U blogu nemamtvpačitam preporučeno je trinaest fenomenalnih autorica, većinom s našeg područja, koje su maestralno obradile snažne ženske likove. Ne snažne u stilu Ivane Orleanske, s mačem u ruci, već snažne u svojim svakodnevnim borbama – s majkama, djecom, partnerima, okruženjem, tugama i propuštenim prilikama.
Lako se s njima poistovjetiti, smijati se, plakati i ljutiti, a teško ih je zaboraviti. Njihove priče su duboko emotivne i autentične, i definitivno ih vrijedi upoznati.
BAKHITA, Veronique Olmi
Inspirirana istinitom pričom o ropstvu djevojčice iz Sudana, Bakhita će ti dokazati da i nakon svih trauma koje život nosi neki ljudi mogu ostati blagi i velikodušni. Već u prvom dijelu knjige, prepunom zvjerskog nasilja nad robovima, sretna si što si rođena u nekom boljem dijelu svijeta. Bakhitu su tukli, mučili i izgladnjivali sa samo sedam godina zato što su mogli. Jer je rob. Bez identiteta i zaštite. Manje vrijedna od običnog predmeta. A ona, koja je to sve podnijela i preživjela dovoljno dugo da stigne na sigurno, ostane blaga, zaštitnički nastrojena prema djeci, znatiželjna prema životu i velikodušna prema svima oko sebe.
BIJELO SE PERE NA DEVEDEST, Bronja Žakelj
Bronja je odrasla u sretnoj obitelji, u malom stanu u Ljubljani, 80-ih godina prošlog stoljeća. Sa ocem, majkom, bratom i bakom. Stan je uvijek bio pun familije, gostiju, života i smijeha. Neka lijepa, bezbrižna vremena djetinjstva. Dok se polako sve to nije počelo raspadati. Od užitka lijepih sjećanja samo odjednom krenu suzne oči i knedla u grlu… jer svoj život tako iskreno, dječje, opisuje djevojčica od 14 godina koja ne razumije kako ju je majka koja je obećala da nigdje neće otići bez nje, ipak ostavila… A to je tek početak nekih, sve samo ne bezbrižnih, godina koje slijede. Autorica je majstorski prilagodila stil pisanja periodima života – od veselog, dječjeg pogleda na svijet, preko tinejđerice koja je morala prebrzo odrasti pa sve do onog odraslog tona u kojem se bori za vlastiti život i trpi neprežaljive gubitke.Dočarala je cijeli spektar emocija i profila iznimno uspješno, kao da ovo radi već dugo. A „Bijelo se pere na devedeset” joj je tek prva knjiga.⠀
BUKAČA, Martina Mlinarević
Martina Mlinarević kirurškom preciznošću opisuje društvo u kojem živimo. A istina često nije lijepa. I baš zbog toga preporučam knjigu svima, jer najviše nas jede ono što progutamo. Prošla je najgore operacije koje žena može zamisliti. Bila na rubu života u nekoliko navrata. Izdavali je oni najbliži, najbitniji. Ali ovo je njeno praskozorje inata. Onog tipičnog za područje prekrasnog Balkana. Jer sve ima svoju vagu, pa je ona danas Amabasadorica BIH u Pragu, u kojem živi sa čovjekom svog života i kćerkom Unom.
DIVLJE GUSKE, Julijana Adamović
Istinu svog života u knjizi “Divlje guske” pričaju dvije sestre, o djetinjstvu 70-ih negdje u Bačkoj, u obitelji u kojoj svatko svakome nešto zamjera.A djeca, prazne ploče na koje odrasli upisuju formule funkcioniranja, nemaju tu baš previše dobroga za vidjeti ni čuti. Najgore je što nisu nimalo zahtjevne, jedino što im treba je ljubav i prihvaćanje. Nažalost, ni to ne uspijevaju dobiti. “Što nam vrijedi što je naša kuća čista. Nesretne smo u njoj. „⠀
Previše smrti su se nagledale, previše zlih komentara naslušale, prerano shvatile da djetinjstvo samo treba preživjeti. A hoće li ga obje preživjeti, ta sumnja se potiho provlači kroz cijelu knjigu.
DJEVOJČICA, Camille Laurens
Prljavi veš se pere kod kuće. Upravo je ovu rečenicu 11- godišnja djevojčica čula iz usta žena iz svoje obitelji kada je napokon skupila hrabrosti da kaže da ju je seksualno napastovao ujak. Možeš li zamisliti tu razinu izdaje? Nadam se da ne možeš. Srećom po ovu djevojčicu jednoga dana će postati majkom jedne druge čudnovate djevojčice koja će na nesvakidašnji način prekinuti ovaj grozan niz…
GOSPOĐA BLACK, Olja Knežević
Lako je biti gospođa Black, supruga engleskog biznismena, jednoj Valentini iz Crne Gore. Raskošna kuća, život u Londonu, posao koji radi da joj ne bude dosadno, a ne zato što joj treba novac. Naplati gospodin Black svoje usluge kroz sitne gadosti, ali mora mu se priznati da je suzdržan pred svim glupostima koje Valentina, odnosno Valle krene raditi kada ju uhvati kriza života…jer se u njenoj blizini pojavi onaj za kojeg je mislila da je odavno mrtav. Od kojeg joj se i 20 godina kasnije noge tresu i leptirići u trbuhu divljaju. Je li spremna odbaciti svoj glamurozni život za nekoga tko svoj nikada nije uspio posložiti?
