Branka Musić, dugogodišnja direktorica hotela Admiral Grand u Slanome, nedavno je izabrana za predsjednicu Strukovne grupe hotelijera Županijske komore Dubrovnik. U trenutku kada se donosi novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti pitamo je o prioritetima njenog mandata i kako će strukovna grupa hotelijera surađivati s lokalnom i državnom upravom, te koje će teme prve otvoriti u razgovorima s donositeljima odluka?
– Najprije se želim zahvaliti svome poduzeću na nominaciji, te kolegicama i kolegama na ukazanom povjerenju. Funkciju predsjednice Strukovne grupe hotelijera doživljavam kao veliku odgovornost, ali i priliku da zajednički još snažnije zastupamo interese hotelijerstva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Iskreno zahvaljujem dosadašnjem predsjedniku na predanom radu, vremenu i trudu koje je uložio u vođenje Strukovne grupe hotelijera. Svojim angažmanom dao je vrijedan doprinos zastupanju interesa naše struke.
Preuzimajući ovu dužnost, svjesna sam odgovornosti koju ona nosi. Posebnu pozornost posvetit ćemo pitanjima radne snage, konkurentnosti našeg hotelijerstva, poreznog i regulatornog okvira, ulaganjima u kvalitetu te razvoju održivog i cjelogodišnjeg turizma. Vjerujem da upravo hotelijerstvo, kao sektor koji zapošljava velik broj ljudi i ostvaruje značajan dio turističkih prihoda, mora imati aktivnu ulogu u oblikovanju razvojnih politika.
Suradnja s lokalnom i državnom upravom za nas je preduvjet uspjeha. Duboko vjerujem da se najbolji rezultati postižu kada javni i privatni sektor međusobno uvažavaju argumente i zajednički traže rješenja. U tom smislu želim istaknuti da i Grad Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija posljednjih godina pokazuju otvorenost za dijalog s gospodarstvom. Strukovna grupa hotelijera spremna je biti odgovoran i konstruktivan partner svim razinama vlasti, s ciljem zajedničkog razvoja kvalitetnog i održivog turizma.
– Hotelijerstvo se posljednjih godina suočava s brojnim izazovima – od nedostatka radne snage do rastućih troškova poslovanja. Vidjeli smo da je lani dobit hotela u Županiji dubrovačko neretvanskoj prosječno bila manja za 5%, a čak 13% manja u hotelima na razini grada Dubrovnika. Što je tome razlog i što danas smatrate najvećim problemom hotelijera u Dubrovačko-neretvanskoj županiji?
Najveći izazov hotelijera u Dubrovačko-neretvanskoj županiji jest naša geografska pozicija. Iako je jug Hrvatske jedna od prepoznatljivijih turističkih regija u Europi, istovremeno se suočavamo s izazovima prometne povezanosti, logistike, opskrbe i privlačenja radne snage. Sve to izravno utječe na troškove poslovanja i našu konkurentnost.
Zatim kontinuirani rast operativnih troškova. Posljednjih godina bilježimo značajna povećanja troškova rada, energije, hrane i pića, održavanja, nabave i svih usluga koje čine svakodnevno poslovanje hotela. S druge strane, tržište ima svoje granice i cijene se ne mogu povećavati istim tempom bez utjecaja na konkurentnost destinacije.
Pitanje radne snage i dalje ostaje jedno od ključnih izazova.
Koliko hotelijeri danas uspijevaju zadržati kvalitetne zaposlenike? Država je već relaksirala produljenje radnih dozvola, što bi još mogla učiniti kako bi zanimanja u turizmu ponovno postala privlačnija?
To je jedno od najvažnijih pitanja hrvatskog turizma. Nedostatak radne snage nije specifičan samo za Dubrovnik ili Hrvatsku – riječ je o izazovu s kojim se suočava gotovo cijela Europa.
Naš cilj nije samo pronaći zaposlenike, nego ih dugoročno zadržati. To možemo postići jedino stvaranjem kvalitetnog radnog okruženja i pružanjem različitih benefita – od konkurentnih primanja i mogućnosti stručnog usavršavanja do sigurnosti radnog mjesta, kvalitetnog smještaja, dobre organizacije rada i međusobnog poštovanja. Vjerujem da zaposlenici ostaju ondje gdje se osjećaju cijenjeno, gdje imaju priliku profesionalno napredovati i gdje prepoznaju dugoročnu perspektivu. Upravo zato hotelijeri danas sve više ulažu u djelatnike, jer su oni najveća vrijednost svakog hotela i temelj kvalitetne usluge po kojoj je hrvatski turizam prepoznatljiv.
