Trsteno. Naselje smješteno svega 19 kilometara od Dubrovnik. Mjesto kroz koje prolazi i napola ga dijeli Jadranska magistrala. Mjesto kroz koje većina samo prođe, a rijetko se zastavi. A mi vam danas predlažemo upravo to, da se zaustavite i istražite mjesto koje priča priču o dubrovačkoj vlasteli, njihovom načinu i promišljanju života, suživotu s prirodom, vodi bez koje nema života, moru…I još mnoge koje čekaju da ih putnik namjernik otkrije.
Prema danas poznatim podacima Trsteno je bilo nastanjeno još od prapovijesti. Od 8. stoljeća bilo je pod vlašću Zahumlja, a prema Hrvatskoj enciklopediji u sastav Dubrovačke Republike ušlo je 1399. godine.
I ondašnji i sadašnji Dubrovčani nastoji su „pobjeći“ iz Grada. I dok bi mi to danas nazivali vikend bijegom, staycationom, ili neki drugim terminom iz lifestyle rubrika, stari Dubrovčani bijeg i boravak van gradskih mira nazivali su ladanje.
A jedno od najvećih i povijesno najznačajnijih, a danas i najočuvanijih ladanjskih imanja je ono obitelji Gučetić. Ako mislite da je lokacija slučajno odabrana, varate se.
Ovaj komadić zemlje smješten na padinama koje se obrušavaju u more, s kojih se pruža veličanstven pogled na mora i Elafite, s izvorom pitke vode, dovoljno blizu, a opet dovoljno daleko od današnjeg povijesne jezgre, Gučetićima se učinio idealnim kako bi na njemu stvorili svoj komadić raja na zemlji. I danas, 542 godine nakon što je Ivan Marinov Gučetić 1484., ovdje odučio izgraditi imanje s ljetnikovac okruženim perivojima i maslinicima, a koje su dalje nadograđivali, oplemenjivali i o njima se brinuli njihovi nasljednici – bez sumnje možemo reći da nisu pogriješili.
Ljetnikovac
Prema stranici projekta Povijesni vrtovi, ljetnikovac kojeg je Gučetić izgradio imao je izrazito renesansno obilježje.
Prvotni ljetnikovac stradao je u Velikoj trešnji, potresu koji je 1667. godine razorio Dubrovnik i njegovu okolicu. Na njegovim ostacima podignut je novi ljetnikovac – skromna jednokatnica klasičnog tlocrta, sa središnjim prostorom odnosno salonom i četiri bočne sobe.
Južno od ljetnikovca, na kraju šetnice koja vodi prema moru, smješten je glorijet s kojeg se pruža veličanstven pogled prema otvorenom moru i Elafitima. Imanje je imalo i svoju kapelicu, posvećenu sv. Jerolimu, sagrađenu u 16. stoljeću.
No, ladanjsko imanje obitelji Gučetić nije bilo samo sklop ljetnikovca, perivoja, vrtova, gospodarskih zgrada. Bilo je mjesto življena, promišljanja međuodnosa i suodnosa čovjeka i prirode, okupljalište dubrovačke vlastele i žarište kulturnog, umjetničkog i političkog života. Na primjer, među članovima ove plemićke obitelji ističe se i Nikola Vitov Gučetić, poznati plemić, doktor filozofije, teologije te političar.
Kako u knjizi Ladanjsko imanje navode autorice Jurišić, Mikulandra i Šurina, Nikola Vitov je u ljetnikovcu u Trstenom prikupljao vrijednu filozofsku i književnu građu i sazivao dubrovačke renesanse pjesnike i misliove, a neka od njegovih djela na imanju su i napisana, dok se u drugima na samo imanje i osvrće. U djelu O upravljanju obitelji iz 1589., piše o zabavama i užitcima koje pružaju predivni i ugodni seoski predijeli. U djelu Dijalog o ljepoti, dijalog u vrtu uz kuću vode Nikolina supruga Marija i još jedna poznata Dubrovkinja, Cvijeta Zuzorić.
Ladanjskom imanje Gučetića, uključujući vrtove i maslnike više je puta tijekom stoljeća doživjelo i preživjelo razaranja. U više navraza oštetili su ih potresi, no stradalo je i od ljudske ruke. Nakon okupacije francuskih snaga 1806. godine ladanje je opljačka crnogorska vojska, a velike štete nastale su i tijekom Domovinskog rata, kad je dio Arboretuma zapaljen, a posljednja veliku štetu načinio je požar 2000. godine. No, sve nedaće koje je ovo nekadšnje ladansko imanje zadasilo, ono je i preživjelo, a sve kako bi mi danas u njemu uživali, ali i o njemu na primjeren način skrbili.
