8 C
Dubrovnik
Srijeda, 21 travnja, 2021
Naslovnica Lifestyle Od 1967. otvaranje Feste sv. Vlaha gleda "svisoka" - Slavenko Prizmić s...

Od 1967. otvaranje Feste sv. Vlaha gleda “svisoka” – Slavenko Prizmić s istim uzbuđenjem i danas uzima fanfaru u ruke i izlazi na taracu Sponze

Gospar Slavenko Prizmić od, pa, zbilja daleke 1967. godine “otvara” Festu sv. Vlaha na taraci Sponze, svojom fanfarom najavljujući najsvečaniji trenutak koji se događa ispred Crkve sv. Vlaha, a zvukom tog specifičnog instrumenta s kolegama prati i svako izvođenje dirljive svečeve himne. U svih ovih 54 godine tek je jednu izostao i to iz zdravstvenih razloga. I svake godine iznova i nanovo osjeća uzbuđenje i čast stajati među svojim kolegama, fanfaristima koji su dionici tradicije, ceremonije otvaranja Feste sv. Vlaha, na Kandeloru, 2. veljače.

-To je jedinstveni osjećaj. Treba odsvirati nešto na način da zazvoni i da puk osjeti da se nešto događa, fanfara i inače služi kako bi se skrenula pažnja, kako bi se najavilo nešto veličanstveno što slijedi, kako bi se utišao puk i fokusirao se na nešto što dolazi. Tih minutu, dvije sviranja moraju bljesnutu i to mora biti gromoglasno – kazao je gospar Prizmić dodajući kako je lijepo cijeli taj događaj pratiti “svisoka”, s tarace Sponza i kako mu se svake godine iznova srce napuni posebnom ljepotom dok gleda događanja ispred Crkve sv. Vlaha.

-Uzbuđenja ne nedostaje, da nije te draži ne bih ja u ovome ustrajao preko pedeset godina, pogotovo otkad sam pošao u mirovinu i preselio u Župu dubrovačku. Ovakvi trenuci čine život lijepim.

Iako su protokoli otvaranja Feste sv. Vlaha svake godine isti, nisu mu dosadni i ne bi trebalo ništa mijenjati, smatra gospar Slavenko.

– Ovo je tradicija i ne treba ništa mijenjati, neka ostane onako kako je bilo i neka se održava, neka mladi prihvate i slave. Ne treba ništa bolje i ovako neka potraje.

Ovogodišnja festa, ograničenja kretanja, socijalno distanciranje koje su nametnule epidemiološke mjere koje je trebalo poštivati da bi se uopće odobrilo slavlje u ove dane koji su identiteti dubrovačkog tkiva, podsjetila je gospara Slavenka na 1971.

-Došao sam ispred Crkve sv. Vlaha kao i mnoge godine prije, te sam čekao svoje kolege, a kada sam vidio da se primaknula ura od “otvaranja” feste, ušao sam u Crkvu i tamo zatekao pok. prof. Margit Cetinić koja mi je rekla da nećemo izlaziti vanka jer je zabranjeno. I tako smo mi iz crkve otpjevali i odsvirali himnu sv. Vlahu najbolje što smo znali i umjeli – prisjeća se gospar Prizmić godine “hrvatskog proljeća”.

Njemu je glazba oduvijek bila ljubav, iako se u životu bavio nečim posve drukčijim – završio je ugostiteljsku školu u Gradu, te je po brojnim dubrovačkim hotelima radio kao kuhar. Posljednjih šest godina svog radnog vijeka je proveo, kaže, tamo gdje je i započeo – u ugostiteljskoj školi, ali ovoga puta kao nastavnik. Otamo je i pošao u mirovinu.

Radio sam i pohađao Glazbenu školu, što je tadašnji direktor Anton Nanut jako poštovao, te mi “izlazio u susret”. Dosta sam brzo napredovao u sviranju trublje, za što je bio jako zaslužan i moj prof. Nino Obradović, uz čiju sam pomoć relativno brzo dospio i do povremenog honorarnog posla u Dubrovačkom simfonijskom orkestru.

Obzirom na profesiju iz koje je i stekao mirovinu, kako ne upitati – što se jelo na Kandeloru i Sv. Vlaha u Gradu?

-Na Kandeloru su krafeni bili obavezni, bilo ih je za kupiti svugdje po Gradu, a sjećam ih se najviše iz Cele i Slastičarne Šikić, a neizostavni su bili i šporki mararuli. Na Sv. Vlaha se najčešće kuhala menestra ili nekakvo jelo u toću, pašticada, neka njokada… Kad bih prije silazio niz skale, znao sam sa svakim novim skalinom osjetiti gdje se što kuha… kako koji skalin, drugi vonjic…. čak sam znao ocijenit i nedostaje li u tom jelu soli ili nešto drugo. To je profesionalna “defomacija”, po mirisu sam znao procijenit kakvo je jelo.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić