31.8 C
Dubrovnik
Subota, 13 srpnja, 2024
NaslovnicaLifestyleRavnatelj Privatne gimnazije o uspjehu škole: nije ovo plati pa se rugaj,...

Ravnatelj Privatne gimnazije o uspjehu škole: nije ovo plati pa se rugaj, nego uči, radi i nikome se ne rugaj!

Privatna gimnazija Dubrovnik svake školske godine upisuje dvadesetak novih učenika, a ove godine interes za upisom u ovu jedinu dubrovačku privatnu srednju školu se utrostručio! Iznenadilo je to i vodstvo škole.

Prema mišljenju ravnatelja Tomislava Franušića razlog tome je individualni pristup svakom učeniku, obiteljska atmosfera, te organizacija nastave na način da je u njenom središtu učenik kao osoba.

Na stranicama škole je istaknuto i životno geslo i svjetonazor kroz rečenicu: Ne mora svatko biti odličan učenik, ali svako može biti odličan čovjek!

I to je, sigurni smo, dijelom razlog velikih uspjeha đaka ove odgojno obrazovne ustanove u našem gradu.

Točno negdje u vrijeme objave ovog teksta – a slučajnost ne postoji – ravnatelj je, ponosan, objavio kako je škola po prvi put ostvarila STOPOSTOTNU PROLAZNOST NA MATURI i pregršt odličnih i vrlo dobrih ocjena.

-Naša mala gimnazija ima najbolji rezultat u državi iz sociologije i drugi najbolji iz matematike! Čestitamo i ponosimo se našim učenicima i profesorima. I neka svi znaju: nije ovo – Plati pa se rugaj, nego – Uči i radi i nikome se ne rugaj! – “zagrmilo” je sa stranica škole, te postalo sjajnom uvertirom za ostatak intervjua s ravnateljem i osnivačem Privatne gimnazije Dubrovnik Tomislavom Franušićem s kojim smo se dotaknuli i tema poput predrasuda koje dio javnosti ima prema privatnim škola, ocjena po kojima se često procjenjuju mogućnosti djeteta, ali i o izostanku potpore društva ovakvim privatnim ustanovama.Što je bitnije? Odličan učenik ili odličan čovjek?

Ovih dana objavili ste da ste zbog velikog interesa uputili zahtjev za odobravanje dodatnih upisnih mjesta u jesenskom roku, a kako bi svi koji to žele mogli upisati vašu školu. Što stoji u pozadini tolikog interesa?

– Kao i svake godine u ožujku vršimo određeno „ispitivanje terena“, kroz predbilježbe za upis u našu gimnaziju i vidjeli smo već po tim predupisima da je interes u odnosu na prethodnu godinu povećan. Nismo se tome nadali, što zbog krize uzrokovane covid pandemijom, što zbog aktualne recesije uzrokovane ratom u Ukrajini i pogoršanom općem standardu života, no ipak smo inicijalno od Ministarstva zatražili nešto uvećan broj upisnih mjesta u odnosu na prethodne godine. Dakle, taj uvećani broj mjesta je popunjen već drugi dan upisa i da smo imali još deset mjesta za upis svi bi istog trena bili popunjeni.

Budući da smo mi privatna ustanova koja se isključivo financira školarinama, budući da je Republika Hrvatska i dalje jedina zemlja u EU, a i šire koja apsolutno ne podržava ni u jednom segmentu roditelje, djecu i profesore privatnih školskih ustanova, to nas je, priznajem, iznenadilo. Mi upisujemo svake godine u prosjeku dvadesetak novih učenika, ove se godine interes utrostručio.

Srećom, mi smo mali Grad i nisu potrebne nikakve posebne reklame niti akrobacije da bi se škola prezentirala. Naš individualni pristup svakom učeniku uz obiteljsku atmosferu, organizacija nastave u čijem je središtu učenik kao osoba, učenici koji u školu odlaze i iz nje se vraćaju zadovoljni. Mi smo uvjereni da je to razlog ovako pojačanom interesu.

Puno bi argumenata moglo potvrditi ovo uvjerenje, reći ću vam samo dva aktualna: mlađa braća i sestre redovito se upisuju u našu gimnaziju, nerijetko ih imamo i troje iz iste obitelji.

Mislite li da bi roditelji izdvajali tolike novce da nisu zadovoljni s obrazovanjem djece i odnosom prema njima? Drugi, još očitiji primjer su učenici koji ne uspiju proći razred, a ipak  ga žele ponavljati u našoj ustanovi. To je u privatnim školama, iz razumljivih razloga, prava rijetkost. 

Vidite li veliki interes budućih srednjoškolaca i njihovih roditelja za upisom u vašu školu kao svojevrsnu potvrdu rada? 

