Ovogodišnji dobitnici Orlanda su redateljica Ivica Boban za životno djelo, glumica Helena Minić Matanić za ulogu Medeje i Ansambl L’Arpeggiata.
Na dan zatvaranja 76. Dubrovačkih ljetnih igara, u atriju palače Sponza, Hrvatska radiotelevizija već tradicionalno dodjeljuje nagrade Orlando za najuspješnija umjetnička ostvarenja festivala. Uz godišnje nagrade za dramsku i glazbenu izvedbu, dodjeljuje se i Grand Prix za osobit umjetnički doprinos u ostvarenju cjelokupnog programa Dubrovačkih ljetnih igara.
Nakon što je odgledao sve predstave dramskog programa 76. Dubrovačkih ljetnih igara Ocjenjivački sud nagrade Orlando u sastavu: Petra Jelača – predsjednica, te Davor Mojaš i Željka Turčinović – članovi, jednoglasno je odlučio dodijeliti nagradu Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u dramskom programu 76. Dubrovačkih ljetnih igara glumici Heleni Minić Matanić, za ulogu Medeje u predstavi “Medeja“ prema tekstu Simone Stonea i Heinera Müllera, premijerno prikazanoj 27. srpnja 2025. na tvrđavi Lovrjenac, u režiji Marina Kušeja, te koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara, Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu te Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora. Helena Minić Matanić u ulozi Medeje tijekom cijele izvedbe uspijevala je balansirati između Stoneove suvremene žene i univerzalnog, antičkog mita iz teksta Heinera Müllera Medeja materijal. U ulozi suvremene Medeje igra na dvije razine, poigravajući se temom ludila odnosno psihičke neuravnoteženosti, dajući joj dimenziju prave tragične junakinje, ali i inteligentne suvremene žene, uspijevajući publiku čitavo vrijeme održati u napetosti i nesigurnosti igre koju je glumačkom vrsnošću kreirala: radi li se o stvarnome gubitku razuma ili je to oružje kojim se služi protiv nepravde. Helena Minić Matanić u toj je igri autentično utjelovila udvojenost psihički neuravnotežene osobe, ponajviše polarizaciju silne snage, energije i odlučnosti te emotivne labilnosti koja je taj rascjep u ličnosti i uzrokovala. Njezina Medeja ne stavlja akcent na tragični motiv i dramatiku ubijanja djece, odnosno na kolebanje između majčinskih osjećaja i osvete. Stavlja fokus na neprihvaćanje nepravde, u čemu je Helena Minić Matanić dosljedna i uvjerljiva. Scene emotivnog lomljenja kao i prizori seksualne asertivnosti i ucjenjivanja muža u nadi da ga ponovno osvoji, uistinu su iskaz velike glumačke posvećenosti i emotivne predanosti pa za ovu ulogu zaslužuje najiskrenije čestitke.
Nagradu Orlando Heleni Minić uručio je ravantelj HRT-a Robert Šveb.
„Dobro da ipak nisam napisala govor jer ne bih mogla čitati. Ovaj aplauz koji sam sad dobila i sve što ste mi pružili je moja najveća nagrada. Hvala dubrovačkoj publici, hvala Dubrovačkim ljetnim igrama, hvala Martinu Kušeju, hvala Mariboru, Slovenskom narodnom gledališću, mom matičnom kazalištu HNK Varaždin. Toliko su mi ljubavi pružili unutar ovog procesa da im ne mogu zahvaliti i sa svim želim podijeliti ovu veliku nagradu. Hvala žiriju što je prepoznao moj rad i nagradio ga velikom krunom moje male karijere.
Prvi put sam stala na scenu sa šest godina, na te daske koje život znače. Tada sam već igrale predstave za djecu u Puli. Nismo imali kazalište, radili smo u nekim kulturnim centrima i kako su se tad zvali, pionirskim domovima. Po mene bi došla pedagogica u školu i rekla bi da se spremim da se vrijeme da odigram predstavu i onda bih se vraćala na nastavu. I tako sam funkcionirala cijelu osnovnu i srednju školu.
Sinoć dok sam razmišljala što ću reći razmišljala sam da sam tad sam imala šest godina, a danas imam 46 godina. Ovo ja zapravo nagrada za moj tridesetogodišnji rad. Tako mlada.
