KRONOLOGIJA izgubljenih Đivovića: od javnog do privatnog parka i plaže

Grad Dubrovnik je već prethodno bio zatražio od Republike Hrvatske prijenos prava vlasništva njihovog suvlasničkog udjela u Parku Đivović na Grad Dubrovnik, međutim, istom se zahtjevu odnosno traženju nije udovoljilo – stoji u odgovoru iz Grada Dubrovnika u kojemu se dodaje kako će i dalje pregovarati s vlasnikom Turčićem da plaža ostane dostupna našim sugrađanima. No, poprilično je neizvjesno što će se događati s dostupnošću plaže kupačima koji se kupaju “ispod Đivovića”.

Sada kada su Grad i država izvlašteni iz parka Đivović, svi se pitamo kako ćemo do plaže? Više od 14 godina, od kada je Turčićeva  tvrtka kupila drugi dio imanja, odnosno park, do plaže se kalavamo okolnim skalama koje je Turčić izgradio na rubu parcele da mu više ne idemo posred imanja kako se to činilo desetljećima. Sada je dovoljno da se te njegove skale koje su ionako službeno bespravno sagrađene sruše i da više nitko, osim Turčića  nema kopneni pristup Đivovićima. Imat će privatnu plažu, ne treba tražit’ “ni koncesiju” – Tako konačni kraj pravne borbe za park i pristup plaži Đivović tumače dugogodišnji kupači, nakon što je objavljeno kako je odlukom Općinskog suda u Dubrovniku Grad Dubrovnik izgubio suvlasnički udio u Parku Đivović odnosno da je razvrgnuta suvlasnička zajednica s društvom Adriatik razvoj dubrovačkog poduzetnika Braslava Turčića.

Zabrinuti kupači nadaju se kako će Grad Dubrovnik  iznaći načina  da im se osigura neometan prolaz kopnom do mora, no ni sami ne vide kako će to ići bez dogovora s privatnim vlasnicima koji nisu spremni ustupiti niti centimetar zemljišta. Skeptični su jer sve dosadašnje pravne bitke za nekad javni park ispod Zlatnog potoka gdje su se kroz prošlo stoljeće generacije ljuljale na ljuljačkama i igrale na boćalištu u Đivoviću, su izgubljene.   

Krajobrazna studija Grada Dubrovnika iz lipnja 2022. godine navodi kratku povijest ovog prostora s visokom vegetacijom crnogoričnih stabala. Navodi  kako je  Park Đivović za predio Sveti Jakov i Zlatni potok  u 20. stoljeću bio ono što je Bogišićev park za predio Ilijina glavica. Prostor je tada preuređen, a naziv je zadržan prema vlasniku imanja Baldu Đivoviću (1825-1909) zlataru, posjedniku i vlasniku kuće s perivojem na prvoj trećini stare karavanske rute na predjelu Sveti Jakov, točno nasuprot otoka Lokruma. Đivović je bio zaljubljenik u vrtove, član društva Società d Orticoltura del Litorale, kojeg je podupirao nadvojvoda Maksimilijan Habsburški, te je prijateljevao sa dvorskim vrtlarima na Lokrumu, a u tome krugu je dolazilo i do razmjene sjemena i biljnog materijala. Svakako je i tijekom 20. stoljeća nedovoljno valorizirana Đivovićeva ostavština, da bi u novom tisućljeću čitav parkovni prostor bio prodan i postao dio privatnoga posjeda, nakon čega je park preuređen te je građanima moguće isključivo uz rub nekadašnjeg parka pristupiti obali gdje je kupalište.

Prema GUP-u grada Dubrovnika, park je javni u kategoriji Z1, te je također u zoni “B” – gdje je predviđena djelomična zaštita povijesnih struktura čiji režim zaštite uvjetuje očuvanje izvornih karakteristika pojedinačnih kulturnih dobara, kompleksa i povijesnih ambijenata te izvornu konfiguraciju obale. Ostatak zelene površine i pristup moru bi trebalo adekvatno urediti te novim GUP-om izmijeniti kategoriju za prostor nekadašnjeg parka Đivović, navode u Studiji.

Izgrađenost parcela, kulturna dobra u javnom parku, pomorsko dobro, sve su to argumenti kojima su  kroz dva desetljeća država i Grad Dubrovnik u brojnim pravnim i sudskim postupcima  pokušali održati dio Đivovića javnim. Većinu zemljišta u parku s omirinom kupio je od nekadašnjih vlasnika u povratu nacionaliziranog zemljišta britanski poslovni čovjek Matthew Hinckley, dok se za manji dio vlasništva, pred Uredom Državne uprave vodio  postupak povrata i utvrđivanja prava vlasništva Republike Hrvatske.