– Mi postojimo već trinaest godina i to je sasvim dovoljno vrijeme da se kroz naraštaje uspješnih mladih ljudi – od kojih su mnogi završili najprestižnije fakultete (neki i  dva!), dobivali i rektorove nagrade, proglašavani najboljim studentima, drugi su već danas uspješni mladi ljudi i stručnjaci – moglo uvidjeti da radimo pošten i kvalitetan posao i da nam je itekako stalo do naših đaka i djelatnika.

Imamo stalan i stabilan nastavnički kadar, interakcija između đaka, nastavnika, stručne službe i roditelja je stalna i otvorena, sve je transparentno, reagiramo na svaku situaciju najbolje i najbrže što možemo. Imamo iskren i profesionalan pristup i mislim da je to ono što ljude najviše privlači. Ali uvijek kažem, puno bolje je kad o ovim stvarima govore naši učenici i roditelji, jer oni su važni i oni su najobjektivniji. Mi samo radimo posao koji volimo i ja osobno smatram da se uvijek može i mora i bolje!

Po čemu je zapravo vaša škola specifična, odnosno po čemu se razlikuje od javnih škola?

– Mali broj učenika u razrednom odjelu, individualni pristup svakom učeniku, konzultacijska nastava, obiteljska atmosfera, mnoge izvanučionične interdisciplinarne aktivnosti, profesionalna orijentacija, kvalitetne pripreme za državnu maturu…To su neke bitne okosnice našeg rada.

Na stranicama vaše škole stoji: “Ne mora svatko biti odličan učenik, ali svako može biti odličan čovjek“. Što se zapravo krije iza ovog natpisa?

– Krije se istina, koja se negdje utopila u pomami za famoznih 5,00 od prvog osnovne do fakulteta. Brojke koje zovemo ocjenama postale su omče oko vrata hrvatskoga školstva. One su toliko upitne, a nažalost jedini element uspješnosti koji se uzima u obzir u procjeni mogućnosti i potencijalnih prilika koje svako dijete zaslužuje. Ocjene su same po sebi toliko heterogen i nepouzdan procjenitelj nečijih kvaliteta i potencijala, a što mi u srednjim školama najbolje vidimo.

Petica iz jedne gradske škole nije niti trica u jednoj drugoj…čak petica kod jednog nastavnika/nastavnice u jednoj školi nije niti trica kod onog koji predaje u drugim razredima iste škole. To je naša realnost i od ove točke stvari u procjenama i upisima kreću naopako. Da ne govorim o strašnim pritiscima koje pojedinci vrše nad nastavnicima i ravnateljima zbog ocjena, koje se uzimaju kao jedini parametar kvalitete i znanja već od 5. razreda osnovne škole.

Činjenica je da nam sve više djece dolaze sa psihičkim traumama iz osnovne škole, što je rezultat cjelokupnog načina života, ali i trke za brojkama, a ne za znanjem. Povećan je broj djece oboljele na štitnjači (nekolicina naših učenika), dijabetes, alergije, nije isključeno da je to prouzročeno dijelom i zbog stresa oko brojki…Ne sjećam se da smo mi imali problema s tim dok smo bili đaci. Očito su neke stvari krivo posložene i jako ih je teško mijenjati.

Zbog toga mi u našu školu upisujemo ne samo odlikaše, već i solidne vrlo dobre učenike, kakav sam bio uostalom i sam i radeći s njima po individualnom pristupu kroz školovanje u našoj gimnaziji vidimo da su apsolutno sposobni uspješno savladavati gradivo, položiti maturu i upisati se na željene fakultete, a uz to živjeti svoju mladost tako da škola nije omča oko vrata, nego mjesto zajedničkog života, rada i druženja u kojem nam je dobro. Ništa se nije pokazalo točnijim i ljepšim u životu ove škole od ove krilatice koja nas prati od početka.

Ove je godine 33 posto naših učenika prošlo s odličnim uspjehom. Gimnazijski je to program, nema petica koliko u osnovnim školama…Većina ih je vrlo dobrih i nešto dobrih uspjeha. Svake godine po jedan do dva đaka nažalost ne uspiju proći godinu. I ove godine imamo ponavljača i pet učenika koji su nakon produžne nastave poslani na popravni ispit u kolovozu i tek trebaju proći ovu godinu. Međutim, veliki je naglasak na odgojnom segmentu, gdje hvala Bogu, nemamo nikakvih problema, gdjegod se pojavimo s našim đacima, ne samo da sve prođe u najboljem redu, nego su svugdje  pohvaljeni za svoje ponašanje i trud. To nas čini izrazito ponosnim i trudit ćemo se da tako ostane i dalje. Uvijek ponavljam: odgoj i ljudski odnosi utječu na obrazovanje i budućnost čovjeka, puno više nego obrnuto.