Međutim, moramo biti svjesni da se s izazovom nedostatka radne snage nismo susreli preko noći. To je posljedica dugogodišnjih demografskih trendova, promjena na tržištu rada i društvenih okolnosti koje su se postupno razvijale. Ne postoji jedno rješenje niti samo jedan odgovoran sudionik za stanje u kojem se danas nalazimo.
Dogovor mora biti zajednički. Država, obrazovni sustav i poslodavci – svatko imaju svoju ulogu. Na nama hotelijerima je da nastavimo ulagati u ljude i stvaramo radna mjesta na kojima će zaposlenici željeti ostati, dok je zajednički cilj svih nas vratiti atraktivnost zanimanjima u turizmu i omogućiti mladim ljudima da u ovoj djelatnosti vide dugoročnu i perspektivnu karijeru.
Kako ocjenjujete ovogodišnju turističku sezonu? Jesu li rezultati u skladu s očekivanjima hotelijera?
Račun se radi na kraju. Period do danas ocjenjujem solidnim, ali istodobno i vrlo zahtjevnim. Mislim da je važno biti realan – poslujemo u okolnostima koje su znatno složenije nego prethodnih godina i zato ostvarene rezultate treba promatrati u tom kontekstu.
Na turistička kretanja ove godine utječe čitav niz čimbenika. Uz svjetsko nogometno prvenstvo, koje tradicionalno mijenja obrasce putovanja na pojedinim tržištima, prisutna je i geopolitička neizvjesnost, usporavanje pojedinih europskih gospodarstava, te izraženija osjetljivost gostiju na cijene. Današnji gost planira racionalnije, rezervira kasnije i očekuje vrhunsku kvalitetu za svaki euro koji potroši.
Turističku sezonu treba ocjenjivati prema ukupnoj vrijednosti koju stvara, a ne isključivo prema broju gostiju. Prilikom planiranja poslovanja nitko nije polazio od idealnog scenarija. Svi smo u svoje budžete i poslovne projekcije uključili čimbenike neizvjesnosti te planirali odgovorno, uzimajući u obzir moguće promjene na tržištu.
Unatoč svim izazovima, Dubrovačko-neretvanska županija još jednom potvrđuje svoju snagu i međunarodnu prepoznatljivost. Na nama hotelijerima je da svojim djelovanjem zadržimo visoku razinu kvalitete, a na svim ostalim sudionicima u turizmu da zajednički radimo na očuvanju konkurentnosti destinacije. Turizam je danas izrazito dinamična djelatnost i uspješni će biti oni koji se najbrže prilagođavaju promjenama na tržištima.
Hotel Admiral posluje u Slanome, izvan Dubrovnika. Donosi li poslovanje u manjoj destinaciji neke prednosti u odnosu na gradske hotele ili pak prevladavaju izazovi?
Prednosti i izazovi se ne isključuju, nego međusobno oblikuju način na koji razvijamo svoju ponudu. Slano i slične manje destinacije imaju ono što današnji gost sve više cijeni – mir, autentičnost, očuvanu prirodu, sigurnost i prostor za istinski odmor. To više nisu samo dodatne vrijednosti, nego obilježja suvremenog luksuza.
Poslovanje izvan velikog urbanog središta nosi i određene izazove, ali mi izazove ne promatram kao ograničenje, nego kao poticaj da budemo kvalitetniji, inovativniji i još više usmjereni na gosta.
Ono što smatram posebno važnim jest da Dubrovnik i okolne destinacije ne promatramo kroz prizmu konkurencije. Zajednička snaga upravo je u sinergiji.
Dubrovnik je snažan svjetski brend koji privlači goste u našu Županiju, a destinacije poput Slanoga tu priču nadopunjuju, nudeći drugačiji ritam odmora i drugačije iskustvo. Gosti danas ne biraju samo hotel ili mjesto – oni biraju cjelokupni doživljaj destinacije.
Kada svatko doprinosi svojim posebnostima, tada ne raste samo pojedini hotel ili destinacija – raste vrijednost cijele regije.
