Ima u tom gradiću opasanom zidinama neke lijepe “soli života”. Ston je zbog svojih odličnih restorana, izvrsnih kamenica i neke posebne atmosfere mirnog gradića, omiljeno izletište mnogoj domaćoj čeljadi, a sve više i turistima – tek prolaznicima ili gostima na nekoliko dana. Sjaj mu je vratilo, definitivno, Društvo prijatelja dubrovačke starine koje je obnovom njegovog nasljeđa dalo i omogućilo i nove sadržaje i atraktivne lokacije koje postaju dio “must-see” liste turistima na hrvatskom jugu. A posebnu mu draž i ljepotu daje stonska solana u kojoj se, u određenom godišnjem dobu, iz tamošnjih bazena može na starinski način okušati i u berbi soli, što je jedinstven doživljaj.
Stonske zidine – fortifikacijski kompleks jedinstven u Europi
Gradnja impozantnoga fortifikacijskog sklopa Stonskih zidina započela je ubrzo nakon što je Dubrovačka Republika stekla Pelješca 1333. godine. Republika je tada odlučila, radi osiguranja svojeg novostečenog posjeda, podići Veliki zid, dugačak oko 1200 m, koji je vodio je preko vrha brda Podzvizda i zatvarajući cijeli poluotok, završavao na kulama na obalama Stonskoga kanala i Malostonskoga zaljeva.
Prema starijim dubrovačkim kronikama, gradnja Velikog zida trajala je 18 mjeseci i stajala je 12.000 dukata. No, stonski obrambeni kompleks građen je tijekom više od četiri stoljeća. Namijenjen prije svega obrani poluotoka od njegova kopnenoga zaleđa, postupno je poboljšavan, prilagođavan terenu i razvoju vojne tehnike.
Stonske su utvrde bez ikakve sumnje najveći graditeljski pothvat Republike izvan Grada. Cjelokupna im je duljina dosezala oko 5.500 m, a obuhvaćale su zidine Stona i Maloga Stona, Veliki zid s trima tvrđavama i Veliki kaštio (Tvrđava sv. Jerolima), izdvojenu utvrdu podignutu radi zaštite stonskih solana. Zidine i tvrđave flankirane su s deset okruglih i trideset jednom četvrtastom kulom te sa šest polukružnih bastiona. Obrambenu su ulogu sačuvale do početka 19. stoljeća.
Nestankom Dubrovačke Republike, nebrigom i često neshvatljivim zahvatima u 19. stoljeća, kao što je rušenje gradskih zidina u Malom Stonu zbog suzbijanja malarije, rušenje gradskog zida u Velikom Stonu zbog dolaska austrijskog cara Franje Josipa u služben posjet, monumentalni stonski fortifikacijski kompleks naglo je propao, njegovo ziđe je postalo kamenolom za obližnje nove izgradnje, a raslinje je potkopavalo temelje.
Tek od 1945. godine obnavlja se briga za sve stonske spomenike, počinje obnova stonskih utvrda i kula koje su potom ponovno narušene u domovinskom ratu i razornim potresom 1996. godine. Tijekom posljednjih godine zahvaljujući Društvu prijatelja dubrovačkih zidina nastavlja se polako ali sigurno obnova stonskih utvrda i kula, tako da već sada monumentalni stonski kompleks počinje ponovno živjeti u svom starom dostojanstvenom ruhu.
Poput dubrovačkih i stonske zidine se 2009. mogu posjetiti i obići, a ulaznice se mogu kupiti online ili putem webshopa na stranicama Društva prijatelja Dubrovačka starine. Uz zidine, obići možete i Tvrđavu Kaštio koja je posjetiteljima nakon obnove svoja vrata otvorila u rujnu 2016. godine.
A ako se ljubitelj tračanje i želite se okušati u posebnom izazovu onda je dobra vijest što se ovim zidinama odvija i jedinstvena utrka – Ston Wall Marathon, koja će se ove godine održati 20. rujna, a prijave su već otvorene. Ovisno o vašoj fizičkoj spremi i odvažnosti možete izabrati između tri utrke: Rocky 4K, Stone 10K i Rockwill 21K
Sol za bečki dvor
Od 14. stoljeća u Stonu pa sve do danas u djeluje Slona. Smatra se da najstarijom solanom u Europi, a moguće i na svijetu. Stonska slona i zidine usko su povezane. Naime, tek nakon što je Dubrovačka Republika Ston opasala zidinama započelo je uspostavljanje solane. U to vrijeme sol je bila svojevrsno zlato, a upravo je prodaja soli iz stonske solane Republici donosila najveću zaradu i to do gotovo 16 tisuća dukata godišnje.
