22.8 C
Dubrovnik
Srijeda, 22 rujna, 2021
NaslovnicaDupromoMASLINAR: Trebalo je na najbolji način predstaviti dalmatinske proizvode, a kada su...

MASLINAR: Trebalo je na najbolji način predstaviti dalmatinske proizvode, a kada su stvoreni temelji maslinarstva?

U suradnji portala dubrovniknet.hr i časopisa Maslinar u ovomtjednom izdanju donosimo: Povodom brojnih svjetskih natjecanja s kojih nam se vraćaju nagrađena ulja, povjesničar Maslinara Željko Krnčević otišao je na prvu poslijeratnu smotru – Zagrebački velesajam

Prvi poslijeratni sajam

Godine 1947. organiziran je prvi Velesajam u Savskoj, kao prvi poslijeratni sajam održan u nekoj od zemalja istočnog bloka

Ranije smotre

A da ne pomislimo da je to počelo od onog Velesajma 1947., napominjemo samo kako je takvih smotri bilo i ranije

Dalmatinski proizvodi

Trebalo je na najbolji način predstaviti dalmatinske proizvode, a sigurni smo da su aduti bili vino i ulje

Ulazeći opet u naš maslinarski vremeplov, u naš stroj koji nas vodi maslinarskim putovima, ali i bespućima, lijepo je sjetiti se i prisjetiti svih onih koji su nekad ili davno, ili ne baš tako davno skrbili o našoj Maslini. Tako ćemo ovaj put u godinu 1947. u Split, pa onda u Zagreb. Poratno vrijeme, obnova, trebalo je vratiti sve u normalno stanje. Truda puno, posla još više. O detaljima neću 🙂 Ograničimo se na naše maslinarstvo.

Bolja budućnost

U ruci mi je dopis pisan u Splitu, 2. svibnja godine 1947. U ime Oblasnog narodnog odbora Dalmacije, Odjela za poljoprivredu i šumarstvo, a Otsjeka za poljoprivredu i stočarstvo, napisao ga je šef Otsjeka Roje ing. Marin. E sad, kako je šjor Marin izgledao, kakav je bio i koliko je uspješno obavio ovaj zadatak, teško nam je reći. No, zamislimo jednog sredovječnog gospodina (jer ako je inžinjer, znači da je prije rata diplomirao), kako zdušno obavlja svoj posao, nadajući se boljoj budućnosti kako za maslinarstvo, tako i za poljoprivredu općenito. Dopis je bio upućen Kotarskim Narodnim odborima u Dubrovniku, Metkoviću, Pelješcu, Korčuli, Visu, Hvaru, Braču, Splitu, Trogiru, Sinju, Šibeniku i Zadru, te Gradskom Narodnom odboru u Splitu.

Sigurno je naš šjor Marin sudjelovao i u velikom projektu poslijeratne obnove poljoprivrede i stočarstva. A dio te priče bio je i Zagrebački velesajam. Do rata je funkcionirao kao Zagrebački zbor, a onda je, pošto je došlo do promjene političkih okolnosti, Odlukom Izvršnog odbora u okviru Gradskog Narodnog Odbora od 22. veljače 1947. godine, raspušten. Imovina je stavljena na raspolaganje Gradskom Odboru, a organiziran je Zagrebački velesajam. Iste, 1947., organiziran je i prvi Velesajam u Savskoj. Naglasimo da je to bio prvi poslijeratni sajam održan u nekoj od zemalja istočnog bloka. Ovo pišem čisto da vidite koji je značaj zasigurno ovaj događaj imao. I koliko je morao značiti tadašnjoj vlasti u onoj: “Nema odmora dok traje obnova!”. Zamišljam tako i našeg šjor Marina Roju kako zabrinuto i s velikom odgovornošću diktira sekretarici dopis koji je odaslao po cijeloj Dalmaciji. I onda u svim tim Kotarima, Gradovima, Zadrugama brižne drugove kako po hijerarhijskoj ljestvici prosljeđuju zadatak. Do onih krajnjih, a koji su uvijek u stvari isti, proizvođača, poljoprivrednika, stočara, maslinara, vinara …

