Nakon što su građani pod zaštitom policije i uz podršku Državnog odvjetništva najavili, pa uklonili ilegalne prepreke na pomorskom dobru koje su u obliku zida sagradili vlasnici Vile Elite, kompleks Royals&Hotels u čijem je ova vila vlasništvu, odlučio je tužiti organizatora akcije čišćenja, Igora Legaza. No i ta njihova tužba, neslavno je prošla i nisu uspjeli u namjeri da zaplaše građane koji žele da se provodi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Dapače, ukoliko postane pravomoćna, ova presuda mogla bi generirati moćan alat zaštite prava ove države i njenih građana na opće dobro uz more – piše morski.hr.
Royals&Hotels je dan nakon građanske radne akcije zatražio “privremenu mjeru” pred Općinskim sudom u Dubrovniku u vidu “zabrane svakog daljnjeg i budućeg ometanja i uznemiravanja posjeda navedene nekretnine” , pri čemu su isticali da je Legazovo ponašanje “nasilničko” i da su ih građani predvođeni Legazom ometali u “mirnom posjedu nekretnina”.
(…)
Općinski sud u Dubrovniku je sve hotelske navode odbio uz obrazloženje kako nema podastrtih dokaza zbog kojih bi priča bila uvjerljiva.
U objavljenim dokumentima, važno je istaknuti nekoliko bitnih stavki i obrazloženja presude koja je istakla sutkinja Općinskog suda, Marijana Milković Cosmai:
“Sudska presuda navodi da takvi navodi nemaju uporište, te da proizlazi upravo suprotno, odnosno da je „protivnik osiguranja napadnut od strane zaposlenika predlagatelja, te nije učinjeno vjerojatnim da je protivnik osiguranja ugrozio ili namjerava ugroziti ičiji fizički integritet. Ne proizlazi ni da protivnik osiguranja ispoljava nasilje prema „predlagateljevoj imovini“, imajući u vidu da su radovi poduzeti isključivo na pomorskom dobru. Ne proizlazi ni da je cilj ovakve „akcije“ bilo nanošenje ikakve štete ili nasilja prema predlagatelju, nego uklanjanje prepreke s pomorskog dobra koje služi kao pristup plaži, a razvidno je i da su predmetni radovi vršeni i završeni za vrijeme dok su na terenu bili policijski službenici (što je vidljivo iz fotografija i medijskih natpisa na koje se stranke pozivaju.
Pomorsko dobro je opće dobro, a opća dobra su stvari koja ne mogu biti u stvarnopravnom režimu, a opća dobra su stvari koja ne mogu biti u stvarnopravnom režimu, nego su na upotrebi svih, pa, načelno, ne mogu biti u mirnom posjedu jedne pravne niti fizičke osobe. Pravna narav mu je takva da pripada svima i svi se imaju pravo njime koristiti…
Bilo bi protivno samoj naravi pomorskog dobra kao općeg dobra, kada bi se omogućilo svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi da zaposjedne pomorsko dobro i isključi sve ostale, te kada bi se kroz institut smetanja posjeda (u kojem se postupku ne ispituje pravo na posjed) takvom posjedniku općeg dobra pružila zaštita, a što nikako nije namjera zakonodavca izražena kroz odredbe Zakona o vlasništvu i drugih stvarnih prava i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. I upravo zato, iznesena činjenica da je predlagatelj osiguranja u posjedu tog dijela pomorskog dobra duži vremenski period, nema utjecaja na pružanje posjedovne zaštite, jer se protekom vremena ne može isključiti pomorsko dobro iz opće upotrebe, niti na njemu zasnovati posjed u korist jedne osobe.”
Cijeli tekst sa sudskom dokumentacijom pročitajte OVDJE.
Nevezano za sudsku presudu, valja se upitati po čijem je nalogu javno dobro(cesta) pretvoreno u opće dobro(pomorsko dobro). Postoji i danas parcelirana cesta ( nekad javno dobro). Netko je to učinio namjerno kako bi pogodovao vlasniku objekta. Kako i opće dobro i javno dobro imaju isti status čemu je bilo potrebno ukidati očito cestu ☝️ Sve je to dovelo do nasilja.☝️ Yeeessss!!!!