Jedini Arboretum na Jadranskoj obali
Arboretum u Trstenom, jedini na Jadranskoj obali, poznat je po povijesnim perivojima, po zbirci sredozemnih i egzotičnih vrsta biljaka, a razvio se na podlozi povijesnog ladanjskog posjeda obitelji Gučetić – Gozze. Kompleks je arboretumom proglašen 1948. godine, a danas je pod upravom i skrbi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2017. godine ladanjska cjelina i Arboretum Trsteno zaštićeni su kao kulturno dobro.
Kako na svojim stranicama navodi HAZU povijest ladanjske cjeline u Trstenom počinje izgradnjom perivoja obitelji Gučetić Gozze od 1494. do 1502. godine. Za istaknuti je da je ovo jedini sačuvani povijesni dubrovački perivoj koji se tijekom svojih pet stoljeća postojanja gotovo neprekidno rastao, razvijao se i dorađivao.
Arboretum se danas kako navodi HAZU prostire na impresivnih 25,61 hektara i objedinjuje nekoliko različitih cjelina: povijesni renesansni perivoj s ljetnikovcem, povijesni neoromantički perivoj s početka 20. stoljeća, povijesni maslinik te šume hrasta medunca, alepskog bora i čempresa.
Prema inventuri stanja koju je HAZU proveo 2007. godine na području Arboretuma evidentirano je 465 svojti raznih biljaka, a istraživanjem iz 2018. godine utvrđeno je 317 drvenastih sorti, od koji su čak 84 autohtone. Ono što je posebno zanimljivo je da su danas u Arboretumu zastupljene brojne vrste autohtone drugim kontinentima. Tako u arboretumu rastu 64 azijske, 45 američkih, 14 afričkih i 5 australskih biljnih vrsti.
No, Arboretum se ne može svesti na puko nabrajanje povijesnih i faktografskih priča. Arboretum predstavlja isprepletenost čovjeka i prirode, suživot podređen skladu. Posjet njemu zapravo je očaravajuće senzorno iskustvo. Od neprekidnog zelenila prošaranog svim bojama cvijeća koje dolazi u kontrast s raznovrsnim nijansama plavetnila mora, mirisa raznoraznih biljaka, zvuka cvrčaka ljeti i žuborenja vode, a nadasve osjećaja spokoja koji usporava priziva vremena tijekom kojeg je nastajao.
Povijesni maslinici
Teško je, je gotovo nezamislivo, zamisliti ladanjsko imanje iz tog vremena bez masline . Gučetići su ih na svom posjedu sadili od 16. stoljeća. Isprva kao malobrojna i pojedinačna stabla, a tek kasnije kao gospodarsku kulturu. Masline su na pojedu u Trstenom od 17. stoljća uzgajali i obrađivali i kmetovi, a od 18. stoljeća sadnja i uzgoj maslina na posjedu se intenzivira. Tako stranica projekt Povijesni vrtovi dubrovačkog područja govori kako je daleke 1735. godine na posjedu samo u jednom mjesecu posađno 1200 mladih maslina.
U prvoj polovici 19. stoljeća posjed Gučetićevih dosegnuo je najveću površinu, a obrađivao ga je i najveći broj kmetova. Na dijelu posjeda koje je obitelj dala kmetovima na obradu uzgajano je 5900 stabala maslina. Uz masline, na posjedu je uzgajana i vinova loza, jedine dvije kulture čija je proizvodnja bila dostatna i za izvoz. Zbog ekspanzije prerade maslina imanju su dodane i nove gospodarske zgrade. Uz postojeću, staru milinicu s jednim kamenim mlinom i torkulom, izgrađene je i dodatna milinica s dva kamena mlina i dva torkula kao i novi magazin. No, već za vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata maslinici se zapuštaju, a nakon Drugog svjetskog rata kad brigu o imanju preuzima HAZU zatečeni maslinici se nastavljaju obrađivati.
U velikom požaru 2000. godine izgorjele su dvije trećina površine Arboretuma kao i značajna površina starog maslinika. No, upravo taj stari dio maslinika postao je jezgra i srca novoga. Na dijelu maslinika koji je preživio vatrenu stihiju utvrđeno je sedam od petnaest starih sorti maslina karakterističnih za Dubrovačko primorje, dok su preostale u maslinik uvedne naknadno. Obnovljeni maslinik danas zauzima nešto više od 15 tisuća kvadrata, a njemu je uzgojeno oko 200 maslina koje daju kvalitetno ulje.
