Suradnik Maslinara Kristijan Franin zabilježio je sve vrste štitastih ušiju koje napadaju maslinu te naveo najbolje načine zaštite
Prema dosadašnjim podatcima u Hrvatskoj je zabilježeno 13 vrsta štitastih ušiju koje parazitiraju na maslini. Ovi kukci su u pravilu fiziološki štetnici, što znači da uglavnom uništavaju vegetativne organe (deblo, grane i listove). Međutim, neke vrste naseljavaju površinu ploda pa ih svrstavamo i u tehnološke štetnike. Bodenjem i sisanjem biljnog tkiva uzrokuju promjene u obliku različitih deformacija. Osim toga izlučuju velike količine guste slatkaste tekućine tzv. medne rose (posebno porodica Coccidae).
Crna boja
Na mednu rosu se sekundarno naseljavaju saprofitske gljive „čađavice“ koje prekrivaju grančice i lišće te na taj način ometaju ili smanjuju fotosintezu. Površina biljnih organa dobiva crnu boju pa je to zasigurno i najuočljiviji simptom napada ovih kukaca. Neke vrste uzrokuju defolijaciju odnosno otpadanje listova. Posljedica toga je slabljenje biljke. Ukoliko se tijekom duljeg vremenskog perioda ne provodi nikakva zaštita, maslina u konačnici može propasti. Osim toga za neke vrste je dokazano da prenose i određene viruse masline. Treba naglasiti da među navedenim vrstama samo nekoliko njih ubrajamo u važnije štetnike masline dok druge vrste kao polifagni kukci parazitiraju i na mnogim drugim kulturama.
Postoji naravno i različiti afinitet ovih kukaca prema određenim kultivarima masline tako da svi nisu jednako osjetljivi odnosno otporni na štitaste uši. Osnovni način širenja ovih kukaca je putem sadnog materijala. Stoga treba biti posebno oprezan prilikom nabavljanja sadnica. Štitaste uši se unutar nasada i u obližnje maslinike najčešće šire putem alata, vjetra, vode i životinja. Maslinov medić je najzastupljenija uš u našim maslinicima te ga uz muhu i moljca smatraju trećim po redu važnim štetnikom. Ovaj štetnik može godišnje razviti 1 do 2 generacije. Prema dosadašnjim podatcima napada oko 150 različitih biljnih vrsta. Osim masline nanosi štetu i nekim agrumima. Prezimi kao ličinka II. ili III. stadija, a razvoj nastavlja tijekom proljeća. Ženka najčešće odlaže jaja u svibnju i lipnju iako se period ovipozicije proteže do kolovoza.
Opasna uš
Nakon izlaska iz jaja ličinke obično traže zaklonjena mjesta u krošnji koja nisu izravno izložena suncu. Najveći dio ličinki se smjesti uz glavnu žilu na naličju lista. U vlažnim uvjetima, navodnjavanim i bogato gnojenim (dušičnim gnojivima) maslinicima može se razviti i druga generacija. Dakle, ovom štetniku pogoduje umjerena klima s najvišim vrijednostima temperatura između 22 i 30ºC, a minimalnim između 10 i 14ºC. Niska relativna vlažnost zraka uz visoke ljetne temperature (iznad 35ºC) uzrokuju visok postotak smrtnosti ličinki. Maslinova štitasta uš je jedina vrsta za koju možemo reći da je monofagna, dakle jedini domaćin joj je maslina. Posljedica napada je ispadanje lišća i zaostajanje u rastu i razvoju. Uš se često nastanjuje na oslabljenim biljkama i biljkama koje rastu na tlima siromašnim hranjivima. Često ih možemo naći u rašljama grana. Uzrokuju debljanje i raspucavanje kore u obliku malih ranica. Prema literaturnim podatcima ukoliko na 1 cm grane nađemo jednu jedinku ove uši možemo očekivati gubitak od polovice uroda. Uš ima dvije generacije godišnje. Prva se pojavljuje u svibnju i lipnju, a druga u rujnu i listopadu.Vunasta uš lempirike vrlo rijetko napada čitavo stablo masline te je uglavnom možemo naći lokalno, na pojedinim granama. Obilno izlučuje mednu rosu. Odgovaraju joj specifični mikroklimatski uvjeti koje karakterizira visoka vlažnost zraka. Godišnje razvije do dvije generacije. Ličinke prve generacije se pojavljuju od polovice lipnja do početka srpnja, a druge generacije od sredine kolovoza.
