“Broj stanovnika nam je ostao jednak, a broj stanova izgrađenih od 1991. godine porastao je za 40 posto. Kad bi tržište bilo pravilno, po tome bi cijena trebala biti niža nego sada. Rezultat je to loših zakona, koji su s vremenom postali ubojice gradova, a tiču se kratkoročnog najma.“
Tako je jučer na sjednici Gradskog vijeća o problematici priuštivog stanovanja govorio gradonačelnik Franković ponovivši kako se zalaže da stanovi u stambenim zgradama trebaju biti za život, a ne za iznajmljivanje turistima. Da je kapital pobijedio demografiju ponovio je na primjeru Zlatnog potoka gdje su danas gotovo sve apartmani.
Je li uopće moguće ograničiti otvaranje novih apartmana i kako to izvesti da kapital opet ne pobjedi. Mnoge se zemlje naročito na Mediteranu suočavaju s istim problemima, naraslim kratkoročnim najmom i nedostatkom stanova za domaće stanovništvo, a u ograničavanju kratkoročnog najma najdalje je otišla Španjolska. Najnoviji ekstreman primjer i moguća slika naše budućnosti stiže iz Malage.
Naime, nakon što je grad Malaga najprije ograničio izdavanje novih dozvola za iznajmljivanje samo na objekte s posebnim ulazom, a zatim uveo zabrane i moratorije u najopterećenijim četvrtima gdje apartmani prelaze 8 posto stanova, investitori su se okrenuli izgradnji i prenamjeni cijelih zgrada u turističke apartmane i aparthotele.
Na portalu Málaga Hoy i drugim španjolskim medijima obrađuju se teme kako su stroža pravila za apartmane dovela do procvata gradnje cijelih zgrada apart-hotela, koje podliježu drugačijem režimu regulacije i na njih se moratorij ne odnosi.
Prema analizama sektora, aparthoteli za investitore imaju nekoliko prednosti u odnosu na pojedinačne turističke apartmane. Njima se upravlja profesionalno, posluju kao jedinstveni turistički objekti i manje su izloženi lokalnim ograničenjima koja pogađaju privatne iznajmljivače. Upravo zato institucionalni investitori, fondovi i hotelske kompanije sve češće kupuju cijele zgrade za apartmanski smještaj umjesto pojedinačne stanove.
Málaga je tako postala primjer kako ograničavanje kratkoročnog najma u stanovima ne mora nužno zaustaviti turistifikaciju grada i da krupni kapital uvijek nađe put, odnosno rupu u zakonu. Rezultat ograničavanja dozvola za apartmane doveo je do toga da se broj stanova za najam blago smanjio, a broj zgrada aparthotela porastao je za čak 15 posto! Stručnjaci taj proces nazivaju „korporativnom turistifikacijom”, jer tržištem više ne dominiraju pojedinačni vlasnici koji iznajmljuju jedan stan, nego investitori koji kupuju ili grade čitave zgrade namijenjene turistima.
Je li i Dubrovnik već zakoračio u „korporativnu turistifikaciju“ ako nešto slično već odavno imamo u Dvorima Lapad, a i većina novosagrađenih zgrada zadnjih je godina potpuno namijenjena iznajmljivanju. Novouvedeno pribavljanje suglasnosti susjeda za iznajmljivanje koje zahtjeva novi zakon je time bespredmetno.
Na tragu je to onoga što u Hrvatskoj tvrdi Udruga spasimo male obiteljske iznajmljivače da u Hrvatskoj nije problem registrirani obiteljski smještaj, nego porast stanogradnje za nekretninsko tržište i nekomercijalni smještaj, a ne stanovanje. U toj Udruzi stalno tvrde kako se male iznajmljivače šikanira stalnim novim nametima zbog interesa krupnog kapitala i hotelskog sektora jer se i novi hoteli grade bez ograničenja.