Smotre i uspjesi

Na neki način možemo to usporediti i s današnjim smotrama i sajmovima raznih struka – od vinarskih do maslinarskih. Upravo je i autor ovih redaka sudionik uglavnom manifestacije Maslina i ponekog Noćnjaka i smotri u Vodicama i Zadru. Svakako su upravo ovakve manifestacije zaslužne za unapređenje kako svih struka, tako i našeg maslinarstva i uljarstva. Upravo veseli činjenica kako se naša ulja kao zlatna vraćaju i sa svjetskih smotri. Stvarno lijepo. A da ne pomislimo da je to počelo od onog Velesajma 1947., napominjemo samo kako je takvih smotri bilo i ranije, te da su naši vrhunski znalci svoja vina i ulja slali na ocjenjivanja po cijeloj Europi, pa i dalje. I postizali uspjehe, naravno. A mi se vratimo našem šjor Marinu i njegovom dopisu koji se sigurno ozbiljno shvatio. Pa tako piše (u stvari zamislimo ga kako je “zapalija duvan” i diktira svojoj “sekretarici”) :

Od 31.5. do 9.6. o.g. održat će se zagrebački velesajam. Na njemu će izlagati uzorke svojih proizvoda zadruge proizvođačke i prerađivačke iz svih N. Republika (Narodnih). Naročito je potrebito da iz naše Republike ove zadruge budu zastupljene u što većem broju, sa što više uzoraka proizvoda. Potrebito je zato da i vi sa svoje strane sve učinite, kako bi proizvođačke zadruge na vrijeme i dobro spremile sve što mogu izložiti. Bilo bi potrebito da stručnjaci na terenu, agronomi, veterinari, enolozi i dr. pruže pomoć zadrugama u sređivanju i odabiranju proizvoda za velesajam.

Treba nastojati da niti jedna od aktivnih proizvođačkih zadruga ne izostane od ove akcije. Tu dolaze prvenstveno: vinarske, uljarske, mljekarske, stočarske, pčelarske, kunićarske, voćarske, biljne i zadruge za kućnu radinost, pletarske, rezbarske, ćilimarske i sl.”

Strepnje nad uspjehom

Dalje naš šjor Marin piše kako je zbog kratkoće vremena i važnosti cijele akcije potrebno raditi brzo i ozbiljno, te da je potrebno da se uključe sve razine narodne vlasti dajući inicijativu, smjer i potrebnu pomoć.

Pa onda završava dajući do znanja da nema šale i da je cijela stvar itekako ozbiljna:

Izvjestite nas što prije što ste po ovome poduzeli, kao i o rezultatima pripreme i organizacije kod samih zadruga, te što koja misli izložiti, u kojoj količini, kao i o svemu u vezi toga.

Dostavlja se prednje upustvo time da se povežete na terenu sa proizvođačkim zadrugama koje izlažu na Velesajmu u Zagrebu, te da pružite pomoć odnosnim zadrugama u obliku savjeta i sugestije, kako bi se na Velesajam poslali što probraniji dalmatinski proizvodi” I završava onim uobičajenim S.F – S.N.

I tako je naš šjor Marin strepio nad ovom akcijom jer, trebalo je na najbolji način predstaviti dalmatinske proizvode, a sigurni smo da su aduti bili vino i ulje. Nadam se samo da će mi u nekom arhivu “pod ruke” dospjeti i moguće izvješće o ovoj akciji prepunoj aktera iz naših krajeva. Naših prethodnika od kojih su neki, naravno, kao i uvijek, sve ovo shvaćali ozbiljno, i onih drugih koji su od straha morali štogod i napraviti. Prepustiti se mašti i od ovog dopisa stvoriti sebi cijeli film. Od šjor Marinovog diktiranja pa do Velesajma u Savskoj u Zagrebu. Vlakovi, kamioni, putovi, mirisi i okusi, svjetla velegrada za naše vinare i maslinare. Iako mislim da su ipak rukovodioci imali privilegij putovanja i prezentiranja :). Lijepo je pročitati i vidjeti kako je naše maslinarstvo uvijek bilo zastupljeno. I koliko se od tada napravilo. Sretni smo što su i naša manifestacija Maslina i časopis Maslinar kockice za boljitak u prelijepom mozaiku koji se zove Maslina i Ulje.

Sretan 70. broj!

Čestitam našem i vašem Maslinaru 70. broj. Da, već sedamdeseti. A kao da je jučer počelo. Sa šjor Sinajem, našom dragom urednicom Milom i cijelom ekipom. Zaista sam sretan što sam ih upoznao, što smo prijatelji i što i dalje nastavljamo raditi za našu zajedničku ljubav – Maslinu! Sritno Ti dragi Maslinaru i još dugo nam poživio.

IZVOR: Maslinar.com

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić