Na barjaku su radile vezilje Lenka Bratoš, Maja Radonić, Lucka Beželj, Ana Knego, Luce Kojan, Meri Skejić i Ivana Kralj, a kite je oplela Marija Prlenda.
Prijatelji konavoske baštine pridonijeli su izradi novog barjaka za Bratstvo svetog Antuna u Butkovini, Dubravka. Novi barjak bratstva iz Butkovine svečano je blagoslovljen na misi na dan svetog Antuna 13. lipnja 2026. godine na veselje svih nas, pišu Prijatelji konavoske baštine:
Barjaci konavoskih bratstava bili su nezaobilazni inventar svih crkvenih pa i svjetovnih svetkovina u Konavlima. Nosili su se u procesijama kroz sela, na svečanostima i bili su dio svadbenih povoraka. Njihov možda najvažniji značaj vidljiv je u procesiji svetoga Vlaha koja se održava u sklopu proslave 3. veljače kad se svi barjaci povijaju u čast parcu. Tada iz svih župa bivše Dubrovačke Republike u grad stižu predstavnici bratstava sa svojim barjacima i pratiteljima.
Konavoska bratstva zapravo su ostatci srednjovjekovnih bratovština kojima se stanovništvo udruživalo i predstavljalo pred organima vlasti. Sastojala su se od predstavnika obiteljskih zadružnih kuća, najčešće domaćina. Imale su svoje statute i svoje barjake, a u nazivu bi stajao svetac u čije ime je i kapela kojoj pripadaju. Bratstva još uvijek u Konavlima brinu o seoskim dužnostima, ukopima, grobljima i ostalim obavezama.
Barjaci bratstava koji postoje u Konavlima su raznovrsni premda ih je najveći broj ukrašen u tehnici konavoskog veza. U sredini barjaka nalazi se prikaz svetca, a iznad i ispod je zagovor svecu i naziv bratstva. Konavoski vez se pristavlja po rubovima i na dnu barjaka. U istoj tehnici se izrađuju križi koji se postavljaju uz vez. Konavoski barjaci su po ovome specifični i smatramo da je ovaj segment upotrebe lokalnog veza izuzetno važan u budućem održanju.
Prijatelji konavoske baštine pridonijeli su izradi novog barjaka za Bratstvo svetog Antuna u Butkovini, Dubravka. U sklopu radionice veza osmišljen je uzorak konavoskog veza kojim je barjak obrubljen a sastoji se od velike svečane ošve koja završava u elementima kolača koji su napravljeni redizajnom ošve.
Na barjaku su radile vezilje Lenka Bratoš, Maja Radonić, Lucka Beželj, Ana Knego, Luce Kojan, Meri Skejić i Ivana Kralj, a kite je oplela Marija Prlenda.
Časne sestre Službenice milosrđa (Ančele) u Pilama su napravile prikaz svetog Antuna i sašile barjak. Na žalost, ovo je izgleda posljednji barjak kojeg su sašile jer se radionica zatvara.
Misija naše organizacije je očuvanje i prezentiranje konavoske kulturne baštine što smo i ovim projektom potvrdili. Suradnja na ovom barjaku primjer žive baštine i održanja konavoske tradicijske kulture, napisala je za Prijatelje konavoske baštine Antonija Rusković Radonić.