KINTSUGI TIJELA, Senka Marić
Senka Marić napisala je autobiografiju koja opisuje dvije godine opake borbe sa rakom. A kao i svaka nevolja i ova traži introspekciju, pa autorica skokovima u prošlost i crticama iz djetinjstva želi povezati odakle se rak stvorio, gdje su mu korijeni i koliko ga je dugo hranila dok nije završila na kirurškom stolu. Prvi puta. Pa zatim još previše puta iza toga. Jer je bio iznenađenje, ali i očekivan. Traume iz djetinjstva i obiteljska anamneza, povezani kao zlatne linije na razbijenoj pa popravljenoj keramičkoj posudi. Bilješka o borbi koja ostaje u ostavštinu svima koji vode slične životne bitke.
SAMA, Ivana Šojat
Mirna ima 38 godina, upravo se rastala i sada je – raspuštenica. Tako se to zove na ovim našim prostorima. Ne mijenja tu titulu ni činjenica da se rastala od muža zato što ju je prevario, ni to što je Mirna školovana žena koja ima pravo odlučivati o svom životu. Kako god okreneš, sama si je kriva. Mirna nas vodi kroz sve tipične strahove osobe srednjih godina – samoće, odbačenosti i praznine. Ali i strah na pristajanje na manje od zasluženog. Odlično oslikava upravo moju generaciju (40klub) – zapelu između glasa u glavi koji te odgajao i koji ti govori jedno, i ovog tvog, osobnog glasa koji ti govori da tebi zapravo odgovara nešto sasvim drugo.
STRAH OD KUPINE, Danijela Crljen
Radnja se odvija u Splitu, a okuplja nekoliko generacija žena u rasponu od 100 godina. Balansira između prošlosti i sadašnjost i natrag, da vidimo koliko smo napredovali. I jesmo li uopće. Žene su (naravno) dio patrijarhalnog društva, onako po tradiciji, pa je obiteljsko nasilje i uplitanje Crkve u svakodnevni život nešto što se podrazumijeva. Šutnja svih upoznatih kao znak odobravanja je normalna. Ljubav i brak su praktični, a ne romantični dijelovi života. A život prođe u slušanju drugih i uklapanju u tuđe kalupe. “A nema teže stvari nego kasno spoznati da si sam sebe potratio. Bolja mjesta nisu poviše nas. Bolja mjesta jesu u nama.”
SUSJED, Marina Vujčić
Katarina ima 37 godina, živi sama u iznajmljenom stanu, radi prosječan posao za prosječnu plaću, bivši frajer za koga se htjela udati prevario ju je prvo za novac, a onda i sa najboljom prijateljicom. Društveni život nema, dane provodi sama, uz povremene posjete majci i sestri nakon kojih joj je samopouzdanje dodatno narušeno. Ali našla si je zabavu.”Zaljubila” se u svog susjeda. Navodnici nisu tu slučajno, jer je u šest mjeseci razvila odnos sa nepoznatim muškarcem, ali samo u svojoj glavi. Maksimum njegovog angažmana u ovoj “vezi” je pozdrav na stubištu zgrade. Nema ništa smiješno u samoći i otuđenosti koja ponekad ode predaleko, ali knjiga je prezabavna. Smiješ se, hvataš za glavu, a onda ti bude neugodno jer se u nekim situacijama i prepoznaš. ⠀
SVE MOJE RANE, Kathleen Glasgow
Kada životne okolnosti postanu neizdržive, Charlie uzme komad stakla, zareže kožu i pusti krv da teče. Istog trena osjeti kako pritisak popušta… Brutalno iskrena priča temeljena na autoričinim osobnim iskustvima o auto destrukciji kao obrambenom mehanizmu. Neizliječene traume i neprežaljeni gubici, doveli su je do samog dna. Po žanru „Sve moje rane“ spada u young-adult književnost, ali iako imam duplo više godina od pretpostavljenog čitatelja, ni u jednom trenu mi nije bila dosadna ili infantilna .
Baš suprotno, izazvala me na razmišljanje o tome koji su moji autodestruktivni potezi koje sam razvila tijekom života. Čitajte ovo, prvo zbog sebe, a onda i zbog svojih tinejdžera.
SVJEŽA VODA ZA CVIJEĆE, Valerie Perrin
Violette Toussaint čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. Znam da sad misliš zašto bi hjela čitati knjigu o grobarici, ali na ovom groblju ima više života, ljubavi i prijateljstva nego što možeš zamisliti.Ne znam nikoga tko je čitao ovu knjigu, a da mu se nije dopala. “Najljepši roman na svijetu” na koricama nije samo marketinški trik, već zaista titula koju zaslužuje.
10 MINUTA I 38 SEKUNDI U OVOM NEOBIČNOM SVIJETU, Elif Shafak
Leila je prostitutka iz Istanbula i ona će ti u svojim posljednim minutama ispričati jednu tužnu životnu priču. Priču o rubovima turskog društva, gdje odbačeni poput nje pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem, prijateljstvo i ljubav na mračnim mjestima. Gdje nastaju prijateljstva i obitelji vrijedne divljenja. Način na koji Shafak priča priče o odbačenima i drugačijima je fascinantan.
