Iako ne postoji jedinstveni javni pregled svih koncesija za sidrišta i privezišta u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, podaci koje je dostavila Županija pokazuju da je trenutačno aktivno 11 koncesija za sidrišta i privezišta na području Grada Dubrovnika te općina Orebić i Lastovo.
Od toga je sedam koncesija za privezišta, a četiri za sidrišta. Zanimljivo, na otoku Mljetu pa ni izvan Nacionalnog parka nema sidrišta ni privezišta pod koncesijom.
Nautičari koji plove južnim Jadranom na specijaliziranim portalima i društvenim mrežama najčešće se žale na to što cijene svake godine rastu, a da se vezanje za bovu naplaćuje gotovo kao marina.
„Nema dodatnih sadržaja, nema uvijek jasno istaknutog cjenika pa imamo osjećaj da se naplaćuje sama lokacija, a ne usluga dok su pojedini restorani uz bove preskupi“, navode nautičari. U pojedinim uvalama na našoj obali cvjeta i biznis ilegalnog iznajmljivanja bova mada koncesionara nema, pišu.
Dubrovačko-neretvanska županija ne određuje cijene korištenja sidrišta i privezišta, odgovoreno je na naš upit.
Formiranje cjenika u isključivoj je nadležnosti pojedinog koncesionara, a Županija ih niti ne odobrava niti propisuje, zbog čega cijene veza i sidrenja mogu značajno varirati od jedne lokacije do druge.
Iz dostupnih podataka vidljivo je da koncesionari upravljaju s najmanje 146 vezova i sidrenih mjesta. Budući da za dva privezišta na Lopudu nije naveden broj vezova, stvarni kapacitet je i veći.
Najveći dio kapaciteta, više od 93 posto ukupnog kapaciteta koncentriran je na Lastovu, gdje se nalazi čak sedam od ukupno jedanaest koncesija i najmanje 137 od evidentiranih 146 vezova i sidrenih mjesta. Ondje privatni koncesionari upravljaju sa 77 vezova u Skrivenoj Luci i uvali Pasadur, dok Javna ustanova Lastovsko otočje upravlja s četiri sidrišta koja zajedno raspolažu sa 60 sidrenih mjesta.
Na području Grada Dubrovnika evidentirane su tri koncesije za privezišta. Tvrtka Anker Grupa d.o.o. upravlja privezištem na otoku Lopudu uz godišnju fiksnu koncesijsku naknadu od 5.441,64 eura i varijabilni dio od dva posto prihoda, dok Insula Lopud d.o.o. za drugo privezište na Lopudu plaća 2.160 eura godišnje, također uz varijabilni dio od dva posto. U Suđurđu na otoku Šipanu obrt Kristić upravlja s 12 vezova te plaća godišnju koncesijsku naknadu od 2.455,37 eura uz dva posto varijabilne naknade.
Na području Općine Orebić jedna je koncesija za privezište u Kućištu. Kamp Palme d.o.o. upravlja s 12 vezova uz godišnju fiksnu koncesijsku naknadu od 929,06 eura, dok varijabilni dio iznosi tri posto prihoda.
Najskuplje su koncesije na Lastovu gdje obrt Emanuela upravlja privezištem u Skrivenoj Luci s 30 vezova uz godišnju naknadu od 1.600 eura i varijabilni dio od dva posto. Ronilački raj d.o.o. upravlja privezištem u uvali Pasadur sa 17 vezova te plaća 9.565,60 eura godišnje uz čak pet posto varijabilne naknade. Ugostiteljski obrt Portorus također upravlja privezištem u Skrivenoj Luci s 30 vezova uz godišnju naknadu od 3.052,62 eura i varijabilni dio od četiri posto.
Posebno se ističe Javna ustanova Lastovsko otočje, koja upravlja s četiri koncesionirana sidrišta. Za sidrište Skrivena Luka plaća godišnju koncesijsku naknadu od 8.186,34 eura, za sidrište Saplun 6.937,16 eura, za sidrište Vejo Lago 13.914,66 eura, što je ujedno i najveća pojedinačna godišnja fiksna koncesijska naknada među svim sidrištima i privezištima u Županiji, dok za sidrište Zaklopatica plaća 8.225,10 eura. Svako od četiri sidrišta raspolaže s po 15 sidrenih mjesta, a za sva je ugovoren i varijabilni dio naknade od dva posto prihoda.
Podaci pokazuju i razlike u modelu obračuna varijabilnog dijela koncesijske naknade. Većina koncesionara plaća dva posto prihoda, Kamp Palme tri posto, UO Portorus četiri posto, dok je najveći varijabilni udio – pet posto – ugovoren za Ronilački raj d.o.o. u Pasaduru.