Hvala i Gradu Dubrovniku. Mi smo ove godine imali temu žene u umjetnosti. Voljela bih i da se priča o ženama koje stoje iz Dubrovačkih ljetnih igara. O tome bi se itekako moglo pričati. To su tako posebne žene, tako pametne, inteligentne, sa svojim stavovima i mišljenjima. Žene hvala vam na tako velikoj organizaciji i trudu i svemu što sve ove godine radite za ovaj festival i ovaj Grad.
Najviše se želim zahvaliti Senki Bulić. Ovo će sad zvučati patetično ali Senka hvala ti što si svjetlo na kraju mog tunela. Senka i ja smo prvi put stupile na scenu prije 10 godina kao kolegice. Vjerovala je više u mene nego ja sam ja vjerovala u sebe. Drugi mi je dan došla i rekla da ću dobiti nagradu. I ja sam dobila nagradu. Nakon toga dobila sam prvo dijete, pa završila na porodiljnom, pa drugo dijete, a na porodiljnom sam dala otkaz. Senka mi je rekla da će sad igrati Ibsenovu Noru. Ostala sam trudna s trećim djetetom i ostala bez posla. Senka me tada pozvala u HNK Varaždin, čiji sam član posljednje tri godine, i omogućila mi da imam svoj kruh u rukama. Omogućila mi je da sa svakim novi projektom raste i da mi je svaki novi projekt izazov.
Hvala mojoj djeci koja su izdržala ova dva mjeseca bez mene. Mame nije bilo. Sinoć me najmlađi sin od pet godina pitao mama jesi li opet pobijedila jer mama uvijek pobijedi. I pitao me da li se netko drugi ljuti. Ja sam rekla da im donosim Orlanda i da se nadam da se nitko drugi ne ljuti, zašto što smatram da smo svi pobjednici, samim time što se ujutro probudimo, a kamoli da može sudjelovati na prekrasnim Dubrovačkim ljetnim igrama. Zaista smo si ovdje pobjednici.
Ovu nagradu posvećujem svom ocu koji nažalost nije više s nama. Tata hvala! I hvala svima vama. Dubrovčani, hvala od srca“, kazala je Helena Minić Matić po primitku nagrade.
Nagradu Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u glazbenom programu 76. Dubrovačkih ljetnih igara dobio je Ansambl L’Arpeggiata za koncert održan 25. srpnja 2025. u atriju Kneževa dvora. U svom obrazloženju Ocjenjivački sud nagrade u sastavu predsjednice Sanje Dražić i članova Alberta Frke i Petra Obradovića, napisao je sljedeće obrazloženje
„Koncert Ansambla L’Arpeggiata na čelu s njihovom osnivačicom i voditeljicom Christinom Pluhar zvao se “Wonder Women” i bio je uglavnom posvećen skladateljicama mahom iz vremena baroka koje su svojevremeno imale značajnu ulogu u umjetničkom i intelektualnom životu svojih gradova i država. Živjele su u doba kad se sudbina žene određivala ili udajom ili odlaskom u samostan čime je njihovo djelovanje još snažnije i još važnije. To su Barbara Strozzi, Andrea Falconieri, Francesca Campana, Isabella Leonarda i Francesca Caccini, prva operna skladateljica. U programu je uvršteno i nekoliko manje poznatih skladatelja iz istog vremena te južnoameričke i talijanske narodne pjesme koje govore o ženama. Takav jedinstven kolaž publici je pružio vrhunsko i nesvakidašnje iskustvo. Troje pjevača i sedam instrumentalista Ansambla L’Arpeggiata izveli su dvadesetak skladbi koje smo odslušali i odgledali u jednom dahu. Bili su besprijekorno uigrani a ujedno i potpuno prirodno opušteni. Ponekad i komični u slikovitoj mimici. I rasplesani. Tom čarobnom atmosferom članovi Ansambla potpuno su osvojili nažalost ne baš brojnu publiku koncerta. Pa smo se svi zajedno i odlično zabavili. Rijetko doživljavamo takav spoj visokog profesionalizma i ležernog, spontanog ponašanja na sceni kojoj ovi izvođači idealno pripadaju. A glazbeni dodatak, Cohenovu Alleluja, na poticaj Ansambla pjevala je i publika. Nekad takvo animiranje slušatelja može djelovati sladunjavo. Ali ne i u ovom slučaju! Jer, bio je to nastavak izuzetnog druženja u kojem je vrhunska izvedbenost do krajnjih granica isprepletena s potpunom, iskrenom proživljenošću svakog trenutka. Bez trunka poze i dodvoravanja. Ne pamtimo kad se u Kneževom dvoru dogodilo takvo prožimanje izvođača i publike. Čime nas je nastup Ansambla L’Arpeggiata uveo u čaroliju svog glazbenog svjetonazora i doživotno osvojio. Čestitamo!“
Grand Prix Orlando za naročit umjetnički doprinos u ostvarenju cjelokupnog programa Dubrovačkih ljetnih igara dodjeljuje se Ivici Boban.
