27.8 C
Dubrovnik
Petak, 4 srpnja, 2025
HomeLifestyleVečeras je otkrivena pomno čuvana tajna iz Mrčeva: kip jarca na ulazu...

Večeras je otkrivena pomno čuvana tajna iz Mrčeva: kip jarca na ulazu u selo

Mjesecima je cijelo selo bilo zaokupljeno projektom “jarac”. Radilo se i znojilo, onako, baš momački. I večeras je tajna konačno otkrivena. Doslovno. S posljednjeg rada koji je dovršio neposredno prije nego je preminuo Niko Lučić zvani Umjetnik, tkaninu koja ga je skrivala i prekrivala skinuo je njegov šesnaestogodišnji sin Niko. I ukazala se statua jarca izrađena u aluminiju. Za vjerovati je da će se jednom tražiti simbolika u tome zašto baš jarac stoji na stijeni na početku Mrčeva i da će je možda Mrčevjani tumačiti kako bi ispleli neku priču koja će podilaziti njihovu egu. I zato je dobro da neke priče ostanu zapisane. Radi povijesti jednog malog sela.

Omerta Mrčeva

Već mjesecima na visokoj stijeni postavljenoj na ulazu u selo Mrčevo u Gornjim selima, stoji prekriveno NEŠTO što silno intrigira znatiželju gosta i prolaznika, a o čemu mještani šute kao zaliveni. Oko toga NEČEGA kao da je uspješno stvorena omerta Mrčeva kojom su mještani još jedanput pokazali kako su rijetko složna i vrijedna zajednica koja broji 60-tak stalno naseljenih i oko 110 duša u nekakvoj dnevnoj migraciji.

Večeras je tajna otkrivena. A kad se tajne otkrivaju bude i suza i smijeha. Tako je bilo i ovoga puta.

Šesnaestogodišnji sin prerano i iznenadno preminulog branitelja Nika Lučića kojega su suborci zvali Umjetnik, otkrio je večeras pred mnogobrojnom obitelji, prijateljima i gostima, posljednji rad svog oca, završen malo prije nego je on preminuo lani u prosincu. Bio je to šok za obitelj, ali i sve njegove prijatelje i suborce s kojima je dijelio ratne dane 90-tih.

Iako ga je vrijeme izbrisalo, u njihovoj memoriji i ovjekovječen na fotografiji koja se čuva u Muzeju Domovinskog rata ostaje mural u Lozici, oslikan na neuglednom zidu pokraj ceste, na kojemu je Niko oslikao tigra koji nasrće na tenk ispred zidina Dubrovnika. Bila je to Nikova zahvala Tigrovima za sudjelovanje u deblokadi grada.

Njegovo umijeće i kreativnu crtu koju je nosio u sebi prepoznali su Nikovi suborci nadjenuvši mu nadimak Umjetnik.

Dirljiva gesta sela

Dirljiva gesta postavljanja kipa jarca u prirodnoj veličini, izrađenog od aluminija i teškog preko 200 kilograma, u javnom prostoru, na ulazu u Mrčevo, hommage je čovjeku koji je bio omiljen u svom kraju, čovjeka kojega je krasila ljubav prema Domovini i poštovanje prema rodnom zavičaju.

Da bi se ostvario “projekt” jarca iz Mrčeva, bila je potrebna volja, vrijeme i trud cijelog sela, dobro zaliven znojem. Stijena ogromnih razmjera je s Lučićeve ledine prenesena posebnim kamionom i potom dizalicom spuštena na ulazu u selo, uz rad starih, mladih i najmlađih. Korak dva bio je – postavljanje kipa jarca što je također je iziskivalo angažman cijeloga sela. Pa, dok su stariji i znali zanjorgat pod težinom posla, za djecu je to bila čista zabava.

Zašto jarac?

– Mog pokojnog brata nisu bez razloga zvali Umjetnik, a on je bio fasciniran ovim krajem. Onu skulpturu ispred dubrovačke bolnice, stijenu kao spomen obilježje zahvalnosti svim djelatnicima ratne bolnice, osmislio je i izradio moj brat, zato smo željeli da se ta njegova posljednja skulptura koju je napravio postavi na stijenu. Priča o jarcu je specifična. Teško se u ovim našim krajevima prije živjelo, na škrtoj zemlji, u kršu, ljudi su imali stoku, nije bilo standarda u kojima danas uživamo. I naša je obitelj imala koze i jarca, a kada smo prodali koze, jarac je pobjegao i nismo imali pojma što je s njime bilo. A onda se nakon četiri ili pet godina pojavio iznad Trstenoga, nitko nije znao otkud se i kako pojavio. Kad je to čuo, moj je brat pošao tamo, napravio je fotografiju i započeo s izradom skulpture u prirodnoj veličini, od aluminija. Bio je nešto baš fasciniran s tom pričom o jarcu. U skulpturi ima preko 200 kila. Kad ga je Niko počeo raditi, razmišljali smo ga staviti negdje u sklopu naših kuća, ali kad je Niko preminuo, kao obitelj smo se dogovorili da ga postavimo na javnom mjestu koje može postati i turistička atrakcija ovog kraja – priča nam Ivo Lučić Mindžuha, brat pok. Nika.

U svemu tome je sudjelovalo srdačno i složno cijelo selo, naglašava Lučić.

– Jesmo, u selu smo složni, kažu da je to drugdje nestalo, da su drugdje zavist i đelozija narušili odnose među susjedima. Imamo u selu jednu malu konobicu gdje kartamo, gdje se dobro pokaramo i svega rečemo jedni drugima, ali kad izađemo izvan sela, jedni o drugima imamo samo riječi hvale – opisuje Mindžuha atmosferu sela u kojemu se njihova sloga i vidi u razvoju i stvaranju Mrčeva kao sve poželjnijeg mjesta za život domaćih, te odmora za strance u sve većem broju kuća za ljetovanje.

A, osim toga nije Mrčevo na kraju svijeta. Dobrim cestama brzo se prijeđe nekih 20-tak kilometara od Grada. Ili do Grada.

Dok sve nije bilo dovršeno kako spada i kako su mještani Mrčeva zamislili, jarac je “spavao” pod linculom na stijeni, na ulazu u selo. Čekala se prigodna rasvjeta, baš kao što se i večeras čekao zalaz sunca da dojam bude impresivniji.

I bio je.

2 COMMENTS

  1. poviše kreveta imam njegovu sliku, ulje na platnu, poklon za vjenčanje..umjetnik je, kao i svi velikani, bio neshvećen u vremenu kojeg je zivio…počivaj u miru

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA