Zuzanna Kazmierczak je Poljakinja koja već dvije godine živi i radi u Dubrovniku. Odrasla je u Poznanju, sveučilišnom središtu koji broji oko 500 tisuća stanovnika, završila je dva fakulteta umjetničku akademiju te hebrejski jezik i kulturu, puno je putovala, govori pet jezika, među kojima i hrvatski, a u Grad je dovela ljubav, ali i želja da živi na Mediteranu. Ova 29-godišnjakinja za sebe kaže da je introvertiran tip, no aktivno razmišlja o društvu u kojem živi. Kako je došla u Dubrovnik? Što joj se ovdje sviđa? Kako se navikla na život u malom gradu? Otkrila nam je u razgovoru.
U Hrvatskoj je bila prvi put sa 7-8 godina na ljetovanju s obitelji i nije joj se baš svidjelo. Nije ni sanjala da će jednog dana ovdje živjeti i stvarati.
Svi Poljaci su barem jednom bili na ljetovanju u Hrvatskoj, pa tako i ja. S obitelji sam prvi put bila na Pagu. Bilo je jako vruće, vozili smo se iz Poljske u automobilu bez klime, a tamo, na Pagu, nije bilo stabala, šume, nije mi se baš svidjelo. Poslije sam, kao studentica došla u Zagreb, gdje sam upoznala sadašnjeg dečka i onda sam s njime upoznala Hrvatsku i naravno Dubrovnik. Mi smo prvo živjeli u Poznanju, dok nisam završila fakultet. On je možda htio i ostati, ali ja sam oduvijek imala ideju živjeti negdje uz more na Mediteranu, pa smo nakon Poljske, ipak odlučili doći u Dubrovnik. Tu sam stalno već dvije godine i jako mi je lijepo, tu namjeravamo zauvijek ostati.
A što je to što joj se posebno svidjelo u našem gradu?
Pa kad usporedim Poznanj, koji je veliki grad i Dubrovnik, mogu reći da je ljepota krajolika u Dubrovniku nenadmašna, a ljudi su tako otvoreni i dragi, naravno jako mi se sviđa povijesna jezgra, ali i općenito taj način života malog grada u kojem je sve nekako usporeno i polagano. To mi više odgovara od užurbanosti sjeverne Europe. Tu ljudi razgovaraju sa svima, i s onima koje jedva poznaju, o svemu. U Poljskoj to ne postoji. Razgovori su uvijek konkretni, zbog nekog cilja. I naravno bitna je točnost i preciznost, dok je ovdje život i posao više opušten i to mi se sviđa, a i sama postajem pomalo takva.
Zuzanna je odrasla u obitelji liječnika, ali je medicina kao struka nije zanimala. Završila je umjetničku akademiju, smjer fotografija i video te na fakultetu neofilologije, što se može usporediti s našim filozofskim, hebrejski jezik i kulturu.
Uvijek sam voljela jezike, završila sam gimnaziju sličnu vašoj jezičnoj, a hebrejski sam izabrala jer je poljska kultura prožeta upravo židovskom kulturom. Prije Drugog svjetskog rata čak 20 posto stanovništva Poljske bili su Židovi. U svakom poljskom gradu ima sinagoga, mnoge su napuštene, ali svakako je židovska kultura bila je vrlo važan segment poljske. Onda je ona nestala, a ja sam htjela više o tome znati. U Dubrovniku nemam puno prilike iskoristiti to svoje znanje, malo prevodim i vodim ture, a voljela bih se više baviti jezikom i tekstom u budućnosti.
Osim jezika za ovu je dubrovačku uskoro nevjestu, kreativnost bitan segment života, pa je pronašla posao u jednoj maloj tvrtki koja se bavi dizajnom.
Osnovni posao mi je dizajn, radim web dizajn, grafički dizajn, bavim se fotografijom, snimanjem videa, izradom brošura, letaka, logotipa… Vlasnica tvrtke Louie Design i ja osmislile smo i jednu društvenu igru na temu Dubrovnika. Nazvali smo je „Liberty Dubrovnik“. Godinu dana smo smišljale pravila, a onda i dizajn.
Igra se igra na karti grada, figure su povijesne osobe, a bazira se djelomično na strategiji, a djelomično na sreći. Kroz elemente igre ljudi se mogu upoznati i s poviješću Grada, a glavni je cilj igre spasiti Republiku. Igru sad pokušavamo uvesti na tržište. Uz osnovni posao položila sam i vodički ispit za engleski, poljski i hebrejski, pa sam, vodila ture, kad je bilo turista.
Jako dobro govori i hrvatski, a posljednje dvije godine uči i španjolski.
Nakon hebrejskog, hrvatski mi nije bio tako težak, pogotovo jer je slavenski jezik kao i poljski. Svi indoeuropski jezici su za Europljane puno lakši nego hebrejski koji je semitski jezik i potpuno drugačiji. Jako volim putovati i velika mi je želja posjetiti Južnu Ameriku, pa sam tako počela učiti španjolski i štedjeti za putovanje.