Predrasude o privatnim školama – “glupi” đaci i bogati roditelji

U našem društvo još uvijek postoje predrasude po pitanju privatnih obrazovnih institucija. Mnogi smatraju da učenici lakše prolaze i imaju bolje ocjene upravo zbog školarina koje njihovi roditelji plaćaju? Smetaju li vam takvi komentari?

– Meni osobno takvi komentari uopće ne smetaju, jer znam tko smo, te što i kako radimo. Razumijem potpuno da pojedinci u našem društvu mogu imati predrasude prema nekim privatnim obrazovnim institucijama, jer nažalost bilo je svačega… Međutim, nije fer trpati sve u isti koš.

Želim dignuti glas protiv takvih objeda zbog naših učenika i nastavnika. Oni svi redom ulažu velik i pošten trud i postižu zavidne rezultate (natjecanja, projekti, državne mature…) i sve je to lako provjerljivo.

I kad imate ljude koji tako rade, a netko se iz svojih frustracija neprovjereno i paušalno na njih nabacuje ponižavajućim uvredama o glupoj djeci kojima bogati roditelji plaćaju školu…to zaslužuje prijavu za klevetu i borbu na sudu s argumentima, na koje bi se sve lako dokazalo…tko govori istinu, a tko laže i iz kojih pobuda…pa onda kad već pišu i pričaju nesuvisle komentare da bar upotrijebe jedan valjani argument i stanu imenom i prezimenom iza njega. Uostalom naši nastavnici rade težak, zahtjevan i ozbiljan posao za ipak nešto manje plaće nego u državnim školama, što je tema za sebe…a netko ih “pljuva” da dobivaju tu plaću na nepošten način. Ti koji to govore, govore ipak više o sebi i o svojim pogledima na život.

Mi smo nažalost takvo društvo, sve je to još posljedica socijalizma koji teče mnogim venama, ponavljam, meni osobno to ne smeta, meni je krivo zbog vrijednih profesora i učenika koji itekako rade i dobro uspijevaju. Ali, moram reći, ipak je neusporedivo veći broj realnih ljudi koji prepoznaju naš rad i podržavaju nas u Gradu i u županiji.

Koje studije vaši učenici biraju i uspijevaju li ih upisati?

– Naši učenici uspijevaju upisati željen fakultete i ima ih po cijeloj Hrvatskoj i cijelom svijetu, od Zagreba, Zadra, Splita, Varaždina, Dubrovnika do Sarajeva, Ljubljane, Rima, Oxforda, Londona, Kalifornije… Nema razlike u biranju fakulteta u odnosu na ostale naše gimnazije.

Ističem s ponosom da se u našoj školi ove godine zaposlio po prvi put naš bivši učenik koji je na riječkom sveučilištu dobio rektorovu nagradu i sad je izvrsni i perspektivni profesor fizike.

Ništa ljepše u životu jednog nastavnika od toga kad te učenici pretek. Naša druga učenica je na zagrebačkom PMF-u ove godine postala profesorica matematike i također je dobila rektorovu nagradu za najbolju studenticu.

Naš bivši učenik koji je diplomirao ove godine na prestižnom američkom univerzitetu, godinama zaredom je bio biran za najboljeg sportaša među studentima i najboljeg studenta među sportašima Sjedinjenih Država. To i mnoge druge priče su činjenice koje govore o Dubrovačkoj privatnoj gimnaziji.

U proteklom tjednu ponovno je u fokus javnosti došao hrvatski obrazovni sustav i načini ocjenjivanja? Smatrate li da je potreba reforma obrazovanja i kojem bi smjeru po vama trebalo ići?

– Preozbiljno je to i preteško pitanje za jedan mali intervju. Već imam preko trideset godina prosvjetnog staža i iskreno, došao sam do jednog zaključka – puno kritike i komentara je karakteristika hrvatskog društva stoga je neophodno i jedino isplativo pokretati promjene u „svom malom svijetu“, jer tu se jedino može nešto napraviti.

Dio tog malog svijeta je i Dubrovačka privatna gimnazija.

Uz Božju pomoć, ona radi i opstaje, bez ikakve podrške našeg društva i sustava kojemu puno dajemo, a od kojeg ne dobivamo ništa.

Borba je teška, ali i lijepa i isplativa, kao i čitav život uostalom. Čitav život je škola, gledajmo na nju i na njega pozitivnim očima, punim vedrine, pomažimo i uživajmo u ljudima koji su nam stavljeni na put, u njihovim osmjesima i uspjesima, čistimo ispred svojih vrata, mijenjajmo sebe, a ne druge i sijat ćemo sreću.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA