13.8 C
Dubrovnik
Nedjelja, 5 prosinca, 2021
NaslovnicaNaša čeljadLjudi NazbiljMaro Ivanković, ginekolog kojeg svi hvale: privilegija je sudjelovati u rađanju novog...

Maro Ivanković, ginekolog kojeg svi hvale: privilegija je sudjelovati u rađanju novog života

U dubrovačkoj općoj bolnici radi kao specijalist ginekolog od 2019., a već ga, gotovo sve žene, koje su s njime na Odjelu došle u kontakt, hvale i preporučuju drugima. Ono što se posebno cijeni je njegova ljubaznost i briga za pacijenta. „Lijepo je to čuti“, kaže i dodaje kako je odnos s pacijentom iznimno bitan za ishod liječenja. O porastu poroda u našem rodilištu, i istovremenom porastu neplodnosti parova, mogućnosti epiduralnog poroda u Dubrovniku, ženskom pravu na izbor i još mnogim temama razgovarali smo s našim sugrađaninom liječnikom Marom Ivankovićem.

Maro Ivanković ima 37 godina. Rodio se u Dubrovniku gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. U trećem srednje odlučio je da će medicina biti njegov poziv, iako je jako volio i povijest. U Zagrebu je završio Medicinski fakultet. Ističe kako su mu roditelji bili velika potpora te da bi bez njihove pomoći vrlo teško došao do ovoga što je sada. A zašto je odabrao baš ginekologiju?

– Ja sam još ona generacija koja je morala proći staž od godinu dana. Vidio sam sve i shvatio čime bih se volio, a čime ne bih volio baviti. Ne bih se bavio patologijom i pedijatrijom. Na fakultetu me zanimala neurologija, ali dok sam došao do specijalizacije sve se promijenilo. Nisam htio samo dijagnosticirati problem, nego ga moći i riješiti. Sve kirurške struke su takve da „potezom noža“ donose rješenje. Ginekologija je po meni najljepša medicinska struka jer se jedina od svih bavi životom i fiziologijom. Sve druge struke bave se bolestima, patologijom, a ginekologija donošenjem novog života na svijet. Smatram se privilegiranim jer se bavim ovim poslom, upravo zbog tih trenutaka neopisive sreće i adrenalina kad sve pri porodu protekne kako treba.  

Oni liječnici koji odmah nakon završene specijalizacije dođu raditi u OB Dubrovnik prolaze „brzu školu“, objašnjava mi Maro.

– Naša je bolnica brza škola, što ne znači da je to najbolji način učenja, ali meni je odgovarao. Kako? Pa tako što nas ima malo i odmah sam počinješ dežurati. U drugim većim bolnicama uvijek imaš nekog starijeg kolegu, često i više njih koji su zajedno s tobom dežurni. U Dubrovniku je situacija nešto drugačija, jer je drugi kolega pripravan kod kuće, te dolazi na telefonski poziv. Srećom pa su mi stariji kolege uvijek bili na pomoći, od njih sam uspio jako puno naučiti i bez toga bi ta tranzicija bila mnogo teža. 

U grupama na društvenim mrežama u kojima se okupljaju mame, često Vas hvale zbog Vaše stručnosti, ali osobito zbog vrlo ljubaznog i profesionalnog odnosa s pacijenticama.

– Lijepo je to čuti, ali mislim da to nije ništa osobito. Ja sam tu za pacijenta, kad mi u dežurstvu dođe žena na porod, ne spavam, uz nju sam, i tako pokušavam izbjeći sve nedaće koje bi se mogle dogoditi. A ljubaznost, pa to mi je nekako prirodno. Uvjerio sam se da pacijenti imaju više povjerenja u liječnika, koji je ljubazan. Nipošto to ne znači da ću uljepšavati situaciju ili izbjegavati reći neke loše vijesti. Ali lijepa riječ često pomaže i više nego što smo toga svjesni. Na žalost i mi liječnici smo samo ljudi, a nekad, i kad napravimo sve u našoj moći, ne možemo pomoći. Smrt i bolest su sastavni dio života i na njih se treba naučiti. Nisam još uspio odvojiti privatni i poslovni život, pa često tuđe tuge nosim doma sa sobom.

A kakva je situacija s porodima u Dubrovniku. Dolazi li na svijet više ili manje djece u posljednjih par godina?

