Ostao je bez večere, jer – tog predvečerja kad je na proputovanju prema Veneciji gdje je potrošio preko 50 milijuna dolara za svoje vjenčanje, Jeff Bezos, vlasnik Amazona sa svojim mega popularnim prijateljima poželio svratiti do Mrčare na frešku ribu – kod Kreša i Sanje jednostavno nije bilo slobodnog stola. Krešo je Bezosovoj agentici sve lijepo objasnio – da su tih nekoliko stolova već rezervirali njegovi gosti, te im uputio poziv da svrate i popiju piće. I tako je i bilo, ako je suditi prema priči koju je odlično skrojio Krešov frend Boris Dežulović u svojoj kolumni na N1. Pa, Dežulović, između ostalog pojašnjava i piše:
Mrčara je mali nenastanjeni otok Lastovskog arhipelaga koji je sve do devedesetih služio kao baza Jugoslavenske ratne mornarice. Nakon rata otočić je u zakup uzeo jedan s kraja, s namjerom da na njemu drži ovce i koze, ali je s vremenom prepoznao njen turistički potencijal, pa uz bivše vojno pristanište, jedino na otočiću, podigao konobu za nautičare namjernike. Prije nekoliko godina koncesiju je sa suprugom Sanjom preuzeo njegov zet Krešo, moj drug i zemljak iz Dugog Rata, profesor kineziologije koji je punčevu konobu uredio u robinzonski kutak za one kojima umjesto luksuza treba samo čisti plavi mir. U konobi Mrčara, naime, nema ni struje, ni vode, ni interneta, nema čak ni jelovnika: pitku vodu Krešo dovozi s Lastova, hladnjak napaja strujom iz solarnog panela, a jede se što on i prijatelji ulove toga dana. Rezervirate li tako na vrijeme jedan od par stolova pod borovima i jednostavnim crvenim suncobranima s logotipom Karlovačkog piva, možete uživati u vrhunskoj svježoj lastovskoj ribi i domaćem grku, s domaćom verdurom i pogledom na najmodrije od sviju modrih mora ovoga svijeta.
…
I mog druga Krešu, naime, jednako je jedne kasne ljetne večeri nazvao ženski glas, jednako se predstavio agenticom gospodina Jeffa Bezosa, vlasnika Amazona, i jednako ljubazno upitao bi li bio problem da za sutra u pet rezervira stol i ručak za gospodina Bezosa i buduću gospođu suprugu, te njihove prijatelje iz all-star selekcije svjetskog show-businessa, Ushera, Blasberga, Brauna, Orlanda Blooma i Katy Perry.
Problem s rezervacijom stola mogli su, istina, biti takozvani obični gosti, koji su već ranije rezervirali svih onih nekoliko stolova u Krešinoj konobi, ali – shvatili ste – ništa što ne bi mogao riješiti novac trećeg najbogatijeg čovjeka na svijetu, s dvjesto dvadeset milijardi dolara na računu. Mogli su, ali nisu.
Problem je, naime, ispalo nešto sasvim drugo: Krešo ljeti ne živi u svijetu u kojemu je gospodin Bezos treći najbogatiji čovjek. Krešo ljeti živi na Mrčari, a na tom otočiću izvan Bezosova svijeta nema najbogatijih i manje najbogatijih ljudi, niti ima običnih i neobičnih gostiju. Moj drug je tako gospođi agentici ljubazno i jednostavno objasnio kako joj ne može pomoći, jer sva su mjesta u konobi za sutradan već rezervirana.
…
Svi su svjetski mediji onda, naravno, prenijeli senzacionalnu priču o Robinzonu Kreši s pustog otočića Mrčare, koji je – za razliku od strašnog oligarha Doronjina i menadžmenta najluksuznijeg venecijanskog hotela – glatko odjebao i Jeffa Bezosa i cijelo njegovo slavno društvo, postavši heroj onih malobrojnih preostalih koje u ova strašna vremena nije preuzela nezajažljiva pohlepa, i koji goste slažu po popisu rezervacija, ispisanom na komadu papira zakačenom kraj šanka, a ne po Forbesovom ili Bloombergovom popisu najbogatijih ljudi na svijetu.
A moj dobri i skromni drug – suočen s win-win situacijom, u kojoj bi od Bezosa, Ushera, Blooma i Katy Perry u njegovoj robinzonskoj konobi bez struje i vode marketinški jača bila još samo priča u kojoj bi ih on sve glatko odjebao – novinarima onda lijepo objasnio kako on nikoga nije odjebao, već im je samo pristojno objasnio da je rezerviran i popunjen, uljudno ih onda pozvavši na piće.
Kako je, najzad, i bilo: sutradan u pet na malo pristanište na Mrčari iskrcali su se vlasnik Amazona s gospođom Sánchez i svojim slavnim prijateljima, pa u Krešinoj konobi popili piće i gledali takozvane obične ljude kako jedu ribu.
…
A ja se, što da vam pričam, sve otada hvalim kako s prijateljima jedem tamo gdje ne mogu ni Orlando Bloom sa svojom Katy Perry ni sam Jeff Bezos sa svojom Lauren. Uz dužno poštovanje, nije Krešina konoba kojekakav petozvjezdani Aman Venice na Canalu Grande, pa da svaki namjernik s dvjesto dvadeset milijardi dolara u džepu može dobiti stol – piše Boris Dežulović u svojoj kolumni na N1 koju u cijelosti možete pročitati OVDJE.
A u sve buduće opise malog nenaseljenog otočića u blizini Lastovo možda uđe i intrigantan detalj – Mrčara, otočić na kojemu nije bilo para kojima bi treći najbogatiji čovjek na svijetu mogao platiti večeru za sebe i svoje mega popularne prijatelje.
