32.8 C
Dubrovnik
Ponedjeljak, 15 srpnja, 2024
NaslovnicaVijestiSvjedok Teo Sekondo bio je "voditelj projekta" u HE Dubrovnik, a tvrdi...

Svjedok Teo Sekondo bio je “voditelj projekta” u HE Dubrovnik, a tvrdi da nije vodio nijedan projekt?

Nastavljeno je suđenje za tragediju u HE Dubrovnik, svjedoči Teo Sekondo, voditelj projekata u HE Dubrovnik, a prethodno je radio kao šef održavanja elektrane. Njegov iskaz koji je dao DORH-u na početku istrage pročitao je sudac. U tom iskazu on tvrdi kako nije sudjelovao u procesu revitalizacije elektrane, kao ni u obnovi klimatizacijskog sustava.

Tvrdi kako nije kontaktirao s izvođačima radova. O spornoj rupi između strojarnice i vertikalnog kabelskog tunela u kojem je najvjerojatnije buknuo požat, Sekondo tvrdi da je nije ni vidio. Priznaje da je sudjelovao na jutarnjim kolegijima u elektrani na kojem se pričalo o toj rupi. Poznato mu je da se govorilo i o građevinskoj dozvoli i uporabnoj dozvoli, ali da on nije sudjelovao u tome.

Državni odvjetnik Cibilić pitao je svjedoka da pojasni svoje radno mjesto i ovlasti.
Sekondo je kazao kako je njegov posao bila koordinacija elektroprometa sa susjednom državom, kordinacija poslova oko remonta, zatim revizije. Nadalje s centrom daljinskog upravljanja u Biskom, koji je upravljao agregatom A, koji proizvodi struju za RH.

-Moj posao je bio u elektrani telekomunikacija sustava i opreme nadzor, vanjsko održavanje i unutarnji nadzor vanjskih izvođača do 2016., a tad je posao nadzora preuzeo Ljubo Radić. Dalje sam radio i posao evidencije radnog vremena. Usmeno sam izvještavao direktora o svojim poslovima. Fizičko radno mjesto bilo mi je u Platu. Nisam bio direktno nadređen radnicima u Platu, to nije bila moja ovlast, kazao je Sekondo na upit državnog odvjetnika.
Na pitanje jesu li ga zaposlenici doživljavali kao šefa, tvrdi kako je to saznao iz medija.
-Na tim tradicionalnim jutrarnjim okupljanjima mi bi se prebeojili, rješavali probleme, a Đuro Vojnić je bio inženjer za održavanje. On obilazi ujutro elektranu i izdaje naloge. Ta jutarnja okupljanja bila su spontana, ne službena. Problemi i kvarovi su se dojavljivali Vojniću, rekao je Sekondo.

Više prethodnih svjedoka Sekonda je navelo kao šefa koji je svima davao naloge, iako nije imao te ovlasti, svi su ga slušali.

-Jeste li Vi rekli da ste Vi glavni, a da je Đuro tu ako što pođe u krivo, pitao je Cibilić Sekonda. On je odgovorio kako se ne sjeća se da je to rekao.

Tvrdi da nije imao doticaja s projektom revitalizacije i to s nijednim poslom. Poznata mu je tvrtka Spegra, a sudjelovao je u komisiji za postupak ocjene ponuda za izradu oplate tunela, koju je izvodila tvrtka Spegra. Nije siguran koja je njegova uloga bila u toj komisiji, čini mu se da je trebao potvrditi najnižu ponudu. Ne sjeća se je li potpisao ugovor sa Spegrom, ne sjeća se je li potpisao još koji ugovor u svezi revitalizacije.

Tvrdi da nije imao konkretnih zaduženja za građevinsku i uporabnu dozvolu. Kazao je kako je bio član Povjerenstva za ishođenje uporabne dozvole 2017., ali se toga pri originalnom iskazu nije sjećao. Tvrdi da mu je i danas enigma kako to elektrana od 1961. nije imala uporabnu dozvolu.

Sudjelovao je na kolegiju direktora redovito, koji su se održavali barem jednom mjesečno, a za vrijeme intenzivnih radova i češće. I to se tijekom radova održavalo u Platu. Na njima je sudjelovao proširen krug ljudi. Stipe Crnjak je po njegovom sjećanju kolega, koji se spominjao na kolegijima kao osoba koja bi pomogla kad bi glavni projekt obnove bio poslan na javno-pravna tijela, što se nije nikad dogodilo.

