13.8 C
Dubrovnik
Subota, 26 studenoga, 2022
NaslovnicaNaša čeljadLjudi NazbiljZvonimir Roko, student slikarstva u Splitu s diplomom ekonomije: hiperrealizam koji osvaja

Zvonimir Roko, student slikarstva u Splitu s diplomom ekonomije: hiperrealizam koji osvaja

Kako predstaviti Zvonimira Roka? Dubrovčanin, rođen u svibnju 1995., magistar ekonomije, student na drugoj godini slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Na njegov zanimljivi životni put skrenula nam je pažnju nedavna nagrada koju je dobio za svoj fascinantni crtež Isusa Krista, izrađen olovkama u boji. U izradu nagrađenog crteža ugrađeno je stotinu sati njegova preciznog rada.

Koliko je hrabrosti trebalo imati da se nakon diplome ekonomije koju je imao u ruci, ponovno vrati u studentske vode, ovaj put s potpuno drukčijim predznakom. Nakon brojki i racionalnih postavki, uslijedila je kreativnost, umjetnost, stvaralaštvo. Zvonimir Roko slijedio je svoj unutarnji poziv…

Kad se kod vas javila ljubav, želja, entuzijazam za umjetnošću, kad ste otkrili talent za crtanje?

Još od malena sam uvijek nešto crtao, uglavnom su to bili motivi raznih životinja. Također u osnovnoj školi na satovima likovnog se primijetio nekakav moj talent i želja.

Taj poriv za crtanjem se kod vas na neko vrijeme utišao? Vaš prvi izbor životnog puta, odnosno karijere bila je ekonomija, koju ste i završili.

– Moja želja za crtanjem smanjila se tijekom odrastanja, bilo mi je važnije druženje, ekipa, izlasci, ne sjećam se da sam ikako crtao krajem osnovne škole, kroz srednju školu također jako malo. Obitelj me nagovarala da upišem umjetničku školu no ipak sam upisao ekonomsku, ne znam ni sam zašto, čisto iz nekakve lijenosti i nedostatka cilja. Isto tako se dogodilo i s upisivanjem Ekonomskog fakulteta, upisao sam ga samo da nešto upišem, da ispunim nekakva očekivanja društva i da okusim studentski život.

Kad ste shvatili da vam ekonomija ne pruža ispunjenje ni zadovoljstvo?

– Na drugoj, ili trećoj godini fakulteta, počeo sam razmišljati o tome kako ekonomija baš i nije za mene. Moja strast uvijek su bili borilački sportovi i crtanje, no gledao sam na to kao na nekakav hobi, nisam tome pridavao puno važnosti. Imao sam neke ideje o prebacivanju na kineziološki fakultet ili na umjetničku akademiju, ali jednostavno nisam imao hrabrosti napraviti takav iskorak. Uvjerio sam sam sebe da moram završiti ekonomski fakultet kad sam ga već započeo i zanemario ideje o nekim drugim opcijama.

Umjetnost i kreativno izražavanje ipak su prevagnuli?

– Početkom 2020. godine, kada sam sudjelovao na Erasmus + programu za razmjenu studenata u Portugalu, krenuo je prvi veliki lockdown zbog širenja korone. Tada sam napokon odlučio posvetiti više vremena crtanju, uvijek sam imao neko žaljenje zbog zanemarivanja tog hobija i te vještine u kojoj sam htio više napredovati. Tada sam krenuo crtati svaki dan, crteži su počeli izgledati sve bolje, primijetio sam i interes ljudi za mojim radom, osjetio sam da je to nešto u čemu stvarno želim napredovati i sve to skupa je počelo imati nekog smisla.

Na mene su imale popriličan utjecaj i knjige kanadskog psihologa Jordana Petersona koje sam čitao već neko vrijeme i koje su mi bile inspiracija da pokušam više vremena posvetiti stvarima koje volim raditi, krenut putem za koji osjećam da je ispravan i da se potrudim na neki način spojiti ugodno s korisnim. I tako sam nakon završenih pet godina ekonomskog fakulteta odlučio upisati umjetničku akademiju. Da se te moje ideje i želje ostvare, uz puno truda ipak sam imao i puno sreće i razne mogućnosti. Imao sam potpunu podršku prijatelja i obitelji, što moralnu, što financijsku i imao sam sreću da prođem prijemni i upišem umjetničku akademiju na kojoj trenutno studiram slikarstvo na drugoj godini.

Zbog čega ste se ipak odlučili za profesionalnu naobrazbu?

