Nikica Anić, prof. engleskog i talijanskog jezika u dubrovačkoj Gimnaziji je objavila svoju prvu zbirku pjesama ‘Tragovima duše” koja se može nabaviti na stranicama webknjižare. Predgovor knjizi je napisao Pavo Jančić i objavljujemo ga u cijelosti:
KOČIJA RIJEČI ŠTO PUTUJE KROZ NOĆ
Tekstovi Nikice Anić višestruko su zadani kontekstom unutar kojeg tiho diše sveobuhvatna metafora ženstva, sa svom svojom pričom o oslobođenju, kozmičkom povjerenju, vraćanju na ishodište svega, povratku na vrutke ljubavi. Njen umjetnički senzibilitet sastoji se u sposobnosti uočavanja i mapiranja onih sitnih detalja svakodnevnog života, nekih davno izgovorenih riječi, zaboravljenih dodira i mirisa, studentskih ulica, čineći od prostora svojih zapisa poseban svijet, prebogat značenjima, zaokružen, autentičan i moćan u svom književnom solilokviju. Ispod vanjskog okvira pjesme ili priče autorica uvijek donosi natruhe svoje osobne ispovijesti, bilo u obliku refleksivne balade ili razarajuće himnične granate, bačene odjednom i snažno na granicu koja dijeli stvarno i snovito, realno i distopijsko, tužno i radosno, dok pohlepno ispija svaku minutu iz posude u koju je natočen dan.
U vremenima kad su nježnost, naivnost i idealizam postali predmet svakodnevne poruge, kad su predrasude postale razlog zatomljivanju osjećaja, kad je sveukupnost međuljudskih odnosa svedena na lajkove i emotikone, Nikica Anić kao neka neposredna, srdačna susjeda koja te uporno svaki dan zove na kavu, resetira i rastvara taj i takav svijet, svodi ga na točkasti osjećaj bivstovanja, na međusobno povezani niz sugestivnih slika, donoseći male priče o ljudskoj strasti i krhkosti. Donosi tišinu neizvjesnosti, ovlašne dodire i onaj tren kad oko zaiskri, a pogled valja skrenuti u stranu.
Knjiga Nikice Anić nosi naziv ‘Tragovima duše’ i sadrži dvadeset pjesama i četiri prozna teksta. U njima Nikica nadahnuto progovara o pitanjima koja su duboko ukopana u život naš svagdašnji, o sudaru cijelog niza svjetova koji prožimaju jedan ljudski vijek, o ženama u dominantno muškom svijetu, o majčinstvu, pjesništvu, odrastanju, pandemijama, ratovima. U tematskom smislu i više je nego jasno da je ova knjiga hommage ljepoti, čarobna posveta ljubavi. Ljubavi koja se ne uzvisuje, koja je senzualna, zaigrana i začuđena, ona ukradena ljubav koja sobu ko’ mirisnu bundevu, pretvara u kočiju što putuje kroz noć.
Snagom svog izbrušenog autorskog izraza spisateljica teži otklonu od grube stvarnosti, sve one težine postojanja koja s vremenom mijenja čovjekovu svijest, uporno tražeći ravnotežu duha, birajući zbližavanje umjesto otuđenja. Sve ove motive Nikica transcendira u nadahnute introspektivne rečenice svoje tihe i melankolične poezije, pretvara u svoj poseban i vrijedan prozni izraz. Pritom brižno pazi da ne izgubi sebe, svoj prebogati svijet snova i ideala koji su rezervirani samo za hrabre, koji slijede neutabane pute, za one koji se ne boje, na nepravde ne šute.
Stihove i prozu Nikice Anić karakterizira mekoća izraza, ispovjedna narativnost, lirska kratkoća, prirodna ritmičnost govorne fraze i jasan jezik. Njene rečenice posjeduju svoju unutarnju dinamiku, svoju vlastitu metričku shemu i logički slijed. Njen književni subjekt je sjetan, ali i vitalan, zvučan i postojan. Njen doživljaj svijeta, okupan nepatvorenim literarnim talentom (ali i onim sunčanim listopadskim banjama na čuvenoj dubrovačkoj hotelskoj plaži), ovom knjigom pretvoren je u poseban i dojmljiv umjetnički izraz. Nikica Anić je onaj ekvilibrist iz pjesme Arsena Dedića, koji živi od ravnoteže i radi bez zaštitne mreže, bez novca i bez slave, oduvijek na toj skliskoj pisti, između sna i jave. Jer za Nikicu je život, a tako i književnost, prije svega pitanje časti – napisao je prof. Pavo Jančić.
Bilješka o autorici:
Rođena u Dubrovniku gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu engleski i talijanski jezik i književnost. Radila u Zagrebu na sveučilištu VERN, a trenutačno je zaposlena kao profesorica engleskog i talijanskog jezika u Gimnaziji Dubrovnik.
Pisanjem se bavi veći dio života jer kako one kaže: „Riječ je moj medij.“ Do sada je objavljivala na svojoj Facebook stranici „Nina’s chest – škrinja“.