Sekondo je rekao da je glavni projekt ostao u vakuum prostoru, nakon što je Mišković otišao 2018. i došao Miletić. Ne zna zašto.

Odvjetnica obitelji poginulih djelatnika HE Dubrovnik Doris Košta pitala je Sekonda je li sudjelovao na sastancima na kojima se raspravljalo o radovima na revitalizaciji elektrane. On je odgovorio kako nije.

Košta je kao dokaz usvoji i pročita zabilješka sa sastanka mješovitog holdinga Elektroprivrede Republike Srpske na kojem su bili Mato Mišković i Teo Sekondo, a koji se održao 10.8. 20112. u prostorijama HE Trebišnjica. Obrana se ne protivi. Košta je kazala kako se tim spisom dokazuje da je Sekondo bio aktivno uključen u cijeli proces revitalizacije pogona u Platu. Košta je kazala kako je ovaj dokument sasvim dovoljan da se protiv Sekonda podigna kaznena prijava za lažno svjedočenje.

Sekondo je kazao kako je njega na kolegije vodio direktor Mišković, a da nije sudjelovao u projektu, nego samo radio prema nalogu direktora.

Košta je pitala Sekonda je li kao inženjer telekomunikacija bio zadužen za ugradnju vatrodojavnog sustava i je li zna za tvrtku Lumis?

Sekondo je odgovorio kako nije bio zadužen za vatrodojavnu centralu on, nego Ivo Lise, a sve je održavala tvrtka Lumis. Košta ga je pitala je li bilo problema s uvođenjem vatrodojave u strojarnici i kabelskom tunelu. On je odgovorio kako je vatrodojavni sustav bio u vatrogasnom tunelu, ali ne i u strojarnici.

Kakvog ste vi voditelj projekta, jer ste imenovani “voditeljem projekta” 2015. Jeste li za to dobili veću plaću? Što to Vi vodite, koje projekte, pitala je Košta, a Sekondo je odgovorio kako nijedan posebni projekt nije vodio.

Doris Košta tražila uvođenje u dokaze nalaza Sanje Žuvele, više inspektorice zaštite okoliša, a nakon nadzora na kojem su sudjelovali Teo Sekondo i Ivo Lise te zabilješke od 14. 11. 2018. sa sastanka predstavnika Elektrocentr Petek i HEP-a na kojem su sudjelovali Ivo Miletić Teo Sekondo i Pero Miletić. Slijedi pauza.

Nakon pauze odvjetnici obrane dobili su navedene dokaze, a Košta je nastavila ispitivati Sekonda, koji je zaposlen u HEP-u 1988., a kasnije je (2000-tih) stekao zvanje inženjera telekomunikacija. Sjeća se da se u revitalizaciju agregata B krenulo 2012. ili 13., a agregata A 2015. Rekao je da je bio na sastanku o revitalizaciji na koji ga je vodio direktor Miletić, a on nije imao nikakvu ulogu u tome.

Nakon ovih materijala odgovorio da nije bio voditelj projekta revitalizacije Hidroelektrane. I dalje tvrdi kako nije bio uključen u revitalizaciju, a svoje radno mjesto “voditelj projekta” objašnjava kao samo naziv, bez projekta. Povjerenstvo za ishođenje uporabne dozvole kojim je on predsjedao, a koje su činili uz njega Ana Bender i Pero Miletić, po njegovom iskoazu se nije sastajalo, ali su Bender i Miletić dobivali izravno od direktora upute za rad. Košta mu je pokazala Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole te ga pitala da provjeri je li to njegov rukopis, Sekondo je odgovorio da to nije njegov rukopis i da nije upoznat sa tim zahtjevom i ne zna tko je zahtjev ispunio. A tvrdi da je putem maila dobivao dokumentaciju vezanu uz tu dozvolu.

On ne zna odakle mu saznanje da je za HE potrebna uporabna dozvola, što je prethodno izjavio u iskazu. Također tvrdi kako je bio član Povjerenstva u projektu uređenja strojarnice, ali ne i voditelj projekta, iako mu je to naziv radnog mjesta. Također je bio član komisuje za odabir najboljeg ponuđača za radove na klimatizaciji zajedno s Ivicom Gogom i Gabrijelom Mikl. Ne zna zašto ga je u obilazak elektrane, nakon što je direktor Miletić, preuzeo dužnost zajedno s Lisom.

