Vjerujem da ćemo uspjeti saznati ime vozača šestice koji je jučer oko 13:10 sati bio na stanici Grawe.
Kako je lijepo pročitati ovakve retke koje je poslala supruga gospara Jakše, ono obiluje zahvalnošću i emocijama. Napisala je svoje jučerašnje iskustvo:
“Jučer smo moj suprug Jakša i ja prvi put nakon njegovog dugog i teškog oporavka od srčanog udara krenuli sa Pošte Lapad autobusom broj 6 prema gruškom bazenu. Bio je to za nas velik korak, pun emocija, straha i nade. Nevjerojatno kako nekad tako obične stvari postanu velike i važne….
Budući da Jakša slabo vidi, svaka nova situacija za njega predstavlja dodatni stres i nesigurnost. Već pri samom ulasku u “šesticu” zbunio se i zastao, a ja sam osjetila koliko mu je teško.
No tada se dogodilo nešto što nam je vratilo vjeru u ljude.
Vozač autobusa, čovjek kojem nažalost ne znam ime, istog se trenutka digao sa svog sjedala i prišao Jakši da mu pomogne. Bez imalo oklijevanja. Smireno i s toliko topline je Jakšu odveo do sjedala za invalide, pitao nas kamo idemo i cijelim putem pazio na nas. Kada smo stigli do Grawe stanice, nije samo otvorio vrata i nastavio dalje — zaustavio je putnike koji su ulazili, prišao mom Jakši, podigao ga (!!!) svojim rukama i pomogao mu izaći van.
U tom trenutku su mi potekle suze.
U svijetu koji često djeluje hladno i surovo, Vi dragi vozaču ” šestice” ste nam pokazali koliko malo dobrote i pažnje može puno značiti nekome tko prolazi kroz težak životni period. Vaša pažnja, ljudskost i veliko srce ostavili su neizbrisiv trag u našem danu i našim srcima.
Od srca Vam hvala. Želim Vam svu sreću, zdravlje i dobrotu koju ste jučer podijelili s nama — da Vam se vrati stostruko.
Još jednom, vozač “šestice” u utorak 26.svibnja, s dolaskom kod Grawe oko 13:10.
Hvala vozaču. Vidimo se!”, poručila je naša čitateljica.
FOTO: arhiva
