– Majka mi je bila bolesna, nažalost teško, imala je glioblastom na mozgu i prognoza od početka nije bila dobra. Njen onkolog je bio dr. Mario Nalbani, a problem je bio sa zračenjem na koje se trebalo ići u Split. Dobila je 7 tjedana zračenja i putovali smo ponedjeljkom ujutro tamo i petkom kasnije popodne bi se vratili doma. Njeno zračenje je trajalo doslovno 2-3 minuta dnevno, a to sve skupa je bilo jako ubitačno. Sreća u nesreći je bila ta da se to sve odvijalo u prvom mjesecu tako da smo nekako uspjeli pronaći smještaj za tih 7 tjedana. Ona je uz zračenje uzimala i kemoterapiju tako da je to činilo situaciju još puno gorom. Jako je teško putovati s osobom koja to sve prolazi, uz sve te mučnine i otrovano tijelo morate svako malo stati da se osoba odmori od vožnje – ispričao nam je Tomi Ćurlica teško iskustvo kroz koje je prošla njegova majka i što prolaze drugi onkološki bolesnici iz Dubrovnika koji putuju na zračenje u splitski KBC.
Već godinama, stotine su pacijenata prošle ovakva iscrpljujuća putovanja koja su im smanjila mogućnost oporavka, a zbog svega je u Dubrovniku vječna tema zašto naša bolnica nema linearnog akceleratora za zračenje onkoloških bolesnika?
Javnozdravstvena mreža Republike Hrvatske ne predviđa nabavu aparata za zračenje u Općoj bolnici Dubrovnik, novog odjela, kao i zapošljavanje dodatnog stručnog osoblja kakvi su inženjeri medicinske radiologije i medicinski fizičari. Za taj su aparat potrebni i posebni tehnički uvjeti, posebno zaštićen bunker koji štiti od zračenja – odgovor je iz Opće bolnice Dubrovnik, ponovljen već puno puta.
– Tu ni Liga protiv raka nije mogla puno napraviti, dok je sve vodio pokojni dr. Marko Margaritoni pomagalo se oboljelima u stručnom dijelu oko lijekova, a od njegove smrti sve je pomalo zamrlo. U bolnici nema volontera koji bi ga zamijenili, a za problem smještaja sve staje na Županiji, mi ne možemo ništa učiniti – kaže predsjednik Lige Davor Miloglav.
Oboljelima je bliži Zagreb nego Split
Ako već zračenja u Dubrovniku nema zašto se pred najteže dubrovačke bolesnike stavljaju i administrativne prepreke i ne dopušta im se liječenje u Zagrebu uz uputnicu HZZO-a do kuda mogu putovati avionom i lakše nego u Splitu pronaći smještaj?
Grad Dubrovnik onkološkim bolesnicima koji trebaju na liječenje u Zagreb odlukom gradonačelnika daje određena sredstva kao pomoć za troškove putovanja, no to nije pravo rješenje koje pomaže svim oboljelima s hrvatskog juga, a na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik Franković je objasnio kako ova gradska uprava i Županija nastoje promijeniti bar odnos HZZO-a s osiguranicima iz Dubrovnika.
-Za HZZO je KBC Split određen kao njihov centar za Dubrovnik i na sastanku s ravnateljem HZZO-a sam objasnio činjenicu da je KBC u Splitu nama udaljeniji od KBC-a u Zagreb. Mi iz Dubrovnika avionom brže dođemo u Zagreb i naš onkološki bolesnik puno brže može dobiti tretman u Zagrebu, nego u Splitu. Ravnatelj HZZO-a me razumio i vjerujem da će doći do izmjene ove odluke – rekao je Franković. Ispričao se i brojnim onkološkim pacijentima kojima je HZZO odbio nadoknaditi troškove putovanja.
Da ova najava nije tek politička priča s govornice, potvrdili su i iz HZZO-a na naš upit.
Odgovorili su kako su „razgovori s Dubrovačko-neretvanskom županijom trenutačno u početnoj fazi te da u ovom trenutku ne mogu dati konkretnije informacije“, potvrđuju iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, no eto, nešto se ipak pokreće.
Za nadati se je kako će odluka biti donesena što prije jer broj onkoloških bolesnika u dubrovačkoj bolnici nažalost raste, a nakon odlaska dr. Nalbanija, ostao je samo specijalist dr. Curić kojemu stiže ispomoć onkologa iz drugih bolnica.
Naša bolnica nema onkologa za oboljele od raka dojke
O svom iskustvu govori Ankica Boban, oboljela od raka dojke i zaposlenica bolnice:
– Znate li što znači putovati na kontrole u ambulantu u Split kad je neki nalaz loš, loše reagirate na terapiju, a tamo vas doktor ne poznaje i samo ste mu broj? Naša županija je velika i puno je oboljelih od kojih svi, kada prolaze zračenje moraju sebi naći smještaj u Splitu, što nije jeftino i nikad nije manje od mjesec dana, a i oni u Splitu imaju veliki pritisak pacijenata od gotovo svih gradova uz more – priča Ankica Boban.
– To su zaista veliki problemi, jer puno znači kad imate svog liječnika koji je upućen u vašu situaciju. Istina je da u našoj bolnici kadra nema. Iz mog iskustva, nakon odlaska dr. Nalbanija koji je radio s pacijenticama oboljelima od karcinoma dojke kojih ima najviše, našle smo se u situaciji da nemamo svog onkologa. Mi smo jako osjetljiva skupina ljudi koji sada prolaze grozne trenutke. Dr Curić najviše radi s pacijentima s karcinomima pluća i abdomena, dolazi mu ispomoć kolegica koja se bavi ginekološkim karcinomima, a mi moramo u Split. Zaista nije normalno ostaviti toliki broj bolesnica bez liječnika kao što je to sada slučaj na dubrovačkoj onkologiji. Mi u Dubrovniku više nemamo bolnicu, imamo gostujuće liječnike za koje se izdvaja ogroman novac – govori Ankica Boban i dodaje kako je nabava samog aparata za zračenje manji problem. U Zadru su kaže, uspjeli, kupili su aparat i na vrijeme pripremili svoje kadrove.
Može li Dubrovnik bar urediti odnose s HZZO-m da pacijenti s krajnjeg juga naše Županije, gdje pripada polovica onkoloških pacijenata koji trebaju zračenje, ne moraju putovati u Split i tamo u teškoj situaciji u kojoj su se našli još i tražiti smještaj usred turističke sezone?
Oboljeli ne mogu čekati.