Tvrdi da nije znao za zapaljive tvari u strojarnici, a sjeća se da su na jednom od jutarnjih sastanaka radnici upozorili na cigle koje su složene u strojarnici. Sjeća se da su na tom sastanku bili Mikel i Goga. Miletić je, tvrdi Sekondo, napisao odluku da inženjeri HEP-a da kontaktiraju vanjske izvođače i vratili strojarnicu u prvobitno stanje. Radnici mu navodno nisu rekli da je uklonjena smjesa za brtvljenje iz kabelskog tunela.

Košta je tražila da se Sekonda upozna sa svjedočenjem Hrvoja Radića iz veljače ove godine, koji je kazao kako su djelatnici stalno upozoravali Sekonda na taj otvor, a on nije na to odgovarao. Sekondo je kazao da su “jutarnja okupljanja” bila za sve i da su tamo bili svi. Te da su Goga i Mikel bili zaduženi za takve radove. No svjedoci su prethodno svi tvrdili da su se upravo njemu, Sekondu, obraćali, kao nadređenoj osobi koja je vodila jutarnje kolegije, koje on naziva neformalnim okupljanima.

Svjedoku se predočio dio iskaza svjedoka Jurice Jelčića, također iz veljače 2023. koji je naveo da su sva vrata u pogonu bila otvorena. I po njemu je uzrok požara bila plastika kojom je zatvoren otvor u strojarnici, a koja je gorjela brže nego šibica. On je kazao kako su i prije radnici probijali zidove, ali bi odmah zatvorili otvore ciglom, nakon završetka radova.

-Dok je cigla iz strojarnice bačena na nalog Tea Sekonda, i to tako da je on u dva navrata električarima dao nalog za bacanje cigle, što su oni odbili, što su kasnije na njegov nalog napravili strojari, a otvor je zatvoren plastikom. Cigla je bačena na deponij elektrane, stoji u Jelčićevom iskazu.

Sekondo je kazao kako on nije bio nadležan za te poslove. A ne sjeća se da je cigla bačena po njegovom nalogu, a možda se to dogodilo nakon Miletićevog naloga da se očisti prostor strojarnice, dodaje.

Košta ga je pitala je li bio voditelj Povjerenstava sistematizacije radnih mjesta HEP-a. On se ne sjeća. Pitala ga je je li bio upoznat s Operativnim planom evakuacije i spašavanja. Sekondo je potvrdio da jest. Odgovorio je kako sigurne sobe u elektrani nije bilo, a u tom dokumentu je negdje navedeno da se evakuacija može obaviti odvodnim tunelom i to brodicom. Tvrdi da nije bio u strojarnici gdje su se izvodili radovi u strojarnici i gdje je bila ta rupa u zidu.

-Žrtve su došle na mjesto gdje je trebala biti barka za spašavanje, koje nije bilo. Koliko je daleko taj otvor u zidu i mjesto na kojem je trebao biti čamac za spašavanje? Pitala je Košta.

Sekondo je odgovorio da je zračna udaljenodt tih dviju lokacija od 30 do 50 metara i nisu u istoj prostoriji, a on nikad nije bio u prostoru iznad strojarnice.

Vježbe evakuacije nisu se vodile ovim evakuacijskim putem, barem prema iskazu Tea Sekonda.

Košta je pitala Sekonda je li on vodi učenike i studente u obilazak strojarnice te tko mu daje odobrenje za to i koje mjere zaštite pri tom poduzima. Sekondo je odgovarao kako je odobrenje izdavao direktor, a uvjete sigurnosti (kacige…) propisivao je Ivo Lise, koji je jučer svjedočio. Teo Sekondo i dalje radi na mjestu “voditelja projekta”.

Odvjetnik Tokić pitao je Sekonda ima li neformalnih saznanja o obnovi jer je sudjelovao na svim sastancima, iako tvrdi da nije imao konkretna zaduženja. On mu je odgovorio kako takva saznanja nema jer je bila riječ o dugotrajnom procesu. Po njemu je Mišković došao na gotovo, već dogovorene poslove. Iako je sudjelovao na svim sastancima uz direktora i Lisu, on nema, tvrdi, neformalnih saznanja o radovima tvrtke Spegra. Riječ je o tvrtki koja je ugradila zidne i stropne obloge u strojarnici po projektu tvrtke Apsida, a koji nisu bili vatrootporni te su doveli do nekontroliranog širenja požara u Hidroelektrani.