Neptun i nimfe kao zaštita od požara
Gledajući unatrag gotovo s velikom sigurnošću se može reći da je Ivan Marinov Gučetić pomno odabrao Trsteno kao lokalitet ladanjskog imanja. A razlog je jednostavan – voda.
Perivoj oko samog ljetnikovca bio je jedini na dubrovačkom području u kojem se tekuća voda upotrebljavala za navodnavanje.
Kako bi vodu iz obližnjeg potoka doveli do imanja Gučetići su izgradili akvedukt s 14 lukova. Na samom kraju vijadukta, nedaleko od ljetnikovca izgrađena je 1736. velika barokna fontana, koja se sastojala od bazena, umjetne grote odnosno špilje i ukrašena statuama Neptuna, rimskog boga mora i svih voda i nimfama.
Kao i puno toga na ovom ladanjskom imanju, ova mitološka bića nisu bez razloga odabrana kako bi krasila fontanu. Legenda kaže da su odabrana i kao svojevrsna zaštita perivoja, vrtova i maslinika od požara i ostalih nepogoda.
Nekoć vlastelinski posjed danas filmski set
I za kraj ove priče o ovom vlastelinskom posjedu, još jedna zanimljivost.
Tijekom godina Trsteno i Arboretum više su puta poslužili kao filmska kulisa svjetski poznatih produkcija, a u nekima od njih naslovne su uloge tumačile i hollywoodske zvijezde.
U perivojima Arboretuma snimana je planetarno popularna serija Games of Thrones, a nekoliko godina nakon na bivšem ladanjskom imanju i lučici u Trstenom snima je i film o ratnoj fotografkinji Lee Miller, Picassovoj muzi, u kojem je naslovnu ulogu tumačila Oscarovka Kate Winslet, a dio glumačke postave činila je još je jedna dobitnica ove prestižne filmske nagrade, Marion Cotillard.
U Trstenom se snimala i poznata serija Vikings: Valhala, kao i dramska serija Sissi, koja donosi ljubavnu priču između austrijske carice Elizabete poznatije kao Sissi i njenog supruga Franza.
Lučica
Ako od Arboretuma nastavite prema moru, bilo vijgavom skalinadom koja se prema obali spušta od ladanjskog imanja ili uskom vijugaom cestom, dočekat će vas sasvim nove vizure.
Umjesto zelenila bujne vegetacije dočekat će vas plavetnilo mora i sivilo kamena. Malenom lučicom dominira poveći lukobran, koji i danas štiti barke stanovnika Trstenog. A koliko su oni i danas povezani i okrenuti prema moru svjedoče osim baraka, bove, konpi, vesla…Svojevrsni ukrasi koji ovom malom mjestu daju onaj tipični mediteranski šarm.
A iznad same lučice i pristaništa smješteno je još jedno danas zaštićenom kulturno dobro.
Vila koju je htio kupiti John Malkovich
Kako navode Majer Jurišić, Mikulandra i Šurina, u knjizi Ladanje u Trstenom, u izdanju Hrvatskog restauratorskog zavoda iz 2023., godine posljednji vlasnik imanja, Vito Bassegli Gozze, koji je na imanju živio od kraja 19. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata, zbog lošeg financijskom stanja prodao je dio posjeda prijatelju Niku Nardelliju, carsko-kraljevskom namjesniku za Dalmaciju.
Na hridi iznad samog mora Nardelli je 1908. po projektu Ćirila Metoda Ivekovića, brata slikara Otona Ivekovića, dao izgraditi neogotičku vilu s prostranim terasastim vrtovima. U ovom je periodu, kako navode autorice, zalaganjem posljednjeg vlasnika imanja iz obitelji Gučetić, popravljeno i uređeno pristanište, izgrađen veći mol i učvršćena obala.
Nardelli je 1924. godine, nedugo prije smrti vilu prodao Miloradu Dimitrijeviću, čiju je imovinu uključujući i vilu Nardelli, odnosno vilu Auroru kako je neki još i zovu, konfiscirala bivša država. U narednom razdoblju Općina Dubrovnik predala je zdanje na korištenje prvo Izvršnom vijeću NR BiH u Sarajevu, a potom je prema pisanju tjednika Nacional, 1976. pravo korištenja prebačeno na Izvršno vijeće SR BiH. U tom periodu vila je korištena kao rezidencijalni objekt, odmarališta za ondašnje visoke dužnosnike.