– Prijedlog novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti predviđa obveznu periodičnu rekategorizaciju hotela. Hoće li ona, doista pridonijeti podizanju kvalitete hotelske ponude ili će najveći teret snositi upravo oni koji već kontinuirano ulažu u svoje objekte?
Rekategorizacija sama po sebi nije novost, niti nešto neuobičajeno. Riječ je o uobičajenoj aktivnosti koja postoji i u brojnim drugim turističkim zemljama, te može biti koristan mehanizam za očuvanje visokih standarda kvalitete.
Ono što je pritom važno jest da kriteriji budu jasni, objektivni i jednako primjenjivi na sve. Hrvatski hoteli već niz godina kontinuirano ulažu u obnovu objekata, sigurnost, energetsku učinkovitost, digitalizaciju i razvoj zaposlenika. Nerijetko kvaliteta naših hotela nadilazi službenu kategoriju te su, po razini usluge i standardima koje pružaju, usporedivi pa i iznad hotela iste kategorije u brojnim drugim destinacijama.
Zato očekujem da sustav rekategorizacije bude usmjeren na poticanje izvrsnosti i daljnji razvoj kvalitete, uz uvažavanje ulaganja koja hotelijeri kontinuirano provode.
– Udruge privatnog smještaja tvrde kako im se novi nameti donose zbog pritiska hotelskog sektora jer posluje pod znatno strožim pravilima i višim poreznim te parafiskalnim opterećenjima. Što bi, prema vašem mišljenju, tu trebalo promijeniti, kakav je vaš stav prema ideji gradonačelnika Frankovića da se ukine porezni paušal za privatni smještaj i općenito postave ograničenja za nove dozvole za kratkoročni najam?
Ne bih to promatrala kroz prizmu hotela i privatnog smještaja, niti mislim da je riječ o bilo kakvom pritisku hotelskog sektora. Kao ekonomist smatram da prijedlog otvara legitimnu raspravu o poreznoj pravednosti. U hrvatskom i europskom pravnom sustavu su vrlo jasno definirana načela oporezivanja prema ekonomskoj snazi. U tom kontekstu, model koji se temelji na stvarno ostvarenom prihodu ima svoju ekonomsku logiku.
Naravno, svaka porezna reforma mora biti pažljivo pripremljena, uz kvalitetnu analizu njezinih učinaka na cijeli turistički sektor i dovoljno vremena za prilagodbu svih sudionika. Porezni sustav trebao bi biti neutralan i pravedan. Kada se porez veže uz ostvareni prihod, svaki porezni obveznik doprinosi razmjerno uspjehu svog poslovanja.
Pojedinačna destinacija treba imati mogućnost upravljati razvojem smještajnih kapaciteta u skladu sa svojim prostornim mogućnostima, infrastrukturom i razvojnim ciljevima. Ako analize pokažu da je broj smještajnih jedinica dosegnuo razinu koja negativno utječe na kvalitetu života lokalnog stanovništva ili održivost destinacije, opravdano je razmotriti ograničavanje izdavanja novih dozvola za kratkoročni najam. Cilj takvih mjera ne bi trebao biti ograničavanje poduzetništva, već očuvanje ravnoteže između razvoja turizma, interesa lokalnog stanovništva i dugoročne kvalitete destinacije.
– Veliki je problem stalan rast broja kreveta u nekomercijalnom smještaju, odnosno u kućama i stanovima koje vlasnici koriste za sebe, obitelj i prijatelje, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji čini čak 34 posto ukupnih kapaciteta. Najčešće se tamo iznajmljuje „na crno“. Kako to rješavati, koliko takav trend utječe na turističku infrastrukturu, promet i na koncu zajedničku sliku turističke ponude?
Zakon mora vrijediti jednako za sve i ne mogu shvatiti da se danas itko još uvijek usudi raditi „na crno“. Tko posluje zakonito nema zbog čega strahovati, a tko ne posluje, mora snositi posljedice. Samo tako možemo osigurati pošteno tržišno natjecanje i zaštititi one koji rade odgovorno.
Neprijavljeno iznajmljivanje predstavlja nelojalnu konkurenciju svima koji posluju zakonito, narušava tržišnu ravnopravnost, uskraćuje prihode državnom i lokalnim proračunima te stvara dodatni pritisak na prometnu, komunalnu i ostalu infrastrukturu bez odgovarajućeg doprinosa sustavu.
