Riječki nadbiskup, bivši dubrovački biskup Mate Uzinić u razgovoru za portal Index.hr govorio je o pobačaju, odnosu Crkve i politike, seksualnom zlostavljanju unutar Crkve, vlastitim iskustvima pritiska, ali i širem sukobu vrijednosti u svijetu koji se više dijeli.
Na temu incijative “Hoda za život” kazao je kako živimo u pluralnom društvu u kojem, nada se, ima i mjesta za incijative poput ove te istaknuo da ne misli da ovakve inicijative samo po sebi ne mogu bitno pomijeniti precepciju javnosti niti da smatra da bi zabrana pobačaja riješila ovaj problem.
“Dapače, vjerujem da bi situacija mogla biti i gora ako se prethodno ne bi promijenila svijest o tome da je namjerni pobačaj, kao i svaki drugi prekid ljudskog života, moralno zlo. Potrebna je i naša osobna odluka da nećemo biti na strani smrti, nego na strani života.
Drugim riječima, istinska promjena može se dogoditi samo obraćenjem. A ono se ne može nametnuti. Obraćenje je osobna odluka. Kad bismo se samo mi koji se u ovom društvu izjašnjavamo kao katolici i kršćani doista obratili, vjerujem da pitanje zabrane pobačaja ne bi bilo glavno pitanje.
Problem nastaje onda kada želimo promijeniti javno mnijenje i drugima nametnuti svoja uvjerenja, umjesto da najprije promijenimo sami sebe i postanemo ljudi koji biraju život. I to ne samo život prije rođenja, nego svaki ljudski život: život žena koje se nađu pred tim teškim izborom, život migranata, život beskućnika, život bolesnih i umirućih”, kazao je.
Uzinić je kazao kako smatra da povezivanje domoljublja s katoličanstvom nigdje pa ni u Hrvatskoj nije dobro ni za društvo ni za demokraciju
“Na primjer sintagma “Hrvat katolik”, podrazumijeva da vjerska pripadnost proizlazi iz nacionalne što je vrlo problematično. Za Crkvu je to problematično, jer je takvo poistovjećivanje duboko neevanđeosko.
Mi kršćani nismo poslani samo jednoj naciji, jednoj političkoj opciji ili jednom svjetonazorskom krugu. Poslani smo svakom čovjeku. Naše poslanje nije ostvarivati ove ili one političke i nacionalne ili domoljubne ciljeve, nego svjedočiti evanđelje i raditi na spasenju svih. U društvu je problematično zato što postaje još jedan od brojnih povoda za podjele koje nas ionako opterećuju. Ako se stvara dojam da je netko veći Hrvat zato što je veći katolik, ili obrnuto, onda se iz zajednice unaprijed isključuje sve one koji ne dijele takav pogled ili to nisu.
Postoje vjerska i moralna načela o kojima kršćani trebaju voditi računa u svom političkom djelovanju, bez obzira na to jesu li politički više lijevo ili desno. Osobno držim da za kršćane u politici nije prihvatljiv nijedan radikalizam, jer radikalizam u sebi gotovo uvijek nosi isključivanje drugih i drugačijih, a često završava i u ideologiji. Teško je govoriti o tome štiti li Crkva dovoljno jedne ili druge. Mislim da Crkva prije svega treba jasno reći što nije spojivo s kršćanskim djelovanjem u politici.
Ali jednako tako treba ohrabrivati vjernike da se uključuju u politički život, bez obzira na to kojoj stranci ili političkoj opciji pripadaju, ako to čine na kršćanski način”, pojasnio je.
Govoreći o seksualnog zlostavljanju u Crkvi i odgovarajući na pitanje smatra li da su slučajevi u kojima su biskupi premještani svećenike optužene za zlostavljanje bili dio sustavnog obrasca ili je pak riječ o pojedinačnim propustima Uzinić je kazao kako se čini, na temelju svih spoznaja koje danas imamo o tome, da je to nažalost, u mnogim slučajevima bio način postupanja.
“Svećenici optuženi za zlostavljanje nisu uvijek bili zaustavljeni u svom djelovanju, nego su premještani iz jedne sredine u drugu. Time se problem nije rješavao, nego se, nažalost, često samo širio, a broj žrtava povećavao. Ne bih se usudio automatski govoriti da se tu radilo o svjesnoj zloj namjeri, ali to i dalje nije opravdanje. Bilo je tu nepoznavanja stvarne naravi problema, nesnalaženja u kanonskim propisima koji tada nisu bili dovoljno jasno uređeni, ali i pogrešnog razumijevanja odgovornosti. Mnogi su možda mislili da tako rješavaju problem, a zapravo su ga premještajima samo pogoršavali. Osnovni je problem, međutim, bio u tome što smo se u tim slučajevima prečesto usredotočavali na zlostavljače, a nismo dovoljno vodili računa o žrtvama. Trebalo nam je dugo vremena da to kao Crkva prepoznamo i priznamo”, kazao je.
Uzinić je kazao kako osobno nikad nije bio pod pritiskom, formalni ili neformalnim zbog iznošenja svojim stavova, iako je svjestan da se s njegovim stavovima svi ne slažu.
Više pročitajte ovdje.