Tijekom Domovinskog rata vila je granatirana i oštećena te od tada u derutnom stanju čeka neka bolja vremena. U poslijeratnom razdoblju dodatno se zakompliciralo pitanje vlasničkih odnosa između Hrvatske i BiH. Za vilu se, bar su tada tako pisali nacionalni mediji zainteresirao i John Malkovich poznati glumac, hrvatskih korijena, koju ju je htio kupiti za 2 i pol milijuna dolara, no zbog nerazjašnjenih imovinsko pravnih odnosa od toga je i odustao.
No, rujan 2019. donio je nadu u novi život vile. Naime, Društvo Renesansa d.o.o iz Dubrovnika, u vlasništvu ruskog poduzetnika Mikhaila Shelkova najpoznatijeg po proizvodnji titana i tehnologija koje se koriste u zrakoplovima Boeinga i Airbusa, sklopilo je s Ministarstvom državne imovine ugovor o 30-godišnjem zakupu Vile Aurore i bivšeg odmarališta na Jakljanu, s ciljem da ih u roku od 3 godine stavi u funkciju ugostiteljsko turističke djelatnosti. Iako su određeni radovi u svrhu revitalizacije ovih lokaliteta i poduzete, poglavito čišćenje okoliša, do potpune obnove i revitalizacije ovih objekata nikad nije došlo.
Najveće europske platane
I oni koji kroz Trsteno samo prolaze ne mogu ne primjetiti jedno od najvećih blaga koje njegovi stanovnici danas baštine. Uz samu magistralu, na glavnom mjesnom trgu, nalazi se velebna platana visoka 12.80 metara, za koju se procjenjuje da je stara nešto više od 500 godina, a koja je danas zaštićena kao kulturno dobro.
Prema predaji platane je početkom 15. stoljeća posadio kapetan Florio Jakob Antunov, zvani Indian, koji je u Trsteno donio pet mladica azijske platane i posadio ih uz izvore vode. Danas su na životu ostale dvije – jedna na trgu i jedna u privatnom vrtu, a ubraja ih se među najveće platane kako u Hrvatskoj tako i u Europi.
Platane su preživjele zahvaljujući pogodnoj klimi, vodi te skrbi mještana koji su oporučno skrb o stablima ostavljali svojim nasljednicima. No, to ne znači da kroz silne godine nisu bile ugrožena. Tako je u velječi 2020. godine platanu na trgu zbog ljudske nepažnje zahvatio požar. No, uz stručne napore najgorjela platana i ovu je nedaću preživjela.
Platana je danas svoje mjesto pronašla na poštanskoj markici, a 2017. godine kandidirana je za Europsko stablo godine ispred Republike Hrvatske.
Skriveni „Flamanca“
Trsteno obiluje i bogatom sakralnom baštinom. Župna crkva sv. Vida potječe iz 13. stoljeća, a uz nju su pronađeni stećci s figuralnim reljefima. Kako navodi Dubrovačka biskupija tijekom vremena više je puta obnavljana pregrađivana i proširivana. Župa, svog zaštitnika slavi 15. lipnja, a uz ovaj osobito se štuje blagdan pod nazivom Vojska Srca Isusova.
Među drugim crkvicama na području župe ističu se kasnosrednjovjekovna crkva sv. Nikole iz 14. stoljeća, Navještenja B.D.M iz 15. stoljeća, Sv. Jeronima koja se nalazi u Arboretumu iz 1546. godine, crkva sv. Mihovila koja je obnovljena nakon potresa 1546. godine, Sv. Spasa u Brsečinama iz 18. stoljeća, Sv. Đurđa iz Brsečinama iz 17. stoljeća, Sv. Ivana Krstitelja u Dubravici.
Među ovim crkvicama posebno se ističe crkva Gospe Snježne iz 15. stoljeća koja krije neočekivano blago u vidu oltarne slike Majke Božje s Djetetom, za koju se smatra da je naslikao flamanski renesansni slikar Pieter Coecke van Aelst u 16. stoljeću, a koja je danas zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.
I možda se nakon što pročitate ovaj tekst, idući put kad budete prolazili kroz Trstenu, u njemu i zaustavite, a možda se i s namjernom prema njemu zaputite i dopustite mu da vam otkrije sve njegove čari. A ima ih!
Tekst je nastao pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Dubrovačko – neretvanske županije.