Odvjetnik Čeh pitao je svjedoka ostaje li pri svom iskazu da je Pero Miletić bio voditelj glavnog projekta revitalizacije, on je to potvrdio. Ne sjeća se kad su počeli radovi na generatoru u 2012., ali zna da su tim radovima prethodlili mjeseci pregovora.

Pitao ga je odvjetnik Čeh, zna li kako vertikalni kabelski kabel izgleda danas, a on je kazao kako ne zna i da nakon tragedije ima strah od zatvorenih prostora. Pitao ga što mu znači imar geodeta Grmoljeza. Sekondo je odgovorio kako zna da je on radio geodetski elaborat kojim je trebalo dovesti u red vlasništvo zemljišta na području pogona, a to je bilo u vrijeme direktora Miletića, što je bila podloga za daljnju dokumentaciju.

-Dijelovi zemljišta unutar elektrane su bili u tuđem vlasništvu, ne znam je li to riješeno, ali bi to služilo za kasnije ishođenje građevinske dozvole, odgovorio je Sekondo, koji se sjeća da se o tome razgovaralo na sastancima. Dodao je kako je elektrana cijelo vrijeme radila i nije se zaustavljao rad ni tijekom obnove generatora. Nije dolazilo do prekida u proizvodnji struje.

Odvjetnik Prodanović je pitao Sekonda kako je njegovo mjesto sistematizirano kao koordinacijsko mjesto u Uredu direktora kao “voditelj projekta”, ali bez opisa radnog mjesta. Pitao ga je da nabroji što je to sve radio i je li imao ovlasti davati naredbe ljudima što da rade i je li se njegove riječ trebala slušati. On to demantira, kao i nadređeni položaj prema inženjeru Đuru Vojniću, voditelju održavanja. Ali potvrdio je kako je na nalog direktora Miškovića i Miletića organizirao smjene u pogonu. Tvrdi da nije izdavao naredbe i postavljao se kao autoritet.

Priznao je da je ovlaštenik zaštite na radu, ali ne zna koja mu je bila funkcija i ovlasti. Bio je član Stožera za zaštitu od požara u vrijeme nesreće, direktor je bio voditelj, njegov zamjenik Goga i član Lise, kazao je svjedok. Nakon svega Sekondo smatra da je trebalo poštivati proceduru ishodovanja građevinske dozvole, pa onda uporabne, ali prije o tome nije razmišljao. Ponovio je kako o otvoru između strojarnice i kabelskog tunela ne zna više od onoga što je rekao prethodno, te da je spominjan na sastancima u kontekstu nereda, a ne neke opasnosti, a ne sjeća se da ga je netko upozoravao na probleme s vatrodojavnim sustavom.

Prodanović je pročitao iskaz Jurice Jelčića koji je kazao kako je pitao Pera Miletića zašto nije postavljen lim umjesto PVC ploča u strojarnici, a on mu je odgovorio da su tako šefovi odlučili. Jelčić je izjavio kako su svi radnici u pogonu trebali slušati Tea Sekonda. “Sam Teo Sekondo je pred svim radnicima u pogonu rekao uz Vojnića da je on šef, a Đuro je tu samo ako se nešto dogodi”, to je izjava istog svjedoka.

Nadalje čitale su se izjave svjedoka Mara Kalinića i Hrvoja Bupića koji su obojica naglasili kako je Teo Sekondo o svemu bio informiran, ali i kako je upravo on bio glavni nadređeni kojeg su radnici o svemu trebali obavještavati i da je on o svemu odlučivao.

Sekondo je ostao kod svog iskaza kako nije bio nadređeni u pogonu te da je imao savjetodavnu ulogu.