Zato je važno osigurati učinkovit nadzor i dosljednu primjenu zakona, kako bi svi koji ostvaruju prihod od turističkog iznajmljivanja poslovali pod jednakim pravilima.
Dubrovnik se često spominje kao destinacija koja želi privući goste veće platežne moći. Što je, po vašem mišljenju, potrebno učiniti da bi se taj cilj ostvario? Je li lanjski pad prihoda u hotelima 5 zvjezdica pokazatelj da tu ima puno posla?
Dubrovnik već dugi niz godina privlači goste veće platežne moći i prepoznat je kao jedna od najprestižnijih mediteranskih destinacija. Stoga pitanje nije kako ih privući, nego kako zadržati tu poziciju u uvjetima sve snažnije međunarodne konkurencije.
Dubrovnik je uspješan zato što brojni ljudi svakodnevno rade za isti cilj. Hotelijeri, ugostitelji, iznajmljivači, prijevoznici, Turistička zajednica, Grad Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanska županija i brojni drugi partneri, svatko od nas daje svoj doprinos. Upravo ta sinergija omogućuje da Dubrovnik ostane destinacija kojoj se gosti vraćaju i na koju smo svi ponosni.
Gosti koji izdvajaju više očekuju izvrsnost u svakom segmentu boravka. To nas obvezuje da kontinuirano ulažemo, inoviramo i podižemo standarde. Upravo u tome vidim priliku da Dubrovnik dodatno učvrsti svoju poziciju destinacije visoke vrijednosti, a ne isključivo velike posjećenosti.
Ukupni prihodi hotela s 5 zvjezdica bili su 3 posto veći, ali je prihod od hrane i pića po noćenju pao za 6 posto u odnosu na godinu ranije. To znači da su restorani u Gradu radili bolje i veseli nas.
Generalno je važno promatrati širu sliku, jer bilježimo kontinuirani rast troškova rada, energenata, hrane, nabave i drugih ulaznih troškova. Pritisak na poslovanje i profitabilnost hotela znatno je veći nego što bi se moglo zaključiti promatrajući samo prihod.
Sve se više govori o održivom turizmu i ravnoteži između života lokalnog stanovništva i turističkog razvoja. Kako hotelijeri mogu dati svoj doprinos tom cilju?
Održivi turizam nije odgovornost samo hotelijera. To je zajednička odgovornost javnog i privatnog sektora, lokalne zajednice i svih sudionika u turizmu. Samo zajedničkim planiranjem i odgovornim upravljanjem možemo postići ravnotežu između turističkog razvoja, očuvanja prostora i kvalitete života lokalnog stanovništva.
Hotelijeri svoj doprinos daju kroz cjelogodišnje zapošljavanje, ulaganja u kvalitetu i infrastrukturu, suradnju s lokalnim proizvođačima i dobavljačima te stvaranje dodatne vrijednosti za lokalno gospodarstvo. Jednako je važno razvijati turizam koji poštuje identitet destinacije, čuva njezinu kulturnu i prirodnu baštinu te omogućuje da lokalno stanovništvo osjeća koristi od turizma, a ne samo njegove izazove.
– Kada biste za četiri godine morali podvući crtu i reći da ste uspjeli kao predsjednica Strukovne grupe hotelijera, što biste voljeli da bude vaš najveći rezultat?
Iznimno sam zahvalna na ukazanom povjerenju, ali činjenica je da su formalne funkcije vremenski ograničene. Danas sam na ovoj poziciji ja, sutra će biti netko drugi i upravo zato vjerujem da uspjeh nikada ne treba vezati uz pojedinca. Ozbiljni rezultati ne nastaju zahvaljujući jednoj osobi, nego zajedničkoj viziji, timskom radu i međusobnom povjerenju.
Zato se nadam da ćemo za četiri godine moći reći kako smo kao struka postali povezaniji, da otvorenije surađujemo, razmjenjujemo iskustva i znanja te jedni u drugima prepoznajemo partnere, a ne samo konkurenciju. Iz takvih odnosa proizlaze kvalitetnija rješenja za izazove s kojima se u svojim operativnim djelovanjima susrećemo.
Rezultati koje ćemo do tada ostvariti neće biti moji rezultati, nego rezultat zajedničkog rada svih članova Strukovne grupe hotelijera. Smatram da je upravo to najveća vrijednost ove funkcije – povezati ljude, potaknuti suradnju i stvoriti okruženje u kojem zajedništvo postaje naša najveća snaga.