– Upisao sam slikarstvo zato što želim što bolje naučiti crtanje i slikanje po živom modelu i jer želim proširiti opće znanje o umjetnosti. Predlošci za moje radove uglavnom su bile fotografije. Volim takozvani hiperrealizam i fotorealizam i tome slično za koji su potrebne kvalitetne fotografije kao predložak te puno strpljenja i preciznosti. Volim takvu vrstu radova i na tom području se osjećam poprilično samouvjereno i imam veliku želju to raditi. S druge strane slikanje i crtanje po živom modelu na prvim godinama akademije, za koje je potrebno veće znanje što se tiče prikazivanja volumena, kvalitete linija, formiranje nekog svog rukopisa i slično, zahtjeva drugačije vještine i znanja i želim na tom području napredovati što je više moguće.

Smatrate li da kod nas još uvijek prevladava mišljenje da „od umjetnosti nema kruha“? Obeshrabruje li vas to?

– Mislim da prevladava i da prevladava s razlogom. Rijetki će odabrati nekakav umjetnički put ako žele zaraditi novac. No, mislim da se puno toga može uz nekakav smisleni plan i puno truda. Istina je da mi to nekad stvara pritisak, no primijetio sam veliki interes ljudi za „realističnim“ crtežima i slikama i u tome vidim nekakvu poslovnu priliku.

Nedavno ste na 38. Susretu likovnih stvaralaca u Zaboku nagrađeni za najbolju interpretaciju sakralne teme, za djelo Kristova muka. Koliko vam ta nagrada znači?

– Sretan sam zbog nagrade, u konkurenciji je bilo skoro 300 radova koji su se prijavili na likovni natječaj i lijepo je dobit takvo neko priznanje za svoj rad. Drago mi je i da se radi o toj slici jer mi je jako draga i jer je jedna od onih u koje sam uložio puno vremena i koju sam imao veliku želju napraviti za sebe.

Što vas više veseli, nagrade poput ove ili reakcije publike na vaše slike?

– Drago mi je da ljudi prate moj rad i da im se sviđaju moje slike. Podrška publike svakako puno znači. Ovakve vrste priznanja poput nagrade također lijepo dođu. Mislim da je najvažnije fokusirati se na svoj rad no ovakva vrsta uključenosti u natječaje, udruge i nekakvu vrstu zajednice ljudi koji se također bave umjetnošću veoma je korisna.

Crtež je jako detaljan, koliko vam je trebalo da ga završite? I koliko vam je zapravo trebalo da ovladate tehnikom potrebnom kako bi vaša djela izgledala tako realistično?

– Crtež sam radio s olovkama u boji s kojima nisam radio puno radova. Za ovakvu vrstu crteža s bojicama potrebno je puno vremena a za ovaj rad trebalo mi je 100 sati. To mi je bio jedan od prvih radova u toj tehnici.

Jesu li sakralne teme u fokusu vašeg stvaralaštva ili inspiraciju pronalazite i u nekim drugim motivima?

– Sakralne teme nisu zapravo u mojem fokusu iako mi je tema Kristove muke jako zanimljiva i više puta sam je nacrtao te u budućnosti svakako planiram naslikati još nešto vezano za biblijske teme. Zanima me jako puno motiva, među kojima su na prvom mjestu životinje i portreti. Imam puno ideja koje želim prikazati, no trenutno sam više fokusiran na akademiju, to jest sada najviše vremena provodimo crtajući portret i akt po živom modelu i trenutno želim napredovati na tom području. Također izvan nastave kada stignem radim pokoju narudžbu, tako da u ovom razdoblju imam jako malo vremena za eksperimentiranje s nekakvim svojim idejama i motivima koje baš želim prikazati na način na koji ja to želim.

Član ste i Dubrovačke udruge likovnih umjetnika. Koliko su po vašem mišljenju ovakve udruge važne za razvoj mladih umjetnika i razvoj umjetnosti uopće?

– Mislim da je važno biti dio zajednice ljudi koji imaju jednake interese. S udrugom sam sudjelovao na nekoliko skupnih izložbi, imamo povremena druženja i grupe na društvenim mrežama u kojima razgovaramo o pripremi slika za izložbu i bilo kakvim temama koje nas interesiraju. Svi su jako pristupačni i imaju želju podijelit svoje znanje i iskustvo. Ovakve udruge izvrsne su za umjetnike bilo koje dobi i njihovu uključenost u zajednicu te pružaju razne mogućnosti i podršku.

Koja je po vašem mišljenju uloga i mjesto umjetnosti u današnjem svijetu i društvu?

– Po mom mišljenju umjetnost bi trebala biti mjesto potpune slobode izražavanja. Za mene je to trenutno izražavanje putem figurativnih crteža i slika i mislim da će tako biti još dugo vremena.

Hoćemo li u skorijoj budućnosti moći razgledati vaša djela i na samostalnoj izložbi?

– Sudjelovao sam na nekoliko skupnih izložbi no još nisam ozbiljnije razmišljao o realizaciji samostalne. Imam puno ideja koje želim prikazati i svakako ću se jednog dana posvetiti kreiranju samostalne izložbe kada za to uspijem izdvojiti dovoljno vremena, no mislim da to neće biti ove godine.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

KOMENTAR TJEDNA