Kako se dobivala u vrijeme Republike, tako se i stonska sol dobiva i danas – postupkom isparavanja u morske vode u velikim plitkim bazenima, a sezone berbe i proizvodnje soli traje u ljetnim mjesecima, od travnja do listopada. Iz devet bazena godišnje se dobije oko 500 tona soli.
Kao i za vrijeme Dubrovačke Republike tako je i danas solana je podijeljena na 58 bazena, podijeljenih na pet skupina jer cijeli proces branja stoli treba proći pet faza od kojih svaka traje oko dva mjeseca. Kristalizacijskih bazena u solani je devet , a svi su osim jednog koji nosi naziv Mundo (svijet), dobili imena po svecima – sv. Franu, sv. Nikoli, sv. Baltazaru, sv. Antunu, sv. Josipu, sv. Ivanu i sv. Petru i Pavlu. Uz ove, za vrijeme Republike upotrebljavala su se i dva dodatna bazena sv. Vlaho i sv. Lazar s granitnim dnom iz kojeg se dobivala najčistije sol i ta se sol slala na bečki dvor.
Dodajmo i da se solana može i posjetiti, a krajem kolovoza u njenom ambijentu održava se i Festival soli Ston – multimedijalna manifestacija, koja obuhvaća, događanja, sajam tradicijskih proizvoda, glazbene večeri, koncerte, predstave, radionice za djecu, a sve uz besplatan ulaz.
Kamenica – vrhunska delicija zaštićena znakom izvornosti
Priča o Stonu ne može bit potpuna bez gastronomije, a tu je zvijezda samo jedna, vrhunska delicija – malostonska kamenica, koja je postala prvi morski proizvod u Hrvatskoj koji je 2019. godine zaštićen oznakom izvornosti na području EU.
Kamenicu možete kušati u raznim kombinacijama. Pohane, pržene, pečene na žaru, zapečene sa sirom, u juhi ili u rižotu, uz tjesteninu. No, pravi gurmani i znalci smatraju da je kamenica najukusnija kad je najjednostavnija – svježa iz mora, sirova, poprskana s par kapi limunova soka i poslužena na ledu.
Javna je tajna da je kamenica najukusnija i najbolja sredinom ožujka, oko blagdana sv. Josipa, kad se održava i velika festa njoj u čast – Dan malostonske kamenice.
A kako bi još bolje upoznali ovu stonsku deliciju zaputiti se do jednog od brojnih uzgajališta u Malostonskom zaljevu, koji je 1983. godine zaštićen kao posebni rezervat prirode u moru zbog važnosti ekosustava za uzgoj školjkaša europske plosnate kamenice i mediteranske dagnje.
Povijest uzgoja školjkaša na ovom području potječe još od antičkih doba. Smatra se da je uvala Bistrina bila poznato uzgajalište kamenica još u doba Rimskog carstva na što upućuju pronađene ljušture kamenica u rimskim iskopinama. Prvi pisani dokazi o trgovini kamenicama potječu iz 16. stoljeća, dok je 1667. godine dokumentirano uzgajalište kamenica na kojem su se koristile drvene konstrukcije za uzgoj. Malostonska kamenica je postala prvi morski proizvod u Hrvatskoj koji je 2019. godine zaštićen oznakom izvornosti na području EU.
Slatka strana Stona
Kamenice nisu jedina delicija koju možete kušati u Ston. Za ljubitelje slatkog tu je bogata stonska torta, torta od makarula.
Kako i samo ime govori glavni sastojak ove torte su makaruli, vrsta tjestenina oblikom slična pennama.
Tradicionalno se pripremaju u okruglim kalupima, kao podloga se koristi tanki sloj tijesta, a kuhani makaruli se iznutra slažu zajedno s mirisnom mješavinom mljevenih badema ili oraha, ribane čokolade, cimeta i limunove korice. Cijela kombinacija se prelije mješavinom otopljenog maslaca i jaja, a kolač se zamota tijestom.
Stonska torta spada u sami vrh slastica, a bez nje nije potpunu niti jedan blagdanski stol, kao ni posebne prilike.
Bilo da se radi o prirodnim ljepotama, kulturnom nasljeđu, kristalno čistom moru, vrhunskom vinu i gastronomiji, Ston i njegova okolica pružaju ponudu koja može udovoljiti i onima najzahtjevnijima. Stoga, ako planirate izlet ili vas jednostavno put nanese prema jugu, ne propustite posjetiti, naša mali dragu, bogate povijesti!
Tekst je nastao pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Dubrovačko – neretvanske županije.
FOTO: Dubrovniknet – arhiva, TZ Općine Ston
