Nakon jučerašnje reakcije gradonačelnika Frankovića na izjave Andra Vlahušića o tome da nije dovoljno posvećen Gradu jer je i saborski zastupnik, te da prima dvije plaće, danas se ponovno priopćenjem javnosti obratio Vlahušić.
Na jučerašnjem predstavljanju kandidature za gradonačelnika Dubrovnika, govoreći o katastrofalnim turističkim rezultatima protekle sezone i nedostatku bilo kakvih aktivnosti za predstojeću sezonu rekao sam: “Zato što gospodin Franković provodi vrijeme pola u Saboru, a pola u Gradu, jer je u Saboru postao gradonačelnik preko Lex Vlahušića, a ne na izborima. Ima dvoja primanja, jedna u Saboru, jedna u Gradu. I zašto bi ga bila briga za Dubrovnik?” A umjesto isprike građanima koji zbog takvog njegovog ponašanja direktno pate, Mato Franković na moje izjave odgovara: “Gospodin Vlahušić izrekao je niz laži na moj račun. Osvrnuti ću se samo na jednu tvrdnju, kako primam dvije plaće saborskog zastupnika i gradonačelnika.” Svima je potpuno jasno da primanja i plaće nisu isto. Svima, pa i Matu Frankoviću, čovjeku koji ima dva radna mjesta, gradonačelnika Dubrovnika i saborskoga zastupnika. Oba radna mjesta su izrazito zahtjevna, odgovorna, traže puni angažman i posvećenost, zbog čega je zakonodavac predvidio da se obavljaju u punom radnom vremenu.
Mato Franković tako prima punu plaću kao gradonačelnik Dubrovnika za polovinu radnoga vremena. Napušta puni posao gradonačelnika Dubrovnika u vrijeme najteže zdravstvene i gospodarske krize našega Grada u novijoj povijesti, vremenu u kome se brojne dubrovačke obitelji bore kako preživjeti od mjeseca do mjeseca. Kako zaraditi i minimalac, dobiti bilo kakav posao. A za to vrijeme naši privatni iznajmljivači, ugostitelji, taksisti, trgovci koji žive od svoga rada i imovine, ne vide niti jednu aktivnost na vraćanju života i turista u grad već ovog ljeta.
Što Mato Franković radi u Saboru, koliko sudjeluje u raspravama, koliko radi u tri saborska odbora čiji je član – ne znamo dovoljno. Ali se zato svi dobro sjećamo, a pogotovo ugostitelji, kada je izglasao zakon kojim je PDV na ugostiteljske usluge povećan s trinaest na dvadeset i pet posto. Bez njegove ruke taj zakon ne bi bio izglasan. Tako je svojim djelovanjem u Saboru naš grad učinio skupljim i turistički manje privlačnim.
Ako ga nema u Dubrovniku cijelo vrijeme za vrijeme neviđene krize, a u Saboru glasa kako mu narede, koji je onda razlog zadržavanja statusa saborskog zastupnika? Javni ili privatni interes? Očito je to strah od gubitka narednih lokalnih izbora i povlačenja u političku anonimnost. Nije li to ipak prevelika cijena koju građani Dubrovnika plaćaju za nerad u Gradu i sigurnost saborskoga mandata? Jesmo li postali taoci jednoga čovjeka i njegove osobne političke ambicije? Naši građani dobro znaju odgovor na to pitanje i jasno će ga pokazati na izborima.
