Danas obilježavamo Tjelovo, odnosno Svetkovinu presvetog Tijela i Krvi Kristove ili kako se u nas kaže Korosante. Ovaj blagdan slavi se od 13 stoljeća, a povodom viđenja augustinske redovnice sv. Julijane iz samostana kod Liegea u Belgiji koja je imala viđenje punog Mjeseca s mrljom na površini. Puni Mjesec protumačila je kao Crkvu, a mrlju kao upozorenje na nedostatak blagdana kojim bi se slavila euharistija odnosno sakrament koji je Krist utemeljio na posljednjoj večeri rekavši da kruh predstavlja njegovo tijelo, a vino njegovu krv.
Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji. Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.
Svetkovina Tjelova je povezana sa procesijama. Prva Tjelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.
Sudjelovanjem u procesiji posvjedočuje se put za Kristom, vjera i poštivanje kršćanske tradicije i običaje.
U starome Dubrovniku procesija na Korosante osobito je bila svečana i važna, jer je nakon ‘oslobođenja’ Grada od pošasti kuge postalo obavezno biti na proslavi euharistije.