U ovoj sezoni Dubrovačkih ljetnih igara koju koncipiramo oko tematike žene, Ivica Boban pravi je izbor već i samom činjenicom da je svojim bogatim kazališnim stvaranjem i respektabilnom karijerom prva žena u, do tad muškoj, profesiji kazališne režije. Ivica Boban uvijek je svojim djelovanjem otvarala nove poglede na umjetnost kazališta. Od samog početka svojim je angažmanom anticipirala teme koje danas smatramo ključnim znanjima na području kazališne umjetnosti i pedagogije. Afirmirajući pritom i postavke koje prepoznajemo kao nagovještaj feminističke fenomenologije. Ivica Boban je redateljica, koreografkinja, autorica dramskih tekstova i kazališnih projekata, dramaturginja, scenaristicia, plesačica i glumica. Na svim ovim područjima kretala se dobrim dijelom neispitanim stazama. Bez obzira na to radi li kao redateljica na djelima klasične dramske literature (Sofoklo, Euripid, Ibsen, Držić, Šnajder…), stvara li predstave na improvizacijama ili se pak bavi umjetničkom pedagogijom, pomicala je postavljene granice, imajući dovoljno kreativne snage i odlučnosti da premošćuje prihvaćene jasno razdvojene forme (govor-pokret-gluma, gluma- režija, režija-pedagogija). Čitavim opusom neprekidno dovodi u pitanje granice i podjele pa tako spaja i povezuje umjetnost i ritual, umjetnost i znanost, osobno i javno, tijelo i glas, emociju i spoznaju. Posve autonomno u odnosu na prevladavajuće tendencije dramskog teatra, fokusira se na tijelo kao prostor u kojem se spaja sadašnje i prošlo, svjesno i nesvjesno, iskazivo i neiskazivo, tijelo kao mjesta spoznaje. Prelazi dogovorno stvorene granice fizičkog i dramskog teatra, kao i pedagoškog i profesionalnog umjetničkog rada. Ova iznimno plodna redateljica i pedagoginja, imala je vrlo široko polje utjecaja, mijenjajući percepiju kako glumca, tako i gledatelja, kao i studenata glume. Jednako tako, i postupcima prema dramskom tekstu, stvarajući mu podtekst i kontekst i intertekst aktualnim vremenom i lokacijom/ambijentom izvedbe, kao i publikom koja je uključena kao završni stvaratelj, uz brisanje granica kazališta i zbilje.
Nagradu redateljici Ivici Boban uručila je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.
„ Vrlo sam zahvalna svim koji su me predložili i koji su mi dodijelili ovu nagradu. To mi je stvarno veliko priznanje za moj dugogodišnji rad na Igrama, preko 60 godina. U Dubrovniku sam stvorila neke od svojih najznačajnijih predstava. Obožavam Dubrovnik, to mi je drugi doma.
Zaista sam voljela raditi od dječjih predstava s kazališnom radionicom Pozdravi koje smo igrali po uličicama, a kojima su djeca uživala, ili do velikih animacija isto s Pozdravim koje smo radili po Stradunu i pozivali ljude u teatar, ali i igrali ad hoc na licu mjesta u interakciji s publikom male segmente predstavnica. Obožavam publiku u Dubrovniku u koja mi je bila velika podrška. Uživala sam i kad sam radila velika otvaranja i kad sam nastojala napraviti festu u Gradu i ne samo ispred sv. Vlaha i na Stradunu, nastojala sam da se to širi po čitavom Dubrovniku.
Hvala vam svima. Hvala Ljetnim igrama, hvala Senki Bulić. Hvala svima koji su me pratili na Igrama svih ovih godina. Kao što je rekla Helena to jedna vojska žena koja stvarno bespoštedno radi . Hvala mojoj Lini koja je isto tako duša Igara. Hvala Dubrovniku što postoji, on je pjesma, poezija, san i čudo u svemiru”, kazala je Boban.
Nagrade Orlando se tradicionalno dodjeljuju zadnjeg dana Dubrovačkih ljetnih igara, a pod patronatom Hrvatske radiotelevizije su od 1992. godine.
Foto: Ivana Mitrović