Jabučna i dudova
Maslinova siva štitasta uš osim masline napada koštičavo i jezgričavo voće. Za razliku od prethodno navedenih vrsta maslinova siva štitasta uš osim grančica napada i plodove. Na plodovima su vidljive tamnoljubičaste do crne pjege na mjestima gdje kukac siše. Ovi simptomi su najčešće koncentrirani oko peteljke, međutim kod jakog napada mogu biti raširene po čitavom plodu. U početnim stadijima rasta ploda ličinke svojom ishranom mogu uzrokovati deformaciju ploda. Imaju najčešće dvije generacije godišnje iako neki podatci navode da mogu imati i do 4 generacije. Jabučna koma uš je izrazito polifagni štetnik koji osim brojnih voćnih vrsta, te ukrasnog drveća i grmlja napada i maslinu. Ovog kukca možemo pronaći na deblu, granama, mladim izbojima, listovima i plodovima. Obično ima dvije generacije godišnje ali u toplijim krajevima sa blagim zimama može razviti djelomično ili potpuno i treću generaciju. Dudova štitasta uš pronađena je i na maslini. Veći intenzitet napada je zabilježen na pojedinim lokalitetima Dalmacije i Istre. Ovisno o mikroklimatu može imati dvije do tri generacije. Mužjaci su brojniji od ženki. Za razliku od ostalih vrsta dudova štitasta uš često stvara naslage na površini grana što dodatno iscrpljuje biljku. Rijetko se nalazi na listovima, a uglavnom obitava na kori stabla i plodovima. Crna štitasta uš araukarije spominje se kao noviji član faune štitastih ušiju u Hrvatskoj. Prvi put je pronađena na otoku Braču 2014. godine. Polifagna je i napada oko 60 različitih vrsta biljaka. Budući da joj je domaćin palma stručnjaci pretpostavljaju kako je upravo ta biljka odgovorna za širenje ovog štetnika na naše područje. Podaci govore o intenzivnim napadima na listove i plodove na nekim lokalitetima. Prema saznanjima naših znanstvenika, čini se da ova vrsta ima jako velik biološki potencijal, što povećava opasnost njezina širenja kao i intenzitet šteta. Posebno ugrožene mogu biti stolne sorte, koje se primarno uzgajaju zbog plodova. Izbor zaštitnih sredstava, kao i najpovoljnije vrijeme tretiranja, je još uvijek u fazi istraživanja.
Opasan dušik
Iako postoje određene posebnosti u biologiji svake od prethodno navedenih vrsta, generalno možemo zaključiti da ovim insektima odgovaraju blage zime, umjerene vrijednosti temperatura, visoka relativna vlažnost zraka i sjenoviti položaji. Negativni abiotski čimbenici (visoka ili niska temperatura, niska relativna vlažnost zraka, jake kiše i sunčevo zračenje) uglavnom usporavaju njihov razvoj. Treba imati na umu da ovi faktori imaju slabije djelovanje na odrasle oblike. Zaštita se dakle treba temeljiti na tzv. dobroj poljoprivrednoj praksi, a ona uključuje čitav niz uzgojnih mjera koje mogu smanjiti ili čak spriječiti razvoj visokih populacija štitastih ušiju. Od agrotehničkih metoda posebno su značajne izbor položaja i racionalna gnojidba. Naime, neadekvatna gnojidba, posebno dušikom u velikim količinama potiče razvoj ovih štetnika. Intenzivno navodnjavani maslinici također favoriziraju njihov razvoj. Važan faktor u zaštiti je i kvalitetna rezidba. Rezidbom odstranjujemo dio grana na kojima se nalaze uši ali i prozračujemo krošnju. U takvoj krošnji osim što je bolja cirkulacija zraka bolja je i osvijetljenost jer sunčeve zrake dopiru do gotovo svih djelova. Kemijska metoda ima izvjesni učinak kada se obavi pravovremeno i uz kvalitetnu aplikaciju sredstva. U ekološkoj proizvodnji su dozvoljena sredstva na bazi parafinskog ulja (bijelo ulje i mineralno svijetlo ulje). Navedeni pripravci se uglavnom koriste za zimsko tretiranje u koncentraciji od 3 do 4%. Dozvoljena su dva tretiranja godišnje, najkasnije do kraja srpnja. Od ostalih insekticida dozvolu za korištenje imaju preparati na bazi piriproksifena u koncentraciji od 0,025 do 0,03% uz utrošak vode od 700 do 1.250 l/ha.
Jedno tretiranje
Dozvoljeno je samo jedno tretiranje u vegetaciji i to prije cvatnje. Iako nisu registrirani za štitaste uši, dobro djelovanje imaju neki pripravci za suzbijanje ostalih štetnika masline. Prilikom izbora sredstva prednost uvijek treba dati selektivnim insekticidima sa minimalnim negativnim utjecajem na okoliš i korisne organizme. Štitaste uši imaju puno prirodnih neprijatelja stoga i oni mogu imati ključnu ulogu u njihovu suzbijanju. Od predatorskih organizama u fauni masline je utvrđeno nekoliko vrsta božjih ovčica, mrežokrilke, a od parazitoida brojne vrste osica. Da bi ovi organizmi postigli što veći uspjeh nužno im je osigurati stanište u obliku zatravljenih i zakorovljenih površina, cvjetnih traka, živica i grmova i ostalih elemenata ekološke infrastrukture.