Grad Dubrovnik imao suvlasničkog udjela na tom dijelu nekretnina 3,82%, a Republika Hrvatska udio od 10,68%.

Kada je 2011. tvrtka Adriatic razvoj preuzela uređenje prostora parka krenuli su problemi i sudska bitka u kojoj je Grad tužio Adriatik razvoj zbog smetanja posjeda, jer je tvrtka bez suglasnosti Grada kamenim zidom zagradila sve prolaze kroz park, čime je Grad u potpunosti onemogućen u suvlasničkim pravima, a građani u nesmetanom prolazu. Pozvana je i Građevinska inspekcija koja je 2012. zabranila izvođenje radova u parku i oko parka na pomorskom dobru, gdje je tvrtka Adriatik razvoj izgradila pristupne skaline do mora kako kupači ne bi više prolazili kroz park. To su skalini kojima i danas do plaže Đivović prolaze kupači, a Grad je nastavio bitku za svoje suvlasništvo.

Prije dvije godine gradonačelnik  Franković  najavio je kako Grad Dubrovnik preuzima suvlasništvo nad parkom Đivović nakon što je Općinski sud u Dubrovniku nepravomoćno presudio u korist Grada, utvrdivši ga kao suvlasnika više nekretnina koje u naravi čine Park Đivović.

Sudski se proces oko rješavanja suvlasničkih odnosa nastavio i nakon 12 godina ‘sudovanja’ o konačnom razvrgnuću suvlasničke zajednice na koju se nisu žalili niti Republika Hrvatska niti Grad Dubrovnik, javnost je doznala na  posljednjoj sjednici dubrovačkog Gradskog vijeća od vijećnika Marina Krstulovića.

– Tko je kriv što smo kao Grad izgubili 3,82 posto te kao Republika Hrvatska 10,68 posto, što je zajedno 14,5 posto udjela u katastarskoj čestici veličine 3481 metara četvornih? Tih 14,5 posto je više od 500 m2, sasvim dovoljno za odijeliti južni dio parcele parka Đivović, odnosno uknjižiti se na jedini stvarni put koji je u parku postojao prije nego što je ovaj novi, ilegalno napravljen – ustvrdio je Krstulović pitajući i zbog čega Grad nije išao za otkup državnog udjela u toj parceli.

Zašto nisu kupili državni udio i zašto se nisu žalili na zadnju presudu pitali smo i gradsku upravu.

Evo što su odgovorili:

– Razvrgnuta je suvlasnička zajednica po odluci Općinskog suda u Dubrovniku tako da su Adratik razvoju pripale u isključivo vlasništvo kat. čest. 2449/1, kat. čest. 1767/1, kat. čest. 1769 te kat. čest. 1771/1, sve upisane u zk. ul. 1945, k.o. 306410, Dubrovnik, a  kat. čest. 1755/2, upisana u zk. ul. 1945, k.o. Dubrovnik, je pripala Gradu Dubrovniku, za 12446/47232 dijela prava vlasništva, a Republici Hrvatskoj za 34786/47232 dijela prava vlasništva iste nekretnine. S obzirom na to da se Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku nije žalilo na ovakvu odluku Općinskog suda u Dubrovniku o razvrgnuću suvlasničke zajednice iako je bila suvlasnik za 10,68%, Grad Dubrovnik sa suvlasničkim udjelom od 3,82 % nije mogao utjecati na daljnji ishod postupka – odgovorili su.  

–  Grad Dubrovnik je već prethodno bio zatražio od Republike Hrvatske prijenos prava vlasništva njihovog suvlasničkog udjela u Parku Đivović na Grad Dubrovnik, međutim, istom se zahtjevu odnosno traženju nije udovoljilo. Postupak povrata po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine na predmetnim nekretninama je okončan. Temeljem članka 77. istog zakona je RH postala i vlasnik gornjeg udjela na predmetnim nekretninama, međutim neovisno od navedenog, Grad Dubrovnik će i nadalje nastojati pregovarati s vlasnikom predmetnih nekretnina o mogućnosti pristupa javnosti u  park – pišu u svom odgovoru.

U međuvremenu, predsjednik GK Ploče Đani Banovac sazvao je za idući tjedan sjedncu Vijeća gradskog kotara na kojoj će jedna od glavnih tema biti Đivovići, a nakon što kotar o svemu izvijesti graska pravna služba. Možda će se tada doznati i kako će se ova plaža ubuduće održavati? Kupači se nadaju kako se neće ponoviti lanjski događaj kada je plaža Đivovići, tada privremeno, ostala nedostupna jer se na sadašnje skale opasno nagnuo bor.  

.