Sekondo je kazao kako su u knjige evidencije zapisane primjedbe koje su radnici u 12-osatnim smjenama zapisivali i prenosili onima koji su dolazili u drugu smjeni. On tvrdi da su oni direktno obavještavali voditelja službe održavanja Đura Vojnića, koji je osobno išao u pogon rješavati probelm, a da njega nisu mogli ni pitati jer nije ni strojar ni električar, pa bi ih on uputio na Vojnića. Smatra da je svjedok Jelčić imao osobnih razloga da ga prozove u svom svjedočenju jer je upozoravano na propuste u njegovom radu (uzimanje službenog vozila bez dopuštenja i otkucavanja kartice). Smatra da je Vojnić kao osoba miran i tih pa je on zbog svog iskustva znao pozvati na red zaposlenike i upozorio ih na propuste tijekom jutarnjih okupljanja. Smatra da su cigla i otvor trebali biti evidentirani u knjizi smjene.

Odvjetnik Preglej pitao je Sekonda je li Pero Miletić bio zadužen za građevinske radove, on je to potvrdio. Članove komisije vezane uz radove imenovao je direktro po strukama po direktorovom iskustvu, a on ne zna zašto su njega odabrali. Ne zna koje je ugovore potpisao u svezi revitalizacije, ne zna koliko su dugo trajali radovi na stropu, po njegovoj procjeni nekoliko mjeseci. Po njegovom saznanju, Pero Miletić se bavio građevinskim poslovima, a što je konkretno radio, on ne zna. Sekondo misli da je Lise trebao biti upoznat s radovima na stropu, a često ga je viđao u pogonu elektrane.

Ne zna kakva je procedura ulaska u elektranu za vanjske djelatnike i ne zna tko je za to odgovorna osoba. Smatra da su te dozvole trebali dati ili Lise ili Pero Miletić, kao voditelj radova. Što se tiče vatrodojave, sekondo tvrdi da je bila u nadležnosti Iva Lise, koji je trebao pismenim putem izvijestiti nadležne o problemima vatrodojavnog sustava.

Na pitanje tko je ulazio u unutrašnjost pogona nakon tragedije osim policije, vatrogasavca i hitne pomoći, kaže Sekondo, da je direktor Miletić dobio mail iz HEP-a da će čovjek iz Ureda za korporativnu sigurnost, čije je ime Sinković, ući s pratnjom u pogon i da mu se mora omogućiti ulaz. S njim je bilo više osoba, a Sekondo ne zna što su oni radili, pretpostavlja da su išli vidjeti mjesto nesreće, čini mu se da su unutra bili u isto vrijeme kad i djelatnici krim policije. Smatra da su i oni vodili neku internu istragu. Mail o dolasku tih osoba Ivo Miletić je poslao Sekondu i još nekim osobama.

Odvjetnik Grlić nastavio je ispitivanje svjedoka, a zanimalo ga je je li se koristio dokumentacijom koja je bila pripremana za glavni projekt. Sekondo tvrdi da nije.

Tvrdi da nije obavljao nikakve odlučujuće poslove u komisiji za javnu nabavu za radove o sanaciji stropa. On tvrdi da je Pero Miletić pripremio dokumentaciju za to. Čuo je da je naručen i projekt po sjećanju navodi da je stanje na stropu bilo gore od pretpostavljenog, što je čuo od Pera Miletića. Nije mu poznato da je Apsida radila projekt, a inače pozna vlasnika Apside Miljka, ali mu nije, tvrdi, privatno govorio o toj temi. Telekomunikacija u HE Plat, koju on održava, ne obuhvaća videonadzor, a od 2016. započeo je proces tehnološkog nadzora, koji je uključivao i videonadzor u pogonu. Dio tog nadzora bio je u radovima u vrijeme kad se dogodila tragedija, ali tvrdi Sekondo, nije osobno vidio provlačenje instalacija viddeonadzora kroz vertikalni kanal niti ima sazanaja o tome, ali po logici taj kanal predstavlja jedino mjesto kroz koje su instalacije mogle biti provučene prema vanjskom krugu. Kao vanjski izvođači poznati su mu Deltron (klimatizacija); zajednica ponuditelja, a ne sejeća se osoba koji su predstavljali te tvrtke, ne sjeća se da su Sintaksa i Deltron imali podizvođače, a zna da je Elektrocentar Petek trebao izvoditi radove na vanjskoj zgradi, a sjeća se i Elektrogena i Montinga. Ivicu Sikavicu je u kontekstu radova, tvrdi Sekondo, spominjala Gabrijela Mikel. Tvrdi da nije u zavadi s Bušićem i Jelčićem, ali njihove iskaze smatra izrazom sujete. On zna da je postojala garderoba u pogonu, ali ne zna je li u njoj bio otvor koji je vodio u kabelsku vertikalu. Kompletna strojarnica ima miniklimatizacijsku zonu, a ne zna kako se garderoba grijala. U strojarnici nije bilo dozvoljeno pušenje i nije smjelo biti mjesta za pušenje i nije nikoga vidio da puši unutar pogona.