Zuzanna prati društveni život i jako je interesira sloboda medija i politika. Kod nas se najviše piše o zabrani pobačaja i prosvjedima žena na ulicama poljskih gradova. Zanimalo me kako ona vidi trenutnu političku situaciju u Poljskoj, i kako je ultra konzervativna euroskeptična stranka tamo tako dugo na vlasti, iako je Poljska poznata kao zemlja koja je maksimalno iskoristila poticaje iz EU fondova.
U Poljskoj već par godina vlada PiS, Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość). Oni su ekstremno konzervativna, euroskeptična stranka, ali se njihov dolazak na vlast i višegodišnja podrška birača mogu logično objasniti. Naime, nakon što je srušen komunizam, većina bivših komunističkih zemalja reforme vlasti radila je po uzoru na njemački socijalni kapitalizam, dok je Poljska odlučila prikloniti se sustavu koji je više nalikovao na SAD. Tako je napisan i Ustav i zakoni. Broj i utjecaj sindikata vidljivo se smanjio, a radnička prava nisu bila dobro uređena. Sva je politika bila usmjerena na kapital, na poticanje bogatih ljudi da budu još bogatiji. To je dovelo do velikih podjela i razlika u društvu. Manjina, elita se jako obogatila, a veći dio stanovništva, osobito u ruralnim sredinama, je jako osiromašio. Izgubio se taj socijalni element društva.
Ljudi u Poljskoj bili su razočarani, PIS je svoju kampanju počeo upravo najavom socijalnih mjera pomoći siromašnima. Organizirali su festivale (ples, glazba, kućice sa hranom) po svim malim gradovima i selima Poljske okrećući svoju kampanju primarno prema tim skupinama. Dok se druga stranka tada PO, danas KO, nije pretjerano zamarala socijalnim programom. Veliki uspjeh postigli su s programom 500 plus što znači 500 zlota po djetetu. Tu su mjeru i proveli. Svako dijete mjesečno u obitelji do 18. godine dobiva oko 800 kuna. Uveli su i mjere pomoći za umirovljenike. Na taj su način podigli siromašne slojeve iz bijede. Druga je stvar što su te mjere provedene kaotično i što je puno javnog novca potrošeno netransparentno. Nakon što su dobili vlast, koju drže već tri mandata, počeli su gušiti slobodu medija i širiti svoju propagandu. Sad je glavno javno pitanje zabrana pobačaja u svim slučajevima, osim kad je riječ o silovanju ili ako je ugrožen život ili zdravlje žene. Taj zakon nije još donesen, ali samo i isključivo zbog masovnih prosvjeda žena tvz. Crnih prosvjeda, po cijeloj zemlji.
A što misli o hrvatskoj politici?
Čini mi se da Hrvatska ima dosta slične probleme kao i Poljska, a to su te stare političke elite. Stalno se isti ljudi smjenjuju na političkim funkcijama, neovisno bili oni SDP ili HDZ. Kao da su oni doživotno predodređeni da vode državu. Mislim da to općenito nije dobro u politici, jer ljudi koji su predugo na vlasti zaboravljaju zašto su tu, a nema novih ideja, promjena. Politika je, kao i u Poljskoj, jamac uspjeha, puno više nego stručnost i sposobnost.
U Dubrovniku joj se sviđa upravo to što su socijalne mjere, kao subvencija prijevoza, podstanarstva, ali i briga o starijima i djeci, jako dobro organizirane, sviđa joj se što se jako pazi na povijesnu jezgru, ali ima i nekoliko nedostataka, koje, smatra, treba što prije popraviti.
Infrastruktura, posebno prometna je nedostatna. Javni prijevoz ne dolazi u svaki dio grada, a autobusne linije su rijetke i često kasne. To je mislim razlog što se ljudi u Dubrovniku voze osobnim automobilima i onda se stvaraju velike gužve, problem s parkingom. Kaotična je situacija s gradnjom i tržištem nekretnina. Posvuda niču te kaotične nadogradnje, a mladi sebi ne mogu priuštiti kupnju stana. S druge strane, sve je više zgrada, a nema novih parkova i zelenih površina.
Zuzanna u slobodno vrijeme čita, gleda filmove, fotografira, ide na duge šetnje, ali i redovito piše blog o životu u Hrvatskoj za Poljake, koji se žele više informirati o našoj zemlji i o gradu. Planira i vjenčanje, za koje se nada da ga pandemija neće skroz pokvariti, a uz sve nedostatke, Dubrovnik osjeća kao svoj grad.
Život u velikom gradu je za mene poprilično zamoran, puno mi je ljepše živjeti ovdje. Zrak je čist, priroda lijepa, ljudi otvoreni i topli, cijelo ljeto se mogu kupati u moru. Kulturni život je malo siromašniji nego u velikom gradu, ali meni to ne fali. Često putujemo i tako stječem nova iskustva i širim svjetonazore.