– Lani 2021. je bilo 40-ak djece više u odnosu na godinu prije 2019. Ove smo godinu u početku krenuli s minusom, ali u zadnjih par mjeseci jako je porastao broj poroda. Sad smo u odnosu na lani u plusu za 3-4 poroda. Nije to puno, ali nije manjak. Trend je u cijeloj Europi je smanjenje broja poroda, u Dubrovniku na sreću raste.

Je li dubrovački odjel ginekologije dobro ustrojen što se tiče opreme i ljudi?

– Opreme uvijek nešto fali, ali mislim da nam to nije problem, ali nedostatak ljudi jest. Imamo četiri ginekologa koji dežuramo. Imamo još nekoliko specijalizantica koje su nam velika pomoć, ali one će za nekoliko godine završiti specijalizaciju, pa ne mogu dežurati. Strašno nam puno pomažu kolege iz drugih ustanova. Kad je krenula ova ludnica s koronom, jedno vrijeme nisu mogli dolaziti, pa smo nas četvorica radili mjesecima sami s oko 100 prekovremenih sati mjesečno. To je nenormalna brojka. Jedno vrijeme sam živio samo na relaciji bolnica-kuća-bolnica.  Sad je bolja situacija, kolege dolaze. Po mom mišljenju da bi Odjel normalno funkcionirao trebali bismo imati 10 ginekologa specijalista, a nas je trenutno manje od pola tog broja. To tako traje godinama. Ja sam tu dvije godine, a stariji kolege godinama rade prekovremeno.

Kad ste spomenuli koronavirus, kako ginekologija i rodilište zbrinjavaju trudnica zaražene virusom? Ima li nekih ograničenja?

– Mi ne možemo, niti smo odbili pacijenta. Ako žena ima pregled i pri tom i covid, to ne znači da ne treba doći na pregled. Bitno je samo da se najavi kako bismo se mi pripremili, da se mi ne zarazimo, da ne zarazimo osoblje i druge pacijente u bolnici, ali i naši ukućane. Dobra komunikacija je najvažnija stvar. Preglede obavljamo normalno, a nedavno smo radili i carski rez covidom zaražene pacijentice.

Jesu li trudnice koje dolaze na porode cijepljene? Kakve su preporuke?

– Trudnice su većinom necijepljene jer se na početku pandemije nije znalo puno o cjepivu i trudnoći, utjecaju na plod, plodnost… Pa su preporuke bile da se žene koje planiraju trudnoću, barem dva mjeseca unaprijed, ne cijepe. Sad je situacija drugačija. Sva perinatološka i opstetrička društva preporučuju cijepljenje žena koje planiraju trudnoću, trudnica i rodilja. Ako već moramo neki period trudnoće izabrati, kad ne bi trebalo uzimati nikakve lijekove, to je prvo tromjesečje trudnoće. Kasnije nema zapreka. Izgleda da je ovaj novi soj virusa zbilja opasniji po trudnice, što s onima prije nije bio slučaj. Puno je trudnica sada na respiratorima. Preporuka je definitivno cijepiti se. Ne znači, ako ste se cijepili, da se nećete zaraziti, ali je vrlo vjerojatno da ćete imati lakše simptome.

U posljednjih desetak godina primjetan je trend rasta neplodnosti parova. Kakva je situacija u Dubrovniku po tom pitanju?

– To je na žalost sadašnjost i budućnost naše struke. Zbog obaveza vezanih za posao, edukacije… parovi se kasnije odlučuju imati djecu, a zbog načina života manje kretanja, nezdrave hrane, pušenja… ukupno se smanjuje plodnost. U svijetu, a tako i u Hrvatskoj, pa i u Dubrovniku, sve je više neplodnih parova. Mi u našoj bolnici možemo samo dijagnosticirati neplodnost i uputiti par dalje na obradu u specijalizirane klinike.

Nedavno je organizirana peticija kojoj je bilo za cilj ženama u dubrovačkom rodilištu omogućiti epiduralni porod 24 sata na dan. Kakav je vaš stav o tom pitanju? Je li to realno moguće?

– Moj osobni stav je da se u 2021. godini, ako se može suzbiti bol na porodu, to treba i napraviti. Epiduralna je izvrsna stvar, ona može iznimno puno pomoći ženi pri porodu. Nisu sve žene jednake, ne mogu sve isto trpjeti bol. To je ujedno i stav ginekološke struke općenito. U Dubrovniku, poznatom gradu, u  21. stoljeću, bi ta mogućnost trebala biti dostupna trudnicama 24 sata na dan kroz cijelu godinu.