Grlić je svjedoku predočio dokument u kojem se opisuje negovo radno mjesto u Uredu direktora te zaduženja koja su koordinacijska i organizacijska i provedbena u procesu proizvodnje i održavanju pogona, kao i pripreme rekonstrukcije i vođenja investicija. Sekondo tvrdi da te poslove nije obavljao. Grlić je istaknuo kako u dokumentu stoji kako je 2008. Sekondo položio ispit za zaštitu od požara za prevenciju od požara, gašenja požara i spašavanje ljudi i imovine, te ima certifikat koji je izdao tvrtke Zagrebinspekt, a rekao je prethodno da za taj segment nije stručan. Sekondo je izjavio da se on toga ne sjeća.

Odvjetnik Skerlev pitao je Sekonda tko je obavještavo direktora o problemima u pogonu Sekondo ili Vojnić? Kazao je kako mu se čini da je njegov iskaz sad i prije kontradiktoran jer je sam rekao da se nije trebalo direktora izvijestiti o svemu. Kazao je kako se nije bavio poslovima ni nadzorom vanjskih izvođača. O izvještavnju direktora o problemima, izvještavao ga je Vojnić vezanim uz pogon, a za radove vanjskih izvođača, obavještavale su ga osobe koje su bile zadužene za realizaciju tog posla, a to tvrdi nije bio on. Smatra da nije bio produžena ruka direktora ni kanal informacija između radnika i direktora, a ukoliko je bilo nešto ozbiljnije tražio sam da se radnik direktno obrati direktoru.

Trideset i pet godina jeste li osjećali ikad strah za svoje zdravlje i tijelo u HE Dubrovnik, pitao je odvjetnik HEP-a Tomislav Matić, Sekonda. On je odgovorio kako se ne osjeća nesigurno. Osjećao se nesigurno nakon poplave 2006. godine. Pitao ga je je li mu netko od zaposlenih izrazio strah u tih 35 godina, on je rekao da nije. Pitao ga je zašto se pristupilo izmjeni stropnih obloga. Sekondo je rekao kako su poviše generatora padali komadići starog stropa i da se pogledom moglo ustanoviti da s tim stropom nešto nije dobro. Ne sjeća se koje su inspekcije dolazile u elektranu niti primjedba, koje su one podnosile.

Odvjetnik Čeh je pitao je li ima vatrodojave u strojarnici Hidroelektrane, no Sekondo ne zna.

Optuženi Mato Mišković pitao je Sekonda je li se sjeća jesu li stjenke zidova strojarnice bile zauljene od kondenziranih uljnjih para. On se ne sjeća, ali se sjeća da je ugrađena gumirana protupožarna zaštitna masa 80-ih godina prošlog stoljeća, a ne sjeća se certifikata za taj materijal. Od 80-ih do 2012. izvodili su se radovi u vertikalnom kabelskom tunelu. Ne sjeća se većih kvarova vezanih uz prašinu u elektrani za vrijeme radova. Ne smatra da su bili preoptrećeni poslom u elektrani.

Sekondo navodi da je postojao operativni plan spašavanja koji je predviđao dvije ekipe po šest ljudi i Stožera za evakuaciju. No ne zna jesu li svi radnici bili temejito upoznati s evakuacijskim putevima, što su inače bili tunel sa oko 300 skalina, prma kvoti 220, a drugi kroz pristupni tunel. U operativnom planu stoji i treći put kroz odvodni tunel i to brodicom, ali kako je kasnije ustanovio i sam svjedok, a na upit petooptuženog, taj kanal je zbog tlakova neupotrebljiv jer je to sifon. Vježbe gašenja požara su se odvijale izvan pogona, ali Sekondo smatra da su se mogle odvijati i unutra uz pomoć simulacija dima. Sekondo se nije htio izjasnio je li moguće da Lise kao stručnjak za zaštitu od požara nije znao za kabelsku vertikalu kroz koju prolazi evakuacijski put.

Primjedbi na svjedočenje Tea Sekonda nije bilo.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA