„Jedno mjesto za psa u gradskom azilu košta 14 tisuća eura godišnje, što je dvostruko više od mjesta za dijete u vrtiću“, upozorila je gradska vijećnica Centra Viktorija Knežević, u priopćenju kojeg prenosimo. Njoj je na jučerašnjoj sjednici dubrovačkog Gradskog vijeća, pišeu priopćenju, onemogućena rasprava o troškovima i načinu upravljanja Skloništem za nezbrinute životinje Dubrovnik.
„Prema financijskom planu Skloništa za 2026., ukupni rashodi iznose 1.036.800 eura. Službeni kapacitet skloništa je 74 psa. To znači da jedno odobreno mjesto za psa u gradskom azilu košta oko 14.000 eura godišnje, odnosno oko 1.170 eura mjesečno“, rekla je Knežević, dodajući da je iz financijskog plana jasno da se radi gotovo u cijelosti o redovnom pogonu: plaćama, materijalnim troškovima, veterinarskim uslugama, hrani, režijama i održavanju.
„Za usporedbu, prema financijskom planu Dječjih vrtića Dubrovnik za 2026., godišnji trošak po djetetu iznosi oko 6.760 eura. Dakle, jedno odobreno mjesto za psa u gradskom skloništu košta više nego dvostruko u odnosu na mjesto za dijete u Dječjim vrtićima Dubrovnik“, kazala je vijećnica.
Knežević je podsjetila i da zadarski azil košta oko 3.300 eura godišnje po životinji, dok čakovečko sklonište, koje skrbi za gotovo 500 pasa, ima ukupne rashode oko 1.500 do 1.600 eura po psu godišnje.
Kako je istaknula, psi zaslužuju siguran smještaj, veterinarsku zaštitu i humane uvjete. No, građani imaju pravo znati kako je moguće da sustav za 74 psa planira više od milijun eura godišnje, dok se istovremeno događa kriza upravljanja, promjene ravnatelja i stalna kadrovska preslagivanja.
Prema izjavi tadašnjeg ravnatelja, azil je 2025. imao 11 zaposlenika. Ako je kapacitet 74 psa, to je otprilike jedan zaposleni na šest do sedam pasa, dok u vrtićima odgojiteljice rade sa skupinama do dvadesetak djece.
„Posebno je porazno kada se današnji trošak usporedi s onim što se godinama događalo na Žarkovici. Tamo su dvije volonterke, u uvjetima bez vode, bez struje i bez ikakvog sustava, nosile problem koji je Grad godinama izbjegavao organizirati. Tada se, prema dostupnim podacima, govorilo o oko četristo eura godišnje po psu. Danas govorimo o 14 tisuća eura po psu. Prije je problem bio bačen na leđa volontera, danas je bačen na leđa proračuna“, rekla je Knežević, dodajući da je upravo zbog toga željela raspravljati o ovoj točki na Gradskom vijeću.
„Vijeće je raspravljalo o tome hoće li se ubuduće organizacija i sistematizacija radnih mjesta u ovoj ustanovi moći mijenjati bez prethodne suglasnosti osnivača, odnosno bez javne rasprave na Gradskom vijeću. U materijalima jasno stoji kako se predlaže da Upravno vijeće ubuduće pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta donosi samostalno, bez prethodne suglasnosti Osnivača. Drugim riječima, baš u trenutku kada javnost mora dobiti više nadzora, više brojki i više odgovornosti, Gradsko vijeće daje politički bjanko ček da se kadrovska arhitektura ustanove dalje uređuje izvan očiju javne rasprave“, upozorila je. Dubrovnik je, naglasila je Knežević, desetljećima imao ilegalni azil bez uvjeta, dok danas ima legalnu ustanovu s milijunskim pogonom. „Legalno nije isto što i funkcionalno. Skupo nije isto što i dobro. A građani Dubrovnika imaju pravo znati zašto jedno mjesto za psa u gradskom azilu košta 14 tisuća eura godišnje“, zaključila je Knežević, u priopćenju stranke Centar.
