U domu kapetana Perice Baletića, ovogodišnjeg festanjula iz reda pomoraca, na Gornjem Konalu vlada pozitivno uzbuđenje. Perica je zauzet brojnim obvezama, ali osim službenih dužnosti, treba počastiti kolege festanjule, rodbinu i prijatelje. Njegova supruga Sanja, koja čvrsto drži sve konce u rukama pobrinut će se za čašćenje dragih ljudi i kapetanovo odijelo, a kćer Lea (14) i sin Marko (11) ove će godine ponosno sudjelovati u procesiji koju će predvoditi njihov otac.
– Za festanjula me je predložio festanjuo Marko Matić iz Čilipa, uz podršku obrtnika Iva Mazavca i Pera Butijera. Bilo mi je to iznenađenje jer nikad nisam ni pomislio, da ću baš ja biti jedan od onih ljudi u crnom s bijelim šalom i rukavicama, koji dostojanstveno idu preko Straduna. Mi ljudi, pojedinci smo prolazni, a Festa ostaje i traje već stoljećima. Čast je svoje ime upisati u jedan segment te duge tradicije. Svi su uzbuđeni, a pogotovo majka Pavica kojoj je ovo ostvarenje sna.
Kapetan Baletić odrastao je na Grudi u obitelji Marka i Pavice Baletić. Cijela obitelj bila je usko vezana uz župnu crkvu Svetoga Trojstva uz koju se nalazi i njihova obiteljska kuća, koja je u Domovinskom ratu spaljena. To je bio razlog što su sve do 2003. živjeli u Nalješkovićevoj.
Kad su mu se roditelji i brat vratili u obnovljenu kuću u Konavle, Perica je ostao u Gradu. Završio je srednju pomorsku i pomorski fakultet, smjer nautika, te stekao zvanje magistra pomorskog prometa.
Već 20 godina Perica „bati more“ na teretnim brodovima, a kad dođe doma najviše se voli družiti s obitelji, rodbinom i brojnim prijateljima.
Njegova supruga Sanja drži sve kantune od kuće, osobito kad je suprug na brodu, a već 20-ak godina radi kao odgajateljica u Dječjim vrtićima Konavle.
Kao mladi bračni par Perica i Sanja živjeli su u Gradu, no 2011., preselili su se na Kono gdje i danas žive s Leom i Markom.
Festa svetog Vlaha za Pericu je oduvijek bila poseban dan. Kao dječak je s roditeljima išao u Grad na misu i u procesiju, a kad su se preselili u Nalješkovićevu, mnogobrojna rodbina je uvijek bila u njih na objedu, tako je i sad na Konalu.
Obitelj se skupi na objedu, poslije procesije, a ove godine skupit će se i bez festanjula i supruge koji će objedovat s biskupom.
Perica mi objašnjava koje su to sve obveze festanjula.
– Obveze su velika, i nije to samo ova Festa. Kad jednom postaneš festanjuo ti si zauvijek festanjuo. Bratstvo se redovito sastaje, pomaže se rektoru crkve sv. Vlaha, biskupu u raznim aktivnostima, a kad krenu pripreme za Festu, svaki festanjuo treba dat ruke. U bratovštini su trenutno 74 festanjula. Naš je posao da cijeli ceremonijal od priprema: tribina i trodnevlja, nošenja proglasa…do otvaranja, procesije i zatvaranja; provedemo bez greške i bez gužve.
Treba uskladiti barjaktare, trombunjere, puk, goste, relikvijare. A ove godine će biti pomalo izazovno. Još nismo točno odlučili kako, ali morat ćemo skratiti put procesije, jer u tijeku su radovi na popravku pločnika kraj Velike fontane, a onda i radovi čišćenja povijesne kanalizacije, pa će procesija morati drugim putem. Najvažnija relikvija Isusova pelenica ove će godine kroz Široku ulicu na Stradun, objašnjava mi kapetan, koji je u zadnjih 20 godina, najmanje 10 puta, Festu slavio negdje na pučini.
– Na brodu su posebno teški ti dani, kad su svi u Gradu uz svoje obitelji, kad se slavi, a ti si negdje daleko. Sad kad imamo Internet ipak je puno lakše. Uživo pratiš što se događa. Uvijek se možeš javiti.
Na brodovima, kojima ja zapovijedam, se sv. Vlaho slavi svečanijom večerom za cijelu posadu, a obvezno šaljemo telegram, čestitku biskupu i cijelome puku. Ta naša tradicija stvarno je nešto posebno i trebamo je čuvati i prenijeti na mlade, kaže kapetan Baletić.
Ove će godine Gruđani biti sigurno među brojnijima u procesiji, jer već 40 godina čekaju da se iz njihovog sela izabere festanjuo, a čast je i za župljane župe sv. Petra na Boninovu, kojoj Baletići sad pripadaju.
U razgovoru sa Sanjom i Pericom stekla sam dojam da vole društvo i da često organiziraju druženja uz dobru hranu, a kapetan posebno ističe kako je „kužina, njegov teritorij“, naravno, kad dođe doma.
Cijela ova skladna obitelj aktivno se bavi sportom. Pa tako Perica igra nogomet, Sanja tenis, Lea se bavi plesom, a Marko također trenira nogomet. Vole i zimske sportove, skijanje i drugo, jer Sanja je ipak rodom iz olimpijskog Sarajeva. Često planinare po okolnim, ali i onim malo daljim, brdima.
Ostavljam festanjulovu obitelj u njihovim poslima i pripremama, a upoznavši ih obojicu i Vladimira Buća i Pericu Baletića, nema sumnje da će Festa ove godine funkcionirati k’o po koncu.