Bez kućica nema života na Stradunu!? Ma dajte, molim vas!
Gradonačelnik je u pravu! Treba dati šansu dorađenijem modelu koncepta koji ove godine, istina, nije realiziran u punom potencijalu kojeg Stradun ima. Ali, Stradun definitivno ne treba kućice za ugođaj. Kriteriji moraju postojati i biti adekvatni prostoru. Uz svo dužno poštovanje, prostor ispred Studentskog centra i na parkingu u Gružu ni pod razno se ne mogu uspoređivati sa Stradunom.
Koncept ovogodišnjeg blagdanskog Straduna je dobar, idejno, jako dobar, ali ono što mu treba svakako je ozbiljna dorada, bolja dekoracija, više svjetla i veći, puno veći angažman domaćih ugostitelja koji će biti iskreno zainteresirani da ljudi u što većem broju dođu i sjednu u njihove “dislocirane” lokale. I s pripremom za sljedeću godinu treba početi odmah iza Feste sv. Vlaha, jer ovogodišnja realizacija izgleda kao brzopleto ad hoc rješenje.
Nije nepoznanica, pristalica kućica na Stradunu nikad nisam bila, to je jednostavno veličanstven prostor koji ne treba nikakve prepreke ni montažne objektiće na kojima bi se netko okupljao. I danas kad čujem kritike kako je na Stradunu malo ljudi jer nema kućica, smatram da to – bit ću blaga – ne odgovara istini. Ni proteklih godina tijekom tjedna nije uvečer na Stradunu bio “Las Vegas”. A ni po danu. Osim onih godina kada su zaposlenici gradske uprave i gradskih poduzeća imali nalog – svi na kućice! A uz nalog su imali i bonove – za marende, čime se stvarao privid mega zainteresiranosti za boravak ispred kućica.
I prethodnih godina je najveći šušur bio kad su se održavali veliki koncerti. I ove godine je tako.
Prizori s ovogodišnjeg Stradun se najčešće poistovjećuju s poražavajućim promijenjenim konceptom bez kućica, a da se pri tome uspoređuje s privatnom inicijativom otvaranja Advent parka u ex remizi, na dijelu Pemovog parkinga. Neusporedivo! Riječ je o vjerojatno najdostupnijoj lokaciji na kojoj su i dosad tijekom zimskih mjeseci obližnji ugostiteljski objekti “gorili”, a na koju je lako doći i pješacima i vozačima. Ljudi su kod nas veoma komodni i blizina parkinga je magnet. Vožnja gradskim prijevozom, pa iako besplatna bila, veća im je gnjavaža. Dakle, lokacija kojoj i inače gravitira dosta ljudi, našla se u fokusu interesa poduzetničke ekipice koja ju je nakanila pretvoriti u mjesto okupljanja i zabave, ugostiteljske ponude sa zakupljenih kućica. U taj je projekt uložen vlastiti kapital, nema novaca iz nekih zajedničkih proračuna, tipa, Grada Dubrovnika ili turističke zajednice. Dakle, netko se potrudio da osmisli i program koji će dodatno zainteresirati ljude da dođu na to i inače frekventno mjesto.
Vratimo se bliže Stradunu, na Trg oružja gdje je domaći ugostitelj koji u blizini vodi “veliki posao” osmislio baš cjelovitu i sjajnu blagdansku priču, od vizualnog dojma i izgleda tamošnjih kućica, ugostiteljske ponude, do programa za djecu i odrasle koji – sam financira. Potrudio se i Trg oružja je ispunjen žamorom i smijehom druženja gotovo svakog dana.
“Tirena” u portu je odlična zamisao koja povezuje nekoliko tradicija finog Dubrovnika. Jeste li bili?
Ima kućica s kobasicama i na Gundulićevoj.
Za Stradun se ove godine želio novi koncept. I o njemu svoje mišljenju imaju i oni koji, možda mjesecima nisu ni došli ni prišli Gradu. It’s ok. Mišljenje preko društvenih mreža mnogima daje na samovažnosti.
E, sad. Novi koncept je drukčiji, u osnovi dobro zamišljen. No, Stradunu u takvom “minimalističkom” blagdanskom uređenju sa stolicama i stolovima treba bolja dekoracija, više svjetla i, iznad svega, bolji angažman iskreno zainteresiranih ugostitelja koji žele da ljudi dođu i sjednu u njihove “dislocirane” lokale. Ove je godine to izostalo. Stolovi bez ikakvog ukrasa i napice, gole stolice sigurno nisu privlačne za zaustavljanje, a ako bi i netko sjeo, zbunjeno se vrti oko sebe i traži tog – nekog kod kojega bi nešto naručio.
Ugostitelji su bili složni oko novog koncepta ponude na Stradunu, pa je pitanje kako su i zašto tako aljkavo pristupili njegovoj realizaciji. Dojam koji se ostavlja jest da bi – umorni od ljeta i dobre sezone – sebe radije vidjeli na nekoj egzotičnoj destinaciji nego na dubrovačkom Zimskom festivalu.
Zbilja su rijetki među njima profesionalno i odgovorno podijelili partnerstvo koje je, valjda trebalo biti sklopljeno s gradskom upravom. Grad Dubrovnik jest najodgovorniji za izgled Straduna, a i programa koji se na njemu održava. Činjenica je bila i ostaje – u Grad ljudi najviše dolaze kad su organizirani koncerti – baš i kao ispred Studentskog doma i na parking u Pema i na Trg oružja…
Ovo je godina koja će pokazati sve nedostatke promijenjenog koncepta na Stradunu, ali će biti i godina nakon koje će dubrovački ugostitelji morati odlučiti – jesu li spremni i koliko uložiti vlastitog truda i entuzijazma u osmišljavanje programa i zabavu mimo koncerata koje organizira Grad. Jesu li spremni slijediti primjer svog kolege s Trga oružja ili ekipice s Pemovog parkinga.
To je krucijalno pitanje. I o njihovom odgovoru jako ovisi što će biti dogodine. Nema naknadnog “plakanja” ukoliko se, primjerice, na njihovu nezainteresiranost odgovori zainteresiranošću nekih “drugih”.
Naši ljudi vole doći na Stradun, njih nema na “kamione”, niti ih treba biti. Turistima dolazak na Stradun i u najvećim gužvama oduzima dah, da mu je za blagdane podariti osvjetljenje koje će naglasiti njegovu jedinstvenu ljepotu, wow efekt ne bi izostao. Ima i onih kojima bi bilo dovoljno sjesti i uživati u njegovoj ljepoti. Da, još ih ima.
Stradun je srce Grada. A kućice nisu stentovi koje mu pumpaju život.
