Gradska vijećnica stranke Centar Viktorija Knežević poručila je da sustavi koji počivaju na strahu i klijentelizmu najviše računaju na to da svaki čovjek misli da je sam, dok promjena počinje upravo onda kada ljudi podignu pogled jedni prema drugima i shvate da ih ima.
„Društva se ne mijenjaju tako da se jednoga jutra probudi milijun hrabrih ljudi. Promjena obično počne mnogo tiše. Jedan čovjek progovori, drugi ga čuje i pomisli: dobro, znači nisam jedini. Treći potpiše, četvrti donese dokument, peti se pojavi tamo gdje se još jučer nije usuđivao doći“, istaknula je Knežević.
Prema njezinim riječima, tako usamljeni glas postupno postaje razgovor, zatim skupina, pritisak i naposljetku nešto što više nije jednostavno ignorirati. „Sustavi koji počivaju na strahu i klijentelizmu upravo zato često izgledaju moćnije nego što zaista jesu. Ne moraju ušutkati sve. Dovoljno je da službenik koji vidi nepravilnost misli da je sam. Da novinar koji istražuje priču misli da je sam. Da stručnjak koji zna da nešto nije istina oko sebe čuje samo tišinu. Da se čovjek kojem vrlo pristojno objasne kako bi bilo pametnije da šuti pita: jesam li ja jedini kojem ovo nije normalno?“, poručila je.
Knežević ističe da je zato svaki prvi javni istup važniji nego što se na prvi pogled čini. „Prvi čovjek koji progovori možda neće sam promijeniti zemlju. Ali netko će ga vidjeti. Prvi gotovo uvijek nosi najveći teret, a svaki čovjek koji stane uz njega malo smanjuje cijenu hrabrosti onome koji dolazi poslije.“
Kao primjer navodi građane Like koji su se organizirali i javno zauzeli za zaštitu svojega kraja.
„Ono što danas rade Ličani važno je mnogo šire od same Like. Netko ih sada gleda u drugom gradu, pred nekim sasvim drugim problemom, i možda prvi put pomisli: ako su mogli oni, možemo i mi. Tada strah koji je do jučer izgledao kao zid dobije prvu pukotinu“, istaknula je Knežević.
Naglašava da građanski angažman ne mora za svakoga izgledati isto i da ne može svaki čovjek podnijeti jednak rizik. „Ne mora svatko biti prvi. Ako ne možeš biti prvi, budi drugi. Ako ne možeš govoriti, stani uz onoga tko govori. Ako se ne možeš izložiti, pobrini se da onaj tko se izložio ne ostane sam.“
Knežević zaključuje da je upravo osjećaj zajedništva jedna od najvažnijih protuteža strahu i nemoći: „Ponekad je najveća pomoć koju možemo dati hrabrom čovjeku jednostavno pokazati mu da njegova hrabrost nije ostala usamljena. Promjena počinje kad podignemo pogled i shvatimo – ima nas.“
Koja je svrha protesta u Zagrebu? Protest je opravdan ako se sugerira izlazak iz neke krize i daje se odgovor kako iz te krize izaći. Protestirati samo zato da se protestira ne bi trebao biti razlog protesta. Ako je jalov protest, iza njega se krije nešto drugo, a jalov je ako nema smjernica i odgovora što učiniti da se isprave greške radi čega se protestira. Ako su uočene greške, protest je opravdan samo onda ako se greške namjerno ne žele ispraviti, ili ako nije ništa poduzeto u ispravljanju grešaka po odgovornima, u ovom slučaju vlade RH i institucijama. Civilizirano je da se sve najprije pokuša raspraviti mirnim putem, a mirni put nije pozivanje ljudi na ulice i tako dozvoliti da ulica riješava problem. Potrebno je uočiti problem, ali i odmah ponuditi riješenje problema! Sve ostalo je ne časno i upitno, posebice kada se to politizira! Ako su ponuđena riješenja, o njima se može razgovarati i mirnim putem! Ovako, nisam siguran da se problem riješava, posebice jer se dižu tenzije , radi košmar, a to je opasno u svim pkgledima…