Međutim isto tako moram zahvaliti kolegama anesteziolozima, koji usprkos pandemiji koliko-toliko nastoje omogućiti obezboljeni porod. No, opet dolazimo do nedostatka ljudi. Ako imamo dva dežurna anesteziologa. Jedan je na covid odjelu, a drugi pokriva sve drugo od operacija, prometnih nesreća, carskog reza…, ne mogu ja s čistom savješću njega „potrošiti“ da stoji sa ženom na porodu 5 sati. Jer on, kad stavi epiduralni kateter, treba biti tu u rodilištu za sve moguće neželjene posljedice.

Situacija je takva kakva jest, moramo se svi prilagoditi. Ružno je to reći, ali epiduralna je opcija plus, a mi možemo zbrinuti samo hitno i nužno. Kad pogledate cijeli Dubrovnik, svima je interes samo turizam. Realno se puno ulaže u turizam, jako malo se ulaže u zdravstvo i zato imamo to što imamo, nedostatak ljudi.

Prije nego što je Covid postao vruća tema, u hrvatskoj se javnosti puno raspravljalo o pravu na abortus. Neki su se zalagali za zabranu, drugi za pravo izbora. Što Vi o tome mislite?

– Abortus je definitivno izbor žene. Vjerujem da nijedna žena tu odluku ne donosi olako, pa tko sam onda ja da njoj sudim. Osobno ne radim abortuse, imam priziv savjesti, ali iznimno poštujem kolege koji to rade. Mislim da žena mora imati mogućnost izbora. Ako ona odluči pobaciti, ona će to napraviti, a onda je bolje da to napravi u medicinskim uvjetima u bolnici jer sve drugo je šarlatanstvo, vraćanje u prošla stoljeća.

Jeste li zadovoljni pozicijom liječnika u društvu?

– Pozicija liječnika je takva kakva jest. Sigurno je da bi liječnici trebali imati veće plaće, ali nije sve u plaći. Ja bih volio imati puno više vremena koje mogu provesti sa svojim najbližima, a to vrijeme nemam jer nema dovoljno ljudi. Medicina nije zanimljiva ljudima, a osobito medicina u malim sredinama kao što je Dubrovnik. Zamislite mladi bračni par liječnika iz Zagreba. Koji je njima interes da se presele u Dubrovnik, osobito ako nemaju svoju nekretninu? Ovdje je život skuplji, plaće su iste. Nema razloga da bi netko iz Zagreba došao živjeti i raditi u Dubrovniku. Izgradnja stanova za liječnike je prvi korak. Druge opcije nema. Može se samo dogoditi da liječnici koji su sad tu zbog preopterećenja otiđu. Ako ne budemo ulagali u zdravstvo, prvenstveno u ljude, ne možemo očekivati ništa bolje.

Jeste li Vi osobno razmišljali o odlasku iz Dubrovnika?

– Mladim ljudima, osobito medicinske struke, danas je cijeli svijet lako dostupan. Mi znamo strane jezike, obrazovani smo i svugdje smo najpoželjnija radna snaga. O odlasku nisam razmišljao. Htio sam se vratiti u svoj grad i tu raditi. Trenutno nemam ni ženu, ni djecu i mogu odraditi 100 prekovremenih sati mjesečno, ali ako je to budućnost, ne vidim se u njoj. Ni sebe, a ni nikoga nikoga drugog. Nije normalno raditi godinama sa 100 prekovremenih sati. Uz takav ritam nema privatnog života, a ja ipak želim svoje vrijeme, danas-sutra, osim pacijentima, posvetiti i sebi i svojim bližima. Tako da ta mogućnost odlaska postoji i imam razumijevanja za kolege koji su otišli.

Intervju s Marom Ivankovićem odradila sam telefonski, jer je nekoliko slobodnih dana proveo u Zagrebu sa svojom djevojkom. A dok je bio u Gradu, nije imao vremena za razgovor. Na pitanje ima li neki hobi, odgovorio mi je da tenisku reketu, ali ni gitaru već godinama nije dotaknuo, a jedini hobi koji sebi trenutno može priuštiti je povremeno druženje s prijateljima.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić