Trećaši OŠ Gruda i njihove učiteljice Jelena Bjelančić i Patricija Uroš Pendo već drugu godinu istražuju zanimanja u zavičaju. Ime je to njihovog trogodišnjeg projekta koji ih je odveo na brojna mjesta i priredio im nezaboravna iskustva.
Najzadnje od tih bio je posjet Zračnoj luci Ruđer Bošković u Čilipima.

Mama učenika Karla pripremila im je cijeli program. Obišli su najzanimljivije dijelove zračne luke koje kao putnici nikada ne bi mogli vidjeti. Slijedili su trag putovanja od trenutka kad se putnik prijavljuje na check in gdje su vagali svoje ruksake, vidjeli kako izgleda boarding pass te kako izgleda posao zemaljske domaćice koje su ih uputile da zapamte rozi kofer.


Trag ih je zatim odveo kroz rendgen gdje su se upoznali sa zanimanjima ljudi koji rade na toj vrsti osiguranja. Dok su se njihove stvari pregledavale dogodilo se nešto neočekivano. Imali su simulaciju nepredviđene situacije i način kako se takve stvari rješavaju. Nakon toga su pošli u prostor gdje se razvrstava prtljaga i upoznali ljude koji na velikim monitorima prate cijeli put rozog kofera koji su vidjeli na check inu. U međuvremenu su na pisti vidjeli slijetanje Ryan air-ovog aviona, iskrcaj putnika i pripremu aviona za uzlet. Koje oduševljenje kad su na pokretnoj traci vidjeli taj rozi kofer kojeg su transportni radnici stavili na malo vozilo i odnijeli u avion.


Tata učenika Tome doveo je specijalni autobus kojim ih je vozio preko piste simulirajući putanju aviona prilikom uzleta. Prošli su tako baš cijelu pistu, a vožnja je bila slična onoj u Harry Potteru. Oni doduše nisu uzletjeli, ali su, nakon što su vidjeli helikopter koji služi za razne svrhe uključujući i medicinsku hitnu pomoć, došli do vatrogasne službe. Tek tu ih je čekalo iznenađenje! Vodeni top! Tako vatrogasci pozdravljaju avione koji prevoze poznate osobe kao što su državnici i nije nešto što se može tek tako doživjeti. Njihov posebni autobus odzvanjao je od veselja dok se voda iz vodenog topa slijevala niz stakla.


Slijedeća postaja interaktivni kutak Ruđer Bošković i Duty free shop. Šefica Ivana i mama učenice Ivane pričale su im, između ostalog, i o životnim vrijednostima. Sreći nije bilo kraja, posebno ženskom dijelu ta dva razreda dok su se „parfumirale“. Na odlasku iz shopa dobili su puno slatkiša koje su odnijeli u školu i tamo se častili. Šećer uvijek dolazi na kraju! Pozvani su u VIP salon gdje dolaze samo važni putnici. Tamo ih je dočekao zamjenik direktora zračne luke Mario Magud i svi su bili počašćeni hranom i pićem po želji. Bio je poseban doživljaj biti u tom salonu s pogledom na pistu i gostiti se.


Cijelo vrijeme posjete zračnoj luci trećaši su bili vrijedni. Podijeljeni po novinarskim grupama intervjuirali su svaku osobu od svih zanimanja gore spomenutih za školski časopis Tintilinić. Bila je to prava riznica informacija i doživljaja. Kako i ne bi kad roditelji učenika koji su djelatnici zračne luke pokažu primjerom djeci kako se voli svoj posao i poštuju putnici, veliki i mali… Što su trećaši na kraju mogli za tako predivan doček i vrhunsku organizaciju nego dati ono što imaju, širok osmijeh i ruke koje plješću dok srce pamti…


A možda je taj dan i zračna luka dobila buduće djelatnike, tko zna? Ostaje nam vidjeti za koju godinu…






