Viktorija Knežević, nezavisna kandidatkinja za gradonačelnicu Grada Dubrovnika 2025. godine, žestoko je reagirala na intervju koji je Željko Raguž imao na DU TV-u, u dijelu odgovora na pitanje bi li se priklonio Peru Vićanu, na što je rekao kako nikad nije ništa isključeno. U žestokom komentaru na facebooku nazvala ih je “ucjenjivačkim potencijalom svake vlasti”, te “gorom verzijom politike i od HDZ-a”. Knežević je napisala:
Postoje političari po kojima se sasvim sigurno ništa neće zvati, a koji sami sebe pretvaraju u ucjenjivački potencijal svake vlasti, kako bi ipak postali bitni. Za svoju korist, a na štetu javnog dobra.
Najavila sam kandidaturu za gradonačelnicu Dubrovnika na lokalnim izborima 2025. Tu ću kampanju odraditi tako da od HDZ-a i njegovog modela upravljanja, uz pomoć ucjenjivačkih političara, ne ostane ništa više za budućnost.
Da svi oni zajedno ostanu samo ružna prošlost. Nešto što nam se dogodilo i ne ponovilo se.
Postoje dva aktera u Dubrovniku koje smatram najgorim u što se čovjek može pretvoriti od varanjem birača do dobro naplate svoje pozicije za privatni interes.
Da ne bih bila općenita i nejasna kao buduća kandidatkinja i nadam se gradonačelnica potpuno predana javnom dobru, jasno ću reći da su ta dvojica Pero Vićan i Željko Raguž.
Kampanju sam najavila ovako rano, upravo da birači u Dubrovniku, ali i hrvatska javnost, ima dovoljno vremena da shvati tko je tko u lokalnoj i nacionalnoj politici.
Da se svi vidimo što je to politika za javno dobro, a što je politička maškarata kojoj je na prvom, drugom i trećem mjestu osobni interes, a javnosti se predstavlja kao nezaobilazna politička figura.
Kaže ovih dana jedan od njih, Željko Raguž, da je poseban uspjeh biti u vlasti kao što je to on koji uspijeva unatoč i usprkos svim promjenama. Posebna je virtuoznost biti dio vlasti. Kaže i da takve kao on možemo nabrojati na prste u cijeloj Hrvatskoj.
Preračunao se. Takvih jeftinih igrača ima na bacanje. Pa krenimo nabrajati: HSS, HSLS, razne inačice desno orijentiranih stranka, razni lokalni nezavisni vijećnici koji bi vrlo brzo nakon izbora promijenili dres i prigrlili boje HDZ-a.
Nažalost, takvo pretrčavanje i lizanje sa vlasti nije nikakva iznimka nego pravilo u našoj politici. Pravilo koje vodi u sunovrat sve nekad velike stranke nastale devedesetih osim HDZ-a, a i oni će doći na red ako ih se samo dva izborna ciklusa odvoji od proračuna.
Željko Raguž je neka vrsta wanna be Pera Vićana, manje uspješni Pero Vićan. Gradi svoju moć i svoju poziciju na većim ili manjim uslugama krugu odabranih, a oni mu to vraćaju na izborima tako što glasaju za njega.
Ljudi kao Pero Vićan i Željko Raguž su ustvari posljedice lošeg sustava na ovim prostorima.
Ima jako puno ljudi koji nesretni i potrebiti ne mogu ostvariti prava koja im zakonom pripadaju kroz sustav, pa pronalaze način da bajpasiraju taj loši sustav tako što zovu ili Pera ili Mata ili Željka. Netko uvijek pomogne, ali to kasnije skupo plate.
Reći ćete možda sad, ma ne plati se to skupo, to je samo glas, glas na izborima koji bi ionako samo propao ili ionako bio dan nekome drugom tko ti nije pomogao, pa ga je bolje dati onome tko ti je pomogao.
Nije to samo glas.
Ovi ljudi kada dobiju vaš glas umjesto da grade društvo u kojem će svatko od nas moći ostvariti svoja prava bez da nekoga zove, bez da tapše po ramenu i molim Pera, Mata, Željka jer je to tako u Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj, u svim onim zemljama na koje smo se ugledali 90-tih kad smo se odvajali od bivše države, oni grade društvo u kojem još više zatvaraju vrata svima koji nisu sa njima uvezanim, podižu još veće prepreke i uništavaju svaku mogućnosti uspostave pravednog društva, društva jednakih šansi.
Tako da nitko od njih nije dobar čovjek.
Dobar je čovjek onaj tko vam pomogne i kad vas sretne na putu, kad mu to napomenete i ne sjeti se da vam je to učinio ili mu bude neugodno kad ga podsjetite.
A oni koji vas na dan izbora zovu i kažu sjećaš se kad sam ti zvao onog doktora za dijete koje je smrtno bolesno ili kad sam ti zaposlio malu koja je ionako bila najbolja i trebala dobiti posao, ali nije mogla bez njegovog poziva jer su ONI ili stvorili taj sustav od kojeg nas „oslobađaju“ ili ga aktivnog podržavaju i održavaju na životu.
Oni „drže“ sustav takav kakvim jest, nepravednim, a onda ljude od njega „oslobađaju“ kad ih nazovu, a onda od njih traže glas na izborima.
Oni nisu dobri ljudi, oni su najveći trgovci ljudskom nesrećom na ovim prostorima.
Mi trebamo političare koji će se biti spremni odreći osobne moći koja se dobiva zvanjem jokera.
Mi trebamo političare koji će kad ih netko nazove za vrijeme mandata to smatrati problemom, znakom da netko od službenika dobro ne radi, koji problem treba riješiti bolji radom uprave, a ne gledati to kao priliku za još par glasova koje mogu utržiti.
Trebamo političare kojima će biti neugodno ako im napomenete da su vam jednom nešto pomogli kao ljudi jer se tako osjeća svaki običan i normalan čovjek kad nekome pomogne.
Ja biračima u Dubrovniku i hrvatskih građanima mogu samo jasno poručiti da baš ovakve likove koji sami sebi dižu vrijednost ucjenjivačkom pozicijom koju su spremni ukalkulirati u trgovinu sa svakom vlašću, ne želim i neću imati nikakve veze.
Pero Vićan i Željko Raguž nisu malo bolja, nego gora verzija politike čak i od HDZ-a. A što ja o politici HDZ-a mislim ne trebam ponavljati. Pobjediti ih i da ostane samo ono “ne ponovilo se”.