Kuća Bukovac u Cavtatu je sinoć mirisala nostalgijom, uz lijepe note naše kolende koja obilježava božićno vrijeme djeci se pričalo o starinskim običajima i načinu kićenja bora te darovima ispod njega. Ovoj lijepoj završnici prethodile su radionice koje je vodila Petra Kralj Fox, a s običajima koje pamti kroz priče svojih roditelja ili osobno, djecu je upoznala Ana Kravić.
Možda danas djeci izgleda posve nestvarno da se netko nekad igrao s lutkama i čuvao ih kao posebni raritet u svom životu, ali Ana je sa sobom donijela bebu koju je dobila s 11 godina i koju pomno čuva do danas, još uvijek osjećajući radost tog jutra kada ju je donio mali Isus “ispod kušina”.
Ostala je sačuvana jer je Ani izgledala toliko nestvarno lijepa da se s njome nije niti igrala niti ju je itko smio dirnuti, samo ju je gledala dok je krasila komončin u njenoj sobi.
E, to je bilo takvo vrijeme!
Sa šufita je izvukla i bočice stare nekoliko desetljeća, jedna je čak stara 100 godina. Ispričala je i kako je njena majka kad je bila djevojčica ispod bora dobivala orahe, mjendule, naranče, jabuke i – kocku šećera.
Djeca su, pa i pomalo sa čuđenjem, slušala o tim vremenima, budući ovovremeni mali Isus ima puno veću i bogatiju vreću darova iz koje vadi poklone za ispod bora.
Betlehem danas krase figurice i Isus u slamici, no u vrijeme dok to nije bilo toliko dostupno, ispod bora su se stavljale čestitke u slamicu.
Lijepo se podsjetiti. Prenijeti iskustvo života i navika koje su nekad bile sastavni dijelovi obitavanja na ovim našim prostorima.
I zato bravo za organizatorice, jer ne treba bježati ni od emocija niti od nostalgije.
