio jednostran. Martinović je morao na sredinu, s desne strane nismo bili opasni, ostali smo samo na Lučinu kojem to nije bilo lako izdržati, pa je aktiviran Ćeško s klupe kojem je to bila premijera vjerojatno u nikad težoj situaciji u životu. I bilo je tu svega i svačega, ispadale su nam lopte, promašivali smo, Bartucs je na vratima Mađarske zasjenio naše vratare i Mađarska je zasluženo vodila. Bilo je za očekivati da se nešto tako može dogoditi, no svima je bilo jasno da je nužno da se popravimo kako bismo se izvukli iz nezgodne situacije.
Mađari su igrali čak i 7 na 6, organizirano na trenutke, što je dodatno otežalo situaciju našoj obrani. Stvarno bi se reklo da smo se sa samo minus 2 izvukli u prvom poluvremenu.
Na kraju prvog dijela umjesto da smanjimo na 1, dobili smo 2 minute (Lučin), pa smo drugi dio počeli iz nezgodnog minusa. Nikako nismo uspijevali uloviti obranu, morali smo čekati greške Mađara. A oni su, kada su osjetili pad, išli 7 na 6 u čemu je veliki probleme našoj obrani radio Ligetvari. Onda nam se u 40. minuti ozlijedio i Martinović, ponovo onaj skočni zglob s početka. Ilić je zapeo u trčanju za njega. No, odlučio je ostati u igri. Hrabro.
Morali smo i mi 7 na 6, Šušnja je ušao u napad da bismo spustili snažnu mađarsku dvojku Sipos – Ligetvari. I u 44. minuti konačno smo prvi puta na utakmici ulovili egal. Baš je bio pravi rat za svaku loptu. Dvije minute kasnije na taj račun 7 na 6 smo prvi puta i poveli. Vratili smo se u 6-0, jer i nas je to sve trošilo ekstra. Kuzmanović je skinuo penal Imreu i kada je David Mandić zabio +2, konačno smo mogli malo lakše disati.
Prešli su Mađari u 5-1 da nas zbune, no kontrola je bila dobra. Rizik je bio na njihovih 7 na 6. Tu smo ih lomili, ali je to bilo nemoguće pa su nam stalno bili za vratom. Jako opasan ples.
Sipos na -1 radi glupost, udara Klaricu u pasivi, imali smo napad s igračem više, ali Martinović promašuje. Ilić srećom radi probijanje u zadnjih 30 sekundi. Mandić zabija i KRAJ. Polufinale!, pišu sportske.jutarnji